Utorak, OCTOBER 16, 2018
tekstovi_logo

Nosi?u te u naru?ju dok nas smrt ne rastavi !


muslim_familyKada sam stigao ku?i, ve?era je ve? bila na stolu. Svojoj supruzi sam rekao da za nju imam vanu vijest. Sjela je da me, kao i uvijek, saslua. Gledala je u mene i o?ekivala tu vanu vijest koju ?u joj saop?iti. Boe, kakvu ?u joj samo bol sada nanijeti. Ho?e li to ona mo?i podnijeti? Jezik se sapli?e. Osje?am da ne?u mo?i izgovoriti ono to elim, a moram. Sakupljam snagu i uspijevam izgovoriti: elim da se razvedemo...

 
Pre?oe te teke rije?i preko moga jezika i ranie ovu slabanu enu. Vidim da joj je teko. Bol koja se jasno vidi u njenim izmorenim o?ima je ve?a od nje. Tako je velika da se ne moe opisati. Samo je uspjela upitati: A zato?"
 
Njeno pitanje sam zanemario, kao da nita nije ni rekla. Vie nije bilo rije?i. Njih je zamijenio njen pla?. Iz ruke joj ispade kaika, a ona poluglasno re?e: Pa ti nisi ?ovjek! Cijelu no? je plakala i vjerovatno razmiljala zato joj to ?inim. Stvarni razlog nisam mogao iznijeti. Kako da kaem da me?u nama vie nema ljubavi i da sada volim drugu enu!? Ta?no je da me?u nama vie nije bilo one stare ljubavi.
 
Ujutro sam joj dao papire da potpie sporazumni razvod braka, prema kome joj ostavljam stan, auto i 30 posto dionica koje posjedujem u jednoj velikoj kompaniji. Samo ih je pogledala i pocijepala. U braku smo ve? deset godina, a sada smo samo dva stranca pod istim krovom. Me?u nama vie nema bliskosti. Udaljili smo se jedno od drugoga. Njeno cijepanje papira sam prihvatio kao nepotrebno odugovla?enje, ali od moje namjere ne moe me nita odvratiti. Volim Denu, i tu ?injenicu ne moe nita promijeniti. Njen pla? je za mene bio pokazatelj da je moja odluka ispravna. Ono to sam sedmicama planirao, po?inje se ostvarivati.
 
Nave?er sam se ku?i vratio kasno. Zatekao sam svoju suprugu kako neto pie. Ve?eru nisam o?ekivao niti elio, pa sam odmah otiao na spavanje. ?itav dan sam proveo sa Denom i umorio sam se. U pono? se budim i vidim da ona jo uvijek neto pie. Tome nisam pridavao nikakav zna?aj, te sam ponovo zaspao.
 
Ujutro su na mom stolu bili papiri koje je ona u no?i pisala. Napisala je uvjete pod kojima ?e potpisati ugovor o sporazumnom razvodu braka. Bili su to ?udni zahtjevi. Nije za sebe traila nita, osim jednog mjeseca koji bi jo trebalo da provedemo zajedno. Traila je da u tom periodu, pred drugima, postupamo onako kako se ponaa svaki normalan bra?ni par. Obrazloila je to ?injenicom da na sin ima ispite u koli, a ona ne eli da na razvod loe utje?e na njegov uspjeh. Bez razmiljanja sam pristao na taj njen uvjet.
 
 
Ali, ona ima jo jedan uvjet. eli da svako jutro uradim ono to sam uradio prvo jutro u naem bra?nom ivotu. Trai da je svako jutro na rukama iznesem iz spava?e sobe.
Pomislio sam da ve? gubi razum. Me?utim, ako je to njena posljednja elja i to ?u ispotovati. Ta, mjesec ?e brzo pro?i i ja ?u biti slobodan.
 
O tim ?udnim uvjetima sam obavijestio Denu, a ona je podrugljivo primijetila da je to njen posljednji bezuspjeni pokuaj da izbjegne razvod braka. Sa suprugom ve? dugo vremena nisam dijelio postelju, ali kada sam je prvo jutro uzeo u naru?je, moja osje?anja prema njoj se probudie. Sje?anja su navirala. Bila su iva i snana. Nisam ih se mogao osloboditi. Moj prvi dan braka sa ovom enom je izaao na povrinu.
 
Na sin je vidio kako sam njegovu mamu uzeo u naru?je, i po?eo vikati: Babo nosi mamu! Osjetio sam nekakvu gor?inu u grlu. ta bi moj sin rekao da zna ta ja ?inim njegovoj mami!? Ne zna on koliku joj bol nanosim. Pronio sam je kroz dnevni boravak do ku?nog praga, onako kako sam to u?inio prije deset godina. A ona je zatvorila o?i i proaputala: Molim te, nemoj jo govoriti djetetu o naem razvodu. Klimnuo sam glavom, potvdivi da ne?u.
 
Kada sam krenuo na posao, ona je stajala na autobuskoj stanici. Idemo u istom pravcu, ja sam sam u autu a ona ?eka autobus. Pored nje sam proao kao da je ne poznajem. To nikada ne mogu zaboraviti.
Sljede?eg dana, dok sam je nosio, njen miris me podsjetio na sretne dane naeg bra?nog ivota. Uvidio sam da sam je potpuno zapostavio. Vrijeme je ispisalo blage crte po njenom licu. Vie nije mlada i lijepa kao nekada. I njena kosa se promijenila. Jedno pitanje me mu?ilo: Kakav sam ja to ?ovjek i da li joj ?inim nepravdu!?
 
?etvrti dan, dok sam je nosio na svojim rukama, vratila se ona nekadanja bliskost prema toj eni. Bio je to jaki osje?aj koji me potpuno nadvladao. Darovala mi je deset naljepih godina svoga ivota. Bila je prema meni dobra i posluna. Takva ena je pravo blago. Svaki naredni dan je ja?ao ta osje?anja prema njoj. Deni o tome nisam nita govorio. Iz dana u dan moja supruga je bila sve laka. Nije je bilo teko nositi. Mislio sam da gubi teinu zbog briga i neeg skorog rastanka. Za enu nema ve?eg udarca od razvoda braka.
 
Jednog dana sam posmatrao kako trai odje?u da se obu?e. Sva odje?a joj je bila velika. Tada sam znao da mi je lahko nositi zato to je izmravila. Jednog dana, dok sam pored nje sjedio, spontano sam pruio ruku prema njoj i njeno je spustio na njenu glavu. Tada je na sin uao i povikao: Babo, vrijeme je da nosi mamu!
Njemu je bilo drago gledati kako je nosim i to je postalo sastavni dio njegovog svakodnevnog ivota. Taj trenutak je is?ekivao i radovao mu se. Ona ga je pozvala i zagrlila s toliko topline, kao da je to posljednji zagrljaj. Uzeo sam je i ponio iz sobe. Njeno je savila svoje slabane ruke oko moga vrata... Osjetih prema njoj ono to sam osjetio kada sam je prvi puta u naru?je uzeo. Taj lijepi osje?aj je naruavalo samo to to je ona sada mnogo slabija.
 
Kada sam je u naru?je uzeo posljednje jutro, nisam mogao ni jednog koraka krenuti naprijed. Na sin je ve? bio u koli. Ostali smo sami u ku?i. Nisam vjerovao da se tako neto moe desiti. Bez nje vie nisam mogao. Mome kajanju nije bilo kraja. Spustio sam je na krevet, zagrlio i zaplakao. Molio sam je da mi oprosti i govorio: Sve do sada nisam znao koliko si dobra i ta mi zna?i!
 
Zatim sam istr?ao iz ku?e, sjeo u auto i otiao do Dene. Pred njenom ku?om sam istr?ao iz auta ne zatvorivi vrata. Bojao sam se zadravanja pred njenom ku?om, da se ne bih predomislio i ponovo promijenio svoju odluku. Dena me ?ekala pred svojim vratima sa osmijehom na licu. Rekao sam: Dena, ao mi je, ali ja se nikada ne?u razvesti od svoje supruge! Moje rije?i su je izbezumile. Bila je nepomi?na. Kroz suze je izustila: Jesi li ti normalan!? Ponovo sam se izvinuo a ona me oamari i zalupi ku?na vrata.
 
Monotoniju u moj brak su donijele sitnice. Nismo se jedno od drugoga udaljili zato to se ne volimo. Nedostajali su nam samo poneka lijepa rije? i lijep postupak. Nosio sam je na svojim rukama samo mjesec dana i sre?a se vratila u nau ku?u. Vra?aju?i se od Dene, donio sam ?vrstu odluku da ?u od sada svako jutro nositi svoju suprugu u naru?ju, sve dok nas smrt ne rastavi.
 
Svratio sam u cvje?aru da kupim supruzi najljepi buket cvije?a. Trgovkinja me upita: ta ?emo napisati na podsjetnici? Sav sretan sam rekao: Nosit ?u te u naru?ju sve dok nas smrt ne rastavi. Pourio sam ku?i da je obradujem, a moje lice je krasio osmijeh, koji nisam mogao skinuti sa lica. Uao sam u njenu sobu, ali... Moja draga supruga je leala nepomi?no. Napustila je ovaj svijet.
 
Saznanje da se moja plemenita supruga mjesecima borila s tumorom a da mene o tome nije ni obavijestila, pogodilo me kao grom iz vedra neba. Zato je ona onako naglo oslabila. Potedila me brige i tuge, a ja sam je povrijedio na najgori mogu?i na?in. Okrenuo sam joj le?a kada joj je bilo najtee. Bio sam potpuno zaslijepljen i zaveden. Moda ?e ona meni i oprostiti, ali ja to sebi nikada ne?u oprostiti.
 
 
Znala je ona da na ovom svijetu ne?e dugo ostati, pa je eljela da potedi naeg sina trauma kojima bi bio izloen da smo se rastali. eljela je da se na sin mene sje?a kao ?ovjeka koji je iskreno volio njegovu mamu. Udoban stan, luksuzni automobil, dionice i velika ute?evina nisu garant sre?e u braku. Sitnice ivot ?ine i ljude usre?uju.
Na?ite vremena za svog ivotnog saputnika.
 
Nadam se da ?e neko uzeti pouku iz onoga to se meni desilo i da ?e ova moja ispovijest spasiti neki brak i neku porodicu.
 
Nepoznati autor


Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

PORODICA