Srijeda, 05 Svibanj 2010 00:45
Dugi niz godina sam se bavila tematikom islama, ali ipak, nikada nisam ni pomislila da bih i sama mogla postati muslimanka. Kakve li samo apsurdne ideje?! Ja muslimanka, ne nikada!Krš?anstvo je za mene predstavljalo jedinu ispravnu religiju, jer... Ustvari, ni sama ne znam zbog ?ega, jer nisam imala nikakve dokaze. To je jednostavno bilo tako. Vremenom sam došla i do nekog saznanja o islamu, me?utim ta vjera mene li?no nije tangirala, niti je dopirala do srca. Ja sam bila ponosna rimokatolkinja, a istovremeno sasvim zadovoljna sa svojim dubokim snom u kojem sam se nalazila. Ali zašto sam se onda po?ela interesovati za islam?
Neki od vas ?e pomisliti; pa da, ponovo tipi?ni primjer, ali uistinu je uopšteni razlog mog interesovanja za islam bio moj muž. Ukoliko tvoj partner pripada nekoj drugoj religiji, suprotnoj od tvoje, onda to mora uzrokovati odre?enu radoznalost. Ipak, moram priznati da je islam dugo vremena za mene predstavljao samo vjeru moga muža i ništa više od toga. Ja sam imala svoju vjeru, a on njegovu.
Nakon devet godina školovanja u privatnoj katoli?koj školi, ?ovjek bi mogao pomisliti da dovoljno poznajem krš?anstvo i da sam po pitanju svoje vjere dovoljno sigurna i informisana, me?utim, vremenom se ispostavilo da to nije tako. ?esto sam mužu za neke stvari u krš?anstvu davala odgovor da je to tako i da se u to jednostavno mora vjerovati, bez ikakvog dubljeg i temeljnijeg razmišljanja o tome.
?ak na neka jednostavna i logi?na pitanja ja mu nisam mogla dati odgovor. Ali, kakve to veze ima!? Zašto nešto istraživati i stavljati pod sumnju!? Ja sam vjernica, ne ?inim nikome ništa nažao, nisam nikoga ubila i slijedim deset zapovijedi – u najmanju ruku onoliko koliko sam u mogu?nosti. Uostalom možete li Vi, bez uzimanja Biblije u ruke, nabrojati deset Božijih zapovijedi? Osim toga, ja sam krštena i kajem se za u?injene grijehe. A za koje grijehe? Jesam li uopšte kakve ?inila? Po završetku škole, nisam više odlazila na ispovijed, iako je to prema crkvenom u?enju, jedini na?in za oprost grijeha. Zna?i, ipak ne tako bezgriješna. Ako sada sve ovo malo razmotrim, uvi?am da sam sve ove godine slijepo lutala, kao da sam imala nao?njake na glavi.
Znate one nao?njake koje nose konji kako ne bi mogli gledati ni lijevo ni desno. Islam ovakvo stanje opisuje odli?nim terminom - «vrijeme neznanja (džahilijeta)». Iako sam se uvijek osje?ala kao slobodna, emancipovana i otvorena mlada žena, moram priznati da su ove osobine po pitanju moje religije ipak imale odre?ene granice. Nisam preispitivala ništa i nikoga, kao što nisam uvi?ala nikakve kontradiktornosti i besmislice. No ipak se i to po?elo iznenada mijenjati. Sve je po?elo tako što je moj muž nekako usput spomenuo da je jedna naša poznanica prešla na islam. Moja prva reakcija je bila: «Zaboga, ne! To ne smije biti istina! Šta su joj to uradili! Jeli to njen muž uistinu uspio! Jadnica!» Samostalno razmišljanje i svjesnu odluku o prelasku na islam ove poznanice u prvom momentu nisam htjela priznati. Naravno, bilo je lakše njen prelazak na islam predstaviti kao pranje mozga, negoli se detaljnije pozabaviti sa pitanjem zbog ?ega jedna žena, u jeku svoga života, donosi takvu odluku. Kakve li samo arogancije koja me tada spopala?! I desilo se to da je upravo ova poznanica u moj život unijela prekretnicu. Jednoga dana ona me je pozvala na jednu diskusiju sa ženama u koju bi se ja, prema njenom mišljenju, mogla jako dobro uklopiti.
Tako sam i otišla tamo kako bih upoznala žene muslimanke i uz to, perema njenoj tvrdnji, primjerne vjernice. I uistinu, te žene su me oduševile kao i njihovo znanje koje su one posjedovale po pitanju vjere. Ja sam po?ela postavljati pitanja, a sa dobijenim odgovorima su mi mnoge stvari postajale jasnije. U prvom momentu nisam ni bila svjesna da me ti odgovori orijentišu ka islamu i da ?u i sama ubrzo postati njihova sestra. Jedna bitna ?injenica mi je tokom ovih diskusija postajala jasnijom; moje znanje o krš?anstvu nije baš blistalo.
Pa je li mogu?e da ?ovjek za sebe kaže da je vjernik – krš?anin, a da ni samom sebi nije u stanju da objasni u šta i kako vjeruje. Šta su ustvari temelji vjere u krš?anstvu? Kako izgleda život poslije smrti? Šta je trojstvo i kako to razumiti? Zar nije ovo u?enje i previše komplicirano za obi?nog ?ovjeka? Ali upravo su ove teško objašnjive teze u principu okretnica i glavna ta?ka krš?anskog u?enja. Ja sam pokušala da zastupam i ujedno zaštitim krš?anstvo, ali za tu ulogu mi je trebalo dosta jakih i ubjedljivih odgovora koje ja nisam imala. Zastrašuju?a je bila i ?injenica da niko od moje familije nije mogao odgovoriti na moja jednostavna i temeljna pitanja. Rekli su mi da bih trebala oti?i do sveštenika, jer ?e mi on najbolje odgovoriti. Ali kakva je to religija koju poznaju samo duhovne vo?e?! Kada samo pomislim na žene muslimanke sa kojima sam vodila diskusiju koliko je svaka od njih znanja posjedovala...
Moje znanje se sa njihovim ne može porediti, a bila sam tako ponosna i zadovoljna krš?anka. Jedino što mi je na kraju preostlo jeste da uzmem Bibliju i da je dublje prostudiram. Možda je odgovor u njoj. A gdje bi drugo bio ako ne u «Svetom pismu»?! Biblija je za mene prestavljala najlegitimniji izvor krš?anstva. Me?utim, listaju?i Bibliju i dublje razmišljaju?i o onome što ?itam, naišla sam na mnoge nejasno?e i kontradiktornosti koje mi prije nisu upadale u o?i.
Naišla sam na mnoge odlomke u kojima se ženi oduzimaju neka prava. Termin «diskriminacija žene» bi ovdje jako dobro odgovarao. Ali, ?ovjek to ne smije tako posmatrati! Ne smije se sve od rije?i do rije?i tuma?iti, nego treba slikovito i simboli?no predstaviti i do?arati! To je bilo nekada, ali ne i danas! Ovakvi odgovori zaista umiruju srca mnogih ljudi, jer svako od vjere uzima samo ono što mu odgovara i to naziva iskrenim vjerovanjem. Me?utim, odlu?uju?e pitanje je od svega ja?e; Šta je Bog želio? Bila sam upravu kada sam smatrala da je odgovor u Bibliji. Kroz nju mi je postalo jasno da je od strane ?ovjeka oformljena jedna religija, koju Bog, ovakvu kakvo je današnje krš?anstvo, nije želio.
To nije prvobitna vjera koju je propovijedao Isus, niti je Biblija prvobitna knjiga koju je Bog objavio. Imala sam priliku da vodim opširniji razgovor sa jednim muslimanom koji je imao mnogo znanja. Ali ne samo o islamu nego i o krš?anstvu. Toliko toga je znao o poslanicima za koje sam ja u krš?anstvu ?ula, kao npr. o Abrahamu, Noi, Salamonu, idr. Tako?er i o Isusu je mnogo toga pouzdano znao. Nisam se mogla na?uditi da jedan musliman može toliko znati o krš?anstvu.
Mogao mi je sasvim spontano, bez imalo razmišljanja dati jednostavan i logi?an odgovor. I uz sve to, imao je uvijek ubjedljiv dokaz za ono što tvrdi. Kada danas razmislim o našem razgovoru, postajem mi jasno da je on presudno uticao na donošenje moje odluke. Nakon toliko sakupljenih informacija koje sam ja tražila u želji da dokažem ispravnost današnjeg krš?anstva, preostala mi je jedina mogu?a odluka, prelazak na islam. Svjedo?im da nema drugog boga osim Allaha i svjedo?im da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem Njegov Poslanik!
Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
| < « | » > |
|---|