Kaže poznati alim i muhaddis današnjice, uvaženi šejh Ebu Ishak el-Huvejni,  Allah ga sa?uvao:
Posjetio sam jednog od svojih ahbaba pa ga zatekao tužnog i potištenog. Kada sam ga upitao o razlogu njegove tuge  ?ovjek je po?eo plakati, obavjestivši me kako mu je žena bolesna.
Po?eo je gorko plakati tako da sam se za?udio i gotovo da je ‘’pao” u mojim o?ima, a poznavao sam ga kao dobra i ?estita ?ovjeka.

Kada je ?ovjek to primjetio re?e mi: “O šejhu , ?udiš li se što pla?em za svojom ženom ovakvim pla?em?  Kada bi znao o njoj ono što ja znam, opravdao bi me i ne bi me korio. Pa, poslušaj me, o šejhu.”
Spomenuo mi je da je bio siromašan ?ovjek koji je radio skroman posao od kojeg je utoljavao svoju glad. Uzvišeni Allah je htio da mu se obrati ?ovjek koji je video njegov emanet, njegovo lijepo ponašanje i bogobojaznost i ponudi mu da se oženi njegovom k?erkom. Taj ?ovjek je bio bogat. Sklopili su brak  i on je dobio divnu, pokornu i bogobojaznu ženu koja je njegov život u?inila džennetom na ovom dunjaluku.
Jednoga dana došao mu je njen otac i rekao: “Boj se Allaha, o ?ovje?e i kupi svojoj ženi hljeba, sira, paprika i fulja (vrsta jeftine hrane koja nali?i našem pasulju), i nemoj pretjerivati sa mesom jer je joj dosadno da uvijek  jede meso, tjesteninu i vo?e.

Kaže: “Otvorio sam usta, ali nisam znao šta da mu odgovorim, jer nisam shvatio šta je rekao, niti šta je ciljao svojim rije?ima, sve dok nisam sreo ženu i upitao je. Tada sam ?uo iznena?enje koje je zadrmalo tlo pod mojim nogama.”
Kad god bi njegova žena odlazila svojoj familiji oni bi joj prinosili meso, ?orbu i vo?e, a ona bi govorila da ne želi, da joj muž ne uskra?uje ništa od toga i da ?e od prevelikog jedenja ovih stvari više osjetiti dosadu, te da bi radije jela sira i paprika, jer joj to muž ne donosi.
Istina je bila u stvari, da ona u ku?i svoga muža ne bi okusila meso osim jednom u mjesecu a možda i jednom u dva mjeseca, i da je uglavnom njena hrana bila: sir, paprika i fulj, jer ?ovjek je svojom zaradom jedva utoljavao svoju glad i glad svoje žene.

Ali, ova dobra žena je htjela da uzdigne svog muža kod njene familije i prikaže ga plemenitim u njihovim o?ima.
Podnosila je glad i ono što joj je bilo uskra?eno zbog siromaštva njena muža ne žele?i da bilo ko sramoti njenog muža zbog njegove neimaštine. Bila je strpljiva i pružala podršku svome mužu podsje?aju?i ga na Allahovo obe?anje. To što je bila bogata i što su joj nakon braka bile uskra?ene dunjalu?ke naslade nije je sprije?ilo da bude dobra i pokorna žena.
“Jesi li sada – re?e mi ?ovjek – o šejhu, shvatio razlog mog pla?a i brige za njom.  Ovo je jedan od njenih postupaka, a kada bi ti pri?ao o njoj,  njenoj dobroti, njenom postu, njenom namazu i lijepom ahlaku prema meni i ostalim ljudima, ne bih opet bio u stanju pružiti joj pravo i mjesto koje joj pripada.”

Spustio sam svoju glavu (tj. šejh Ebu Ishak el-Huvejni) i udaljio se mole?i Allaha za nju svim srcem, jer tako mi Allaha ona je ni’met (blagodat) od žene. La ilahe illallah!”

Kaže Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: “Ako žena klanja pet dnevnih namaza, posti mjesec ramazan, ?uva svoje stidno mjesto i pokorava se svome mužu, u?i ?e u Džennet na koja god vrata želi”. (Hadis bilježi Ibn Hibban a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Izvor: muslm.net

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites