Odnos vjernika prema Allahovim ku?ama
Srijeda, 20 APRIL 2011 04:42
Džamije su Allahove ku?e i mjesto ?injenja ibadeta Uzvišenom Allahu. Zato plemeniti Kur'an podsti?e vjernike na njihovu izgradnju i održavanje na najpotpuniji na?in, kaže Uzvišeni: "Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikog osim Allaha ne boje, oni su nadati je se, na pravom putu."
Održavanje džamija se vrši neprestanim ?injenjem ibadeta, poput: namaza, zikra, i'tikafa, održavanjem predavanja, konferencija i nau?nih dersova, a da ne govorimo o održavanju lijepog izgleda džamije, poput: stalnog ?iš?enja, osvjetljavanja lampama i svjetiljkama, vo?enja ra?una o ?isto?i. Održavanje džamija, tako?e, obuhvata popravljanje onog što se pokvari i sruši, i spre?avanje da se u njima radi ono zašta nisu napravljene, poput: prodaje, kupovine i raspitivanje o izgubljenoj stvari ili životinji, jer je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao ?ovjeku koji je u džamiji tražio izgubljenu crvenu devu: "Dabogda je ne našao, džamije su napravljene zbog onog zbog ?ega su napravljene (zbog namaza, u?enja Kur'ana, zikra i sli?no)." Na ovo ukazuje i drugi hadis u kojem Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko ?uje, u džamiji, ?ovjeka kako traži i opisuje izgubljenu životinju, neka kaže: neka ti je Allah ne vrati. Zaista, džamije nisu zato napravljene" . Ovo je dokaz da se u džamijama radi samo ono ?ime se traži Allahovo lice, našto ukazuju rije?i Uzvišenog: "Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome."
Prilikom odlaska u džamiju, poželjno je, da se musliman, prije ulaska u džamiju, o?isti od velikog i malog hadesa (uzimanjem gusula ili abdesta), te da obu?e ?isto i lijepo odijelo, koje prekriva stidno mjesto, upravljaju?i se rije?ima Uzvišenog: "O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada ho?ete da namaz obavite." Tako?e, mustehab je koristiti misvak (?istiti zube), našto upu?uju rije?i Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Da se ne bojim da ?u otežati mom Ummetu, naredio bih da koriste misvak (?iste zube) prije svakog namaza."
Ne treba dolaziti u džamiju onaj ko je jeo crveni ili bijeli luk, da ne bi uznemiravao klanja?e i meleke, a dokaz za ovo su rije?i Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Neka se udalji od nas onaj ko je jeo crveni ili bijeli luk", ili je rekao: "Neka se udalji od naše džamije, i neka sjedi u svojoj ku?i."
Prilikom ulaska u džamiju mustehab je u?i desnom nogom, zatim donijeti salavat na Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, a zatim prou?iti:
(????? ???? ?? ????? ?????)
Allahumm-e-ftah li ebvabe rahmetik (Allahu moj, otvori mi vrata Tvoje milosti) i prije nego što sjedne, klanjati dva rekata Tehijetul-mesdžida. Ne treba gaziti preko svijeta, niti prolaziti ispred njih i prekidati im namaz, jer je to Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, zabranio, rekavši: "Da zna, onaj koji prolazi ispred klanja?a, koliki je to grijeh, bolje bi mu bilo da stoji ?etrdeset (godina) nego da pro?e ispred njega."
Vjernik treba da se ponaša, u džamiji, smireno i dostojanstveno, da ne diže glas niti da se prepire, a na ovo upu?uje ono što je prenešeno od Es-Saib ibn Jezida, radijallahu anhu, kaže: "Bio sam u džamiji, neki ?ovjek me je pogodio kamen?i?om, pa sam pogledao i vido Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhu, te mi mi re?e: "Idi i dovedi mi ovu dvojicu", pa sam ih doveo. Pitao ih je odakle su, rekoše da su iz Taifa. Pa im re?e Omer: "Da ste odavde, udario bih vas, podižete svoje glasove u džamiji Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem."
A kada želi u?iti Kur'an, u džamiji, nastoja?e ?e da mu glas bude umjeren da ne bi ometao druge u namazu ili u?enju, u tom kontekstu kaže Uzvišeni: "Reci: Zovite: 'Allah' ili zovite: 'Milostivi', a kako Ga god budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu izme?u toga."
Prilikom izlaska iz džamije mustehab je iza?i lijevom nogom, zatim prou?iti dovu izlaska:
(????? ??? ????? ?? ????)
Allahumme inni eseluke min fadlik (Allahu moj, daruj me Tvojom dobrotom).
Iz knjige: Ponašanje i moral svakog muslimana, autora Ebu Usame el Džezirija