Piše: Džuli Kol (Huffington Post)

Kada ljudi ?uju da imam šestoro djece, njihova reakcija obi?no je zabavna. Naravno da ima dana kada se zapitam što mi je sve to trebalo, kada brinem o svijetu koji ?e naslijediti i kada sam svjesna koliko moja porodica uti?e na ekološku ravnotežu. Me?utim, najve?i dio vremena ja provodim u oduševljenju ?injenicom da imam šestoro djece. Evo i razloga zašto:

1. Jeftinije je

Prije par godina, kada je po?ela ekonomska kriza, davala sam intervjue i pisala tekstove na temu „Da li bi recesija uticala na moju odluku da imam još djece“. Moj kratki odgovor bio je „Ne“. Ne dozvoljavam sitnicama poput zdravog razuma, kontrole ra?anja i ekonomske katastrofe da me odvrate od ra?anja djece.

Verujem da su djeca ve?inom onoliko skupa koliko ih vi u?inite. Naravno da postoji po?etno ulaganje sa prvim djetetom, ali ako nastavite sa pravljejem djece, za iste pare dobijate još. Kada pogledam našu istrošenu kolijevku, isflekana kolica, klimavi krevetac i izguljenu komodu za prepovijanje, znam da su odradili svaku paru. O garderobi da i ne govorimo. Posljednje dvoje djece ni ne znaju kakav je osje?aj imati na sebi novu odje?u.

Jasno mi je da troškovi rastu kako se djeca približavaju fakultetu, ali za to ostavljamo neku razumnu svotu sa strane. Uostalom, mojoj djeci visoko obrazovanje ne?e biti servirano na poslužavniku. Ljetni poslovi i studentski krediti postoje sa razlogom, i ne?e mi biti problem da gledam svoju djecu kako zara?uju za svoje obrazovanje.

Da li možete sebi da „priuštite“ djecu je relativna stvar. Ja ne mogu da priuštim sjajan automobil, ali mogu šestoro djece. Postoje ljudi sa sjajnim automobilima koji ne mogu da priušte još jedno djete. Svakom svoje.

2. Djeca su vam fina
Ljudi ?esto komentarišu kako su djeca iz velikih porodica „fina“. Naravno, to je uopštavanje, ali imam par objašnjenja za ovo. Jedan od razloga što su dobra je što ih je teško razmaziti. Svakako da ima dobre djece i u malim porodicama, ali razmaziti dijete u velikoj porodici je skoro nemogu?e. Ja prosto ne mogu da kupim iste skupe i fensi igra?ke i ure?aje svojoj djeci. Ve?inu onog što imaju, dijele. Ne mogu ni da ih služim. Kad bih svakom djetetu servirala užinu kad poželi, radila bih to po cijeli dan. Moj šestogodišnjak sebi pravi doru?ak prakti?no oduvijek. Stariji nekad pomažu mla?ima oko zdjele pahuljica ili ?aše soka. ?injenica je da su prili?no samostalni i predusretljivi, i da moraju biti takvi da bi imali užinu.

Izgleda da djecu koja su samostalna, nisu materijalisti i znaju da dijele, ljudi smatraju „finom“.

3. Svejedno ne?ete spavati

Priznajmo, kada su vam djeca mala, ionako vam nedostaje sna, društvenog života, ?ak i vremena za jelo. Na poslu ste kao zombi i nigdje ne idete bez kese sa pelenama. Svako putovanje sa no?enjem zahtjeva kombi nakrcan montažnim krevecima, kolicima, nosite dvanaest presvlaka za slu?aj da se beba ubljucka. Ve? ste se totalno ufurali u roditeljski životni stil i par djece više ne?e stvari u?initi višestruko težim. Prelazak sa jednog djeteta na dvoje je težak dio. Umije da bude i ?upavo, ali dobre strane uvijek prevagnu nad lošim.

4. Imate ugra?en sistem za zabavljanje djece

„Dosadno mi je“ su rije?i koje ne ?ujem ?esto. Možda zato što je to isto kao i da vape za ku?nim poslovima, ili zato što moja djeca znaju da ?e moj odgovor biti „Samo je dosadnim ljudima dosadno“.  Moja djeca imaju „instalirano“ društvo za igru i ?esto ih satima ne vidim jer se zabavljaju u podrumu ili negdje napolju. Nije potrebno da ih mama zabavlja. Volim aktivnosti sa djecom, ali želim da sebi iskopam o?i od same ideje igranja sa Barbikama ili Litls Pet Šop igra?kama. Moje prijateljice, mame k?erki jedinica, kažu mi da igranje sa Barbikama gubi na svojim ?arima kada pre?ete 35. godinu. Što se moje djece ti?e, njihovi dani proti?u u me?usobnom zabavljanju.

5. To ih ?ini društvenim

Moje najstarije dijete ima autizam. Ako imate dijete koje je slabo u komunikaciji, društvenim vještinama i igrama sa zamišljanjem, uvi?ate vrijednost dobijanja tri mla?e sestre pijre pete godine. One su mu pri?ale i uklju?ivale ga u igru kao da im je to profesija. Nije mogao da izbjegne socijalizaciju – zajedni?ke obroke, kupanja, spavanje u zajedni?koj sobi. Da li imam veliku porodicu zbog njegovog autizma? Ne, ali puno bra?e i sestara je najbolje što sam mogla da u?inim za njega. Moj sin tr?i za ?oporom i o?ekivanja su mi porasla jer on mora da se prilagodi porodici kao i svi ostali.

6. Pogodite ko ne?e i?i u stara?ki dom!

Tako je. Tih šestoro ljudi mo?i ?e da me me?usobno razmjenjuju. Možda ?u ?ak malo da lažiram inkontinenciju kako bih im naplatila onih 12 godina mijenjanja pelena. I trebalo bi da budu sre?ni – oni ne?e imati odjednom troje u pelenama, kao neki od nas.

Izvor: detinjarije.com

Obrada: Akos.bA

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites