'Allahu najdra�a mjesta (na Zemlji) su d�amije...''  (Muslim, Sahih, br. 671, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu) Tvrdnja koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao u ovom hadisu, matemati?kim rje?nikom kazano je aksiom, tj. jasna i neupitna istina koju muslimanima, upu?enim barem u osnove svoje vjere, uop?e ne treba dokazivati. Svaka gra?evina na kugli zemaljskoj koja je podignuta s iskrenim nijjetom da se u njoj obavlja namaz i veli?a ime Uzvi�enog Allaha, Njemu je dra�a od bilo kojeg drugog objekta na Zemlji, bez obzira koliko on visoko kotirao na popisu naj?uvenijih i najmonumentalnijih gra?evina na svijetu.

Tako istinskom vjerniku odlazak u ''najobi?niju'' i najskromniju d�amiju u gradu ili selu u kojem �ivi, donosi ve?u radost, du�evni u�itak i na koncu i dunjalu?ko-ahiretsku korist, od obilaska bilo koje od mnogobrojnih poznatih i u svijetu arheologije najvrednijih gra?evina razasutih po ?itavom svijetu. Turisti iz svih zemalja svijeta, mjesecima pa ?ak i godinama planiraju putovanja u udaljene zemlje kako bi li?no posjetili ostatke velikih svjetskih civilizacija i kultura, i u tu svrhu tro�e ogromne koli?ine novca, truda i �ivaca, dok iskreni vjernik svaki svoj odlazak u d�amiju ubraja u vrstu izleta koji ga u materijalnom smislu ne ko�ta gotovo ni centa, a u isto vrijeme donosi mu mnogostruke koristi. Hvale?i one koji obilaze d�amije i u njima Ga hvale i veli?aju,

Uzvi�eni Allah ka�e: ''U d�amijama koje se Allahovom voljom podi�u i u kojima se spominje Njegovo ime � hvale Njega, ujutro i nave?er, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kojem ?e srca i pogledi biti uznemireni, da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i vi�e dao. A Allah daje kome ho?e, bez ra?una.'' (En-Nur, 36-38) Kako bi shvatili koliki su gubitnici oni koji bez ikakvog �erijatski validnog razloga ne posje?uju d�amije, ovdje ?emo navesti samo mali broj hadisa koji govore o vrijednosti odlaska u d�amije i nagradama koje o?ekuju one koji su redovni d�amijski posjetitelji.

- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko god ujutro ili nave?er ode u d�amiju, Allah mu pripremi mjesto u D�ennetu, i to svaki put kada ujutro ili nave?er ode u d�amiju.'' (Buhari, Sahih, br. 662, Muslim, Sahih, br. 669)

- Isto od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Onaj ko se o?isti u svojoj ku?i (uzme abdest), a zatim se zaputi u jednu od Allahovih ku?a (d�amija) kako bi u njoj obavio jednu od Allahovih strogih naredbi (farzova), sa svakim jednim korakom koji napravi bri�e mu se jedno lo�e djelo, a sa drugim mu se podi�e stepen (u D�ennetu).'' (Muslim, Sahih, br. 666)

- Burejde, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''One koji po no?nim tminama hode do d�amija obradujte potpunom svjetlo�?u na Sudnjem danu.'' (Ebu Davud, Sunen, br. 561, Tirmizi, Sunen, br. 223. �ejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Albani, Sahihul-d�ami'a, br. 781)

- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ho?ete li da vam uka�em na ono ?ime Allah bri�e grijehe i podi�e stepene (u D�ennetu)?' Oni reko�e: 'Svakako da ho?emo, Allahov Poslani?e!' On re?e: 'Upotpunjavanje abdesta u te�kim uvjetima, mnogo koraka do d�amije, i�?ekivanje novog namaza nakon namaza (onog tek obavljenog), a to vam je ribat � bdijenje na granicama (na Allahovom putu), to vam je ribat � bdijenje na granicama (na Allahovom putu).'' (Muslim, Sahih, br. 251.)

- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Svako od vas je u namazu sve dok ga samo i�?ekivanje namaza (u d�amiji), i ni�ta osim toga, bude spre?avalo da se vrati svojoj porodici.'' (Muslim, Sahih, br. 649)

- Tako?er, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Meleki donose salavat na nekoga od vas sve dok se nalazi na mjestu na kojem je obavio namaz, i sve tako dok ne izgubi abdest. Meleki govore: 'Gospodaru, oprosti mu, Gospodaru, smiluj mu se.''' (Buhari, Sahih, br. 659)

- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Kada bi ljudi znali �ta se sve (od vrijednosti) krije u jaciji i sabah-namazu (obavljenim u d�amiji u d�ematu), oni bi na njih dolazili pa makar pu�u?i.'' (Buhari, Sahih, br. 721, Muslim, Sahih, br. 437)

Ko ne ide u d�amije?

Zbog svih navedenih vrijednosti i koristi odlaska u d�amije i obavljanja zajedni?kog namaza u njima, iskreni vjernici su od vremena poslanstva pa do danas, redovno posje?ivali d�amije, a ?esto ih ni te�ka bolest, ni sljepo?a, ni gluho?a, ni gubitak udova, nije spre?avala da svakodnevno odlaze u Allahove ku?e i potpuno besplatno u�ivaju u blagodatima koje one nude. Naravno, uvijek je u ummetu bilo i onih koji su se na?elno deklarirali kao muslimani, ali koji d�amijama nisu pridavali mnogo zna?aja niti su ih redovno obilazili. Sagledamo li islamsku povijest barem povr�no, do?i ?emo do zaklju?ka da je ove ljude, dakle one koji se zovu muslimanima a koji d�amije ne posje?uju nikako ili ih posje?uju vrlo rijetko, mogu?e svrstati u dvije grupe.

Neznalice i neupu?eni

U jednom dokumentarnom filmu koji se bavio pitanjem zlata i njegovih najpoznatijih nalazi�ta na svijetu, iznesen je podatak da je veliku ameri?ku zlatnu groznicu sredinom devetnaestog vijeka pokrenuo jedan sasvim neobi?an doga?aj. Navodno je devetogodi�nji dje?ak, sin jednog od mnogobrojnih evropskih doseljenika na ameri?ko tlo, u potoku blizu ku?e prona�ao povelik kamen �u?kaste boje. Dje?aku je kamen bio zanimljiv upravo zbog svoje specifi?ne boje, te ga je uz mnogo truda (jer je te�io desetak kilograma), dokotrljao do ku?e. Jedno vrijeme se s kamenom igrao u dvori�tu, a kasnije su ga roditelji unijeli u ku?u te im je vi�e od tri godine slu�io kao potporanj za vrata. Porodi?nom prijatelju koji je dje?akovoj obitelji do�ao u posjet, za oko je zapeo ovaj kamen i njegova neobi?na boja, te je posumnjao da bi se moglo raditi o nekom plemenitom metalu. Sutradan su ga odnijeli u grad do zanatlije koji se izme?u ostalog bavio i preprodajom zlata, te im je, nakon �to ga je pogledao, u zamjenu za ''kamen'' ponudio tada�nja tri ameri?ka dolara, na �to je dje?akov otac odu�evljeno pristao.

Prije svega, smatrao je da se radi o sasvim obi?nom kamenu pa mu je svaka cijena bila prihvatljiva, ali i zbog toga �to je dolar u tom vremenu bio daleko vredniji od dana�njeg. Naravno, vrijednost tog ''kamena'' bila je nemjerljivo puta ve?a jer se radilo o ?istom zlatu! Obi?ni zanatlija je munjevito postao novope?eni bogata�, a dje?akova porodica je nakon spoznaje da su deset kilograma zlata prodali za tri dolara, od muke, jada i ?emera, grizla vlastite prste. Vijest se brzo pro?ula ?itavim krajem pa su desetine hiljada ljudi iz okolnih mjesta pohrlile na to podru?je �to je i bio po?etak dugogodi�nje takozvane ''zlatne groznice'', tj. opsesivnog i fanati?nog traganja za zlatom kojem su svoje �ivote, naj?e�?e uzalud, posvetile desetine, a mo�da i stotine hiljada ljudi iz cijeloga svijeta. Vijest o tom kamenu stigla je i do Evrope, �to je i bio jedan od povoda da hiljade avanturista krene put obe?ane zemlje Amerike ''u kojoj se zlato iz rijeka i potoka vadi lopatama i grabljama'', kako su naivno mislili mnogi.

Ovaj slu?aj najbolje pokazuje koliko neznanje mo�e biti pogubno za ?ovjeka i koliku mu �tetu mo�e nanijeti. Da je dje?akova porodica (prepo)znala da je kamen �u?kaste boje ustvari velika gromada ?istog zlata, preko no?i bi postala jedna od najbogatijih porodica u Sjevernoj Americi, ali na putu do ostvarenja tog sna, isprije?ilo se ''samo'' neznanje i ostavilo ih u siroma�tvu u kojem su �ivjeli i do tada. U ovom slu?aju ipak se radi samo o materijalnoj �teti koja je na neki na?in nadoknadiva, me?utim, ukoliko ?ovjek ne poznaje ono ?ime ga je zadu�io njegov Uzvi�eni Stvoritelj, posljedice te vrste neznanja su daleko pogubnije i vode u istinsku propast na oba svijeta. Kako da d�amiju posje?uju oni koji ne poznaju njene vrijednosti i oni koji ne znaju ni�ta o koristima namaza obavljenog u njoj?

Kako da se pozivu mujezina odazove onaj ?ije je srce, u nedostatku znanja i spoznaje, i gluho i slijepo i koje ne vidi ni�ta osim blje�tavila ovog prolaznog svijeta, niti ?uje i�ta drugo do zveket gvozdenog i �u�kanje papirnog novca? Ovakvi su poput onih ?ije je o?i, njihovim ili tu?im nemarom, zapahnula velika koli?ina pra�ine te su privremeno oslijepili. Oni lutaju uokolo, nanose povrede i �tetu i sebi i drugima, i hitno im je potreban neko ko ?e im pomo?i da ponovno progledaju. Ovakvima treba ukazati na Pravi put i pou?iti ih i to na lijep i pristojan na?in, ba� onako kako nam je to naredio Uzvi�eni Gospodar: ''Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep�i na?in raspravljaj!'' (En-Nahl, 125), a svojom praksom nebrojeno puta potvrdio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ko zna, mo�da bi oni koji danas ne dolaze u d�amije i Uzvi�enom Allahu ne padaju na sed�du pa im zbog toga ?esto i zamjeramo, u d�amijama bili redovniji od nas, i pred Allahom ponizniji, skromniji i bogobojazniji, samo da znaju sve ono �to mi znamo.

Znaju, al' ne haju

Za drugu kategoriju muslimana koji ne dolaze u d�amije ne mo�e se re?i da su neznalice, nego ba� naprotiv, oni vrlo dobro poznaju �erijatske tekstove koji govore o vrijednosti d�amija i odlaska u njih. Poha?ali su mektebe, �erijatske kurseve i seminare, odgojeni su u porodicama u kojima se dr�alo do namaza i u kojima je d�amija bila destinacija koju su sami, ili u dru�tvu svojih o?eva, bra?e i ro?aka posje?ivali gotovo svakodnevno i to vi�e puta na dan.

Me?utim, d�amija im je odjednom ''isparila'' iz prsa, i to naj?e�?e zbog vreline grijeha kojoj su uporno i dugo (ne)svjesno izlagali svoja srca. Umjesto d�amijom, prostor u njihovim srcima sada je u najbla�oj varijanti ispunjen Facebookom, TV-om i danono?nim pra?enjem sportskih natjecanja, gledanjem filmova i raznih isto?nih i zapadnih sapunica, ili jo� gore od toga, kafanama, disko-klubovima, kladionicama i razli?itim vrstama poroka i grijeha. Na�alost, u ovoj skupini ponekad se mo�e prona?i i odre?eni broj onih koji su zavr�ili srednje islamske �kole ili ?ak islamske fakultete, i koji u nekim slu?ajevima obna�aju du�nost imama ili vjerou?itelja,

me?utim, i pored toga oni u d�amije svra?aju vrlo rijetko, naj?e�?e samo slu�beno. Pretpostavljam da ?e mnogi pomisliti kako ti ljudi za svoje distanciranje od d�amija vjerovatno imaju �erijatsko opravdanje i da nije na�e da tragamo za razlozima njihovog nedolaska na namaz u d�ematu, me?utim, ukoliko se radi o osobama koje se godinama oglu�uju na ezan, a sjede na terasama obli�njih slasti?arni ili ?ak kafi?a koji su od d�amije udaljeni samo nekoliko desetina metara, onda je sasvim jasno da nije posrijedi opravdan razlog ve? definitivno manjak bogobojaznosti i stida pomije�an sa vi�kom bahatosti i bezobzirnosti.

Da li je ovdje posrijedi er-ran � hr?a grijeha koja je prekrila ovakva srca? Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ''Kada vjernik u?ini grijeh, na njegovom srcu se pojavi jedna crna ta?ka. Ukoliko se pokaje, sustegne (od vra?anja grijehu) i (od Allaha) zatra�i oprost, njegovo srce se ula�ti (i crna mrlja bude uklonjena), me?utim, ukoliko nastavi grije�iti do te mjere da mu srce bude prekriveno (crnim ta?kama), u tom slu?aju to je er-ran, hr?a grijeha koju je Uzvi�eni Allah spomenuo u Kur'anu: 'Ono �to su radili prekrilo je (hr?om) srca njihova' (El-Mutaffifun, 14).'' (Ahmed, Musned, 2/297)

Ovoj vrsti osoba vrlo je te�ko pri?i i s njima na temu islama ikako razgovarati, a o upu?ivanju iskrenog savjeta ili konstruktivne kritike glede spomenutih propusta, da i ne govorimo. Poznato je da je zabluda nakon znanja i Upute mnogo dublja i gora od zablude koja je utemeljena na neznanju i neupu?enosti, pa je ova skupina ljudi koji ne dolaze u d�amije sigurno kriti?nija od prve koju smo spomenuli. Me?utim, i prema njima se treba lijepo ophoditi i na najljep�i ih na?in, i rije?ima i djelom, pozivati da se vrate u Allahove ku?e i napomenuti ih da su oni najpre?i da budu me?u prvima koji ?e se odazvati ezanu i pohitati u d�amije. Ukoliko, pak, ustraju u svom izbjegavanju d�amija i bestidnom �etanju i sijeljenju u njihovoj blizini dok se u njima obavlja zajedni?ki namaz, neka znaju da su im srca postala gluha i slijepa, i da je samo pitanje vremena kada ?e ih Uzvi�eni Allah javno osramotiti, i kada ?e me?u ljudima nestati i zadnja mrvica po�tovanja koju su prema njima neko? osje?ali.

Imaju?i u vidu da nikome od nas D�ennet nije zagarantiran i da niko nije siguran da jednog dana ne?e skrenuti sa Pravoga puta, pronicljivi vjernici vrlo ?esto u?e sljede?u kur'ansku dovu: "Gospodaru na�, ne dopusti srcima na�im da skrenu, kada si nam ve? na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!'' (Ali Imran, 8), kao i dovu koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vrlo ?esto upu?ivao Allahu: ''O Ti koji prevr?e� (ljudska) srca, u?vrsti moje srce u Svojoj vjeri.'' (Tirmizi, Sunen, br. 2140)

Kome je odlazak u d�amije ''grijeh''?

Obje skupine koje smo spomenuli, u manjem ili ve?em procentu, u ummetu egzistiraju od vremena Objave, tako da one i nisu ne�to �to ?e vjernike mnogo ?uditi niti ne�to nad ?im ?e se mnogo ibretiti. Me?utim, pojava tre?e skupine koja u dana�njem zemanu ne zalazi u d�amije � ne�to je sasvim novo i originalno, te se mo�e smatrati fenomenom koji vjerovatno do dana dana�njeg, u historiji islama nikada nije ni zabilje�en.

Naime, me?u muslimanima dana�njice su se tu i tamo po?eli javljati pojedinci, a ponekad jo� uvijek, hvala Allahu, relativno malobrojne grupe sa vrlo ?udnim idejama i stavovima koje u d�amije ne idu iz navodne bogobojaznosti i ''vjerskih razloga''. Ovakvi su ubije?eni da je namaz obavljen u dana�njim d�amijama, ili barem u ogromnoj ve?i njih, neispravan, ili u najmanju ruku ''sumnjive validnosti'', pa je stoga iste obaveza zaobilaziti i u njima ne klanjati! U cijeloj stvari ne bi bilo ni�ta mnogo ?udno niti intrigantno da se pobornici ovakvih ideja ne smatraju istinskim sljedbenicima sunneta i autenti?nim nosiocima zastave tevhida, a vrlo ?esto i jedinim ispravnim interpretatorima univerzalne islamske poruke i tradicije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Vi�e uop?e nije ?udno ?uti za muslimane (ili ih vidjeti vlastitim o?ima!),

nazovimo ih prakti?are (jer u �ivotu prakticiraju islam i islamske propise) koji godinama (barem sezonski) �ive u bosanskim ?ar�ijama u kojima, na relativno maloj udaljenosti od d�amija, posjeduju vlastite ku?e ili stanove, me?utim, ovakve niko od redovnih posjetitelja obli�nje d�amije ne poznaje iz jednostavnog razloga �to ih u d�amiji nikada nisu ni vidjeli. Ako su ih i vi?ali, to je bilo nekada davno, prije nego su zakora?ili stazom koju smatraju ispravnom, a koja u stvarnosti ne vodi nigdje drugo do u o?itu zabludu. Bez obzira �ta ovakvi govorili ili na koji na?in opravdavali svoje bje�anje od d�amija, ono �to ?ine je neislamski, ne�erijatski i nesunnetski, i u to ne sumnja niko ko iole poznaje islamsku doktrinu s jedne, i njihove navodne ''argumente'' s druge strane. Ovaj, nazovimo ga suludi trend, nije fabriciran od strane istinskih i eminentnih u?enjaka islamskog ummeta niti ga je kao takvog podr�ao iko od njih, ve? je on uglavnom proizvod plasiran od strane ili totalnih neznalica koji su sami sebi uzeli za pravo da tuma?e primarne izvore �erijata i shvataju ih na na?in kako oni smatraju da treba, ili od ljudi koji pri sebi imaju osnove �erijatskog znanja, ali su daleko od toga da mogu i smiju biti autoriteti za kojima se treba povoditi.

Najja?i adut u rukama ovih propovjednika uz pomo? kojeg omasovljuju svoje pristalice koji umjesto da hrle u d�amije, oni od njih bje�e kao od kuge, jeste njihova rje?itost, gorljivost i sposobnost da svojom pri?om jednostavno hipnotiziraju mase, bez obzira o ?emu pri?ali i u �to druge pozivali. Drugi, ni�ta manje bitan faktor zahvaljuju?i kojem spomenuti misionari za svoje ideje lahko pronalaze plodno tlo, svakako je ograni?enost, neinformiranost i povodljivost publike kojoj se obra?aju, a primjera koji tome svjedo?e ima napretek. Iskreno se nadamo da ?e ovom, u historiji islama nikad vi?enom trendu, uskoro do?i kraj i da ?e se na�a islamska bra?a koja ga slijede �to prije vratiti u d�amijske saffove. Isto tako se nadamo da ?e glavni promotori ovakvih ideja kona?no poslu�ati savjete koje im godinama, direktno ili indirektno, iz svih dijelova islamskog svijeta upu?uju oni koji su od njih u?eniji, znaniji i iskusniji. U suprotnom, neka budu spremni da na Sudnjem danu ponesu teret odgovornosti za ono �to su ?inili njihovi sljedbenici, oni koji su bje�ali od d�amija � Allahu najdra�ih mjesta na Zemlji, i vjerovali da ?ine dobro i Allahu drago djelo.

El-Asr, br. 51.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites