Jo� uvijek ima zagovornika, osobito starijih generacija, da je batina iza�la iz raja i da dijete ne zna �ta je disciplina ako ne dobije malo po turu, no sve ih je manje. Ako se pribjegne sili, efekti su trenutni, ali ne i trajni. Dijete koje fizi?ki ka�njavamo svaki put kad ne�to skrivi, ne u?imo kako postati dobro i poslu�no. Udaranje, �amaranje i batine djeci pokazuju kako je uredu udarati druge kako bi se rije�io problem i mo�e ih potaknuti da ka�njavaju druge na isti na?in kako se njih ka�njava. Fizi?ko ka�njavanje sprje?ava odre?ena pona�anja samo na kratko vrijeme.

?ak se i na te�ko ka�njavanje djeca mogu naviknuti tako da kasnije ka�njavanje nema nikakav utjecaj na njih. Batine s vremenom postaju nedjelotvorne.

Batine u?e djecu strahu, lo�oj slici o sebi, osveti i ideji da je uredu tu?i nekoga koga voli�. Batine ne u?e djecu da po�tuju pravila, donose mudre odluke, niti da imaju unutarnju kontrolu.

Istra�ivanja su pokazala (SAD) da je fizi?ko ka�njavanje povezano sa smanjenim kognitivnim razvojem djeteta. Uo?eno je da smanjenje fizi?kog ka�njavanja mo�e rezultirati smanjenjem maloljetni?ke delikvencije i manjim brojem problema u pona�anju odraslih.

Osim toga dokazano je da je fizi?ka kazna vrlo stresna za dijete i da taj stres mo�e trajati godinama. Fizi?ko ka�njavanje smanjuje dje?je povjerenje u roditelje i op?enito u odrasle osobe.
Nikada ne postoji dovoljno razloga za udaranje djeteta. ?ak je i lupanje po turu neprihvatljivo.

Umjesto udaraca probajte neke nove na?ine kako biste djecu nau?ili kako se pona�ati. To nije jednostavno kao udaranje. Zato treba vremena i prakse.
Uz strogost i dosljednost, dijete mora osjetiti na�u ljubav, izra�enu kroz po�tovanje njegove li?nosti i nastojanje da mu primjerenim pristupom pomognemo usvojiti pravila pona�anja.

Kako uspje�no izgrditi dijete?

Prijekor ne smije trajati du�e od jedne minute. Mora se primijeniti odmah po u?injenoj nepodop�tini i treba se odnositi samo na tu nepodop�tinu. Nakon prijekora treba slijediti emotivno ohrabrenje djeteta.

Da bi prijekor postigao puni u?inak treba se pridr�avati nekih pravila:

1. Djetetu treba ta?no re?i za�to ga prekoravamo.
Npr. �Bacio si kamenje na djecu� To preciziranje je neophodno, jer �to je dijete mla?e to lak�e i br�e zaboravlja �to smije, a �to ne smije raditi, pa bi moglo i ne shvatiti za�to ga prekoravamo.

2. Va�no je ponoviti pravilo pona�anja
Npr. �Rekla sam ti ve? da ne treba bacati kamenje.� Ne treba nam biti te�ko to stalno ponavljati, jer pravila pona�anja nisu djetetu uro?ena, nego ih sti?e u?e?i.

3. Kako bi dijete bolje shvatilo na�u poruku treba mu u?injeno prikazati kao ne�to �to je lo�e najprije za njega, a tek potom za druge.
Npr. �Ako nastavi� bacati kamenje na prijatelje, oni ?e se naljutiti i ne?e se htjeti vi�e igrati s tobom.� S 2-3 godine dijete sve posmatra kroz svoje potrebe, a te�ko shvata tu?e. Osim toga nije u stanju sagledati posljedice svoga postupka, pa treba ukazati na njih.

4. Dijete treba prekorit istog trena kad napravi nepodop�tinu a ne naknadno.
Npr. �Vidjet ?e� ti kad otac do?e ku?i.� Dijete, naime, �ivi u sada�njem vremenu i te�ko mu se prebaciti u budu?nost ili pro�lost. Njemu je neshvatljivo da ga se ka�njava kad su se stvari ve? smirile i kad se ne sje?a �to je skrivilo.

5. Dajemo mu alternativu za njegovo pona�anje.
Npr. ��eli� se igrati s macom? Probaj joj baciti lopticu.� (Upravo je gnjavilo ma?ku). Djetetu treba dati mogu?nost izbora, a ne mu ne�to naprosto zabranit. Nastojimo ga uvjeriti da ne osu?ujemo njega nego lo�e djelo koje je u?inilo.

6. Poka�imo mu da u njega imamo povjerenja.
Npr. �Znam da si razumio i da slijede?i put to ne?e� uraditi.� Nastojimo se ne naljutiti ako dijete ubrzo zaboravi �to smo mu rekli. Ako zna da imamo u njega povjerenja imat ?e poticaj da se bolje pona�a, kako nas ne bi razo?aralo i iznevjerilo na�a o?ekivanja.

Tri reakcije djeteta

�Bude� li se inatio ne?u te vi�e voljeti� � to je okrutna re?enica koju psiholozi nazivaju tehnikom uskra?ivanja ljubavi. Nekada tome pribjegavamo misle?i da je to jedini na?in da urazumimo dijete. Budimo oprezni. Svi znamo naljutiti se na dijete �to ne zna?i da ?emo ga zaista prestati voljeti. Malo dijete, me?utim, to ne zna razlu?iti i mo�e pomisliti da se na�a ljubav razbila poput vaze koju je upravo sru�ilo loptom. Na takvu neopreznu izjavu mogu reagirati na tri na?ina:

1. Postat ?e nesigurni � volimo ih ili ne. To je paraliziraju?i osje?aj koji sprje?ava dijete u u?enju pravila pona�anja jer je obuzeto mi�lju kako ?e ponovno zadobiti na�u ljubav.
2. Ova reakcija je tipi?na za starije i lukavije dijete. Ono ne?e vjerovati jer zna da ?emo ga ipak voljeti, ali kad mu ka�emo �ne volim te� ono �promijeni kanal�, isklju?i se, ne slu�a.
3. Dijete ni ne poku�ava odgonetnuti je li tvrdnja istinita ili nije, te ho?e li joj povjerovati ili ne. Njegove u�i to odbijaju ?uti i po?inje se ponovno igrat kao da se ni�ta nije dogodilo.

U komunikaciji s djetetom koristite tzv. �JA� re?enice, umjesto �TI� re?enice. Re?enice koje po?inju sa �JA� uklju?uju poruke: ��elim�, �Mislim�, �Osje?am�, �Trebam�, �Ho?u� i sl.
One su iskren na?in komuniciranja, otvorene su, daju informaciju o stanju i potrebama osobe koja ih izgovara. S druge strane �TI� poruke su naj?e�?e procjenjuju?e, kriti?ne, daju djetetu nejasnu informaciju na temelju koje ne zna �to odrasli misle, �ele, trebaju, osje?aju, ho?e i sl. U pravilu izazivaju otpor, ljutnju i potrebu za odbranom od napada. Ovo posebno vrijedi za najdestruktivnije od svih TI poruka, a to su �TI uvijek�, �TI nikad�, �Za�to TI� i sl.

Ukoliko se roditelji ili odgajatelji odlu?e za kaznu, ona nikako ne smije vrije?at djetetovu li?nost, jer poni�avanjem u djetetu poti?emo stvaranje negativne slike o samome sebi �to je vrlo �tetno za njegovo odrastanje. Svaka kazna mora biti djetetu obja�njena za�to ju je dobilo i �to se od njega o?ekuje. Dijete nikako ne smije misliti da ga ka�njavamo jer ga ne volimo. ?esto ka�njavanje dijete navikne na zabranu i uskra?ivanje i ono nije motivirano da promijeni svoje pona�anje. Neu?inkovita je i prijetnja kaznama, jer dijete ubrzo shvati da odrasli samo prijete da ?e ga kazniti, a dosada nisu, te njihove prijetnje vi�e ne shva?a ozbiljno. Me?utim, kazna kakva god bila, pa makar i u pravo vrijeme, izaziva neugodu, �to nije kod sve djece poticaj za bolje pona�anje.

Ako se odre?eno pona�anje jedamput ka�njava, a drugi put ignori�e, a ponekad i hvali, dijete postaje zbunjeno. Ne zna �ta se stvarno od njega o?ekuje. Isti u?inak bit ?e ako npr. roditelj za isto pona�anje ka�njava, a odgajatelj hvali ili obrnuto. Ako se odlu?imo za kaznu, ona mora biti u pravo vrijeme, odmah nakon u?injenog djela. Dijete je tada u o?ekivanju reakcije odraslog i kazna tada mo�e djelovat na korekciju njegovog pona�anja. Ukoliko se odlu?imo na kaznu va�no je voditi ra?una:

Da li je dijete ne�to lo�e u?inilo iz neznanja, da li mu je to prvi put?

Da dijete objasni za�to je u?inilo lo�e djelo.

Da li je to pona�anje zaista neprimjereno za njegovu dob?

Da li je ba� sada pravo vrijeme za ka�njavanje?

Kakvu kaznu odrediti?

Da li su sli?ne kazne bile u?inkovite kod tog djeteta?

Koliko dugo kazna treba trajati?

Cilj ka�njavanja je popravljanje, a ne poni�avanje djetetove li?nosti. Dobar na?in ka�njavanja je li�avanje djeteta nekog zadovoljstva (uskra?ivanje gledanja neke njemu omiljene emisije, kratkotrajno ga izdvojiti iz igre i sl.). Nedopustivo je uskra?ivanje onoga �to je djetetu potrebno za pravilan razvoj (hrana, odje?a, ljubav odraslih i sl.), kao i tjelesne kazne. Odrasli moraju dobro procijeniti djetetov prijestup, a u provo?enju same kazne biti smireni. Kaznu kao odgojno sredstvo primjenjivati �to rje?e i to tek onda kad druga odgojna mjera ne poma�e.

Kako bi djeca znala �to ?e mu odrasli (roditelj, odgajatelj), tolerisati, a �ta ne?e, va�no je da odrasli postave djeci jasne granice pona�anja, odnosno uslove pod kojima mogu sudjelovati u nekoj aktivnosti, te koje privilegije i pod kojim uslovima mogu dobiti.
Va�no je da granice budu JASNE, KONKRETNE, i DOBRO DEFINISANE. Djetetu treba jasno re?i �to od njega �elimo, koje opcije su mu na raspolaganju, te �to je pozitivan ishod njegove saradnje. Npr. �I?i ?emo u �etnju kad igra?ke budu spremljene.�

Dobro postavljene granice moraju uva�avati potrebe i odgajatelja i djeteta, te omogu?avati i vama i djetetu da dobijete �ta �elite.

Postavljanjem granica izbjegavamo nastanak problema, jer ih postavljamo prije nego �to problem nastane ili barem prije nego �to se produbi i zakomplikuje odnos sa djetetom. Dobro postavljene granice su usmjerene na pozitivan ishod djetetove saradnje. Treba ih postavit kao obe?anje, a ne kao prijetnju. Npr. �Mo�e� dobiti lutku ako spremi� boje s kojima si crtala.�, a ne �Ne?e� dobit lutku ako ne spremi� boje.�
Budite dosljedni! Ako niste spremni izdr�ati i nagraditi dijete ako ne obavi svoj zadatak nemojte ni postavljat granice. Ne popu�tajte djetetovim pritiscima: �Jo� samo ovaj put.�, jer ?ete ina?e pokazati djetetu da ne mislite ono �to govorite i ne govorite ono �to mislite, te da je u redu ako dijete ne po�tuje granice koje ste postavili. Ako �elite biti fleksibilni u?inite to prije nego �to dijete zahtjeva da popustite. Ako dijete ne uspije po�tovati granice, obaviti svoj zadatak jer ste mu dali premalo vremena, ili su va�e upute bile nejasne, nerazumljive, ili dijete jo� nije dostiglo razvojni stepen kako bi u?inilo ono �to ste �eljeli, to zna?i da ste lo�e postavili granice. U tom slu?aju smanjite zahtjeve, odnosno postavite djetetu nove granice, dajte jasne upute ili vi�e vremena.

U ?emu se granice razlikuju od naredbi? Naredbe se naj?e�?e temelje na kazni i negativnim posljedicama za neposlu�nost, dok je postavljanje granice izbjegavanje konflikata i igre mo?i izme?u odgajatelja i djeteta, jer djetetu ostavlja otvorena vrata da promijeni svoje pona�anje kako bi zadovoljilo svoje potrebe. Granice se ne temelje na djetetovom strahu od emocionalne reakcije odgajatelja (ljutnja, neodobravanje), ve? dozvoljavaju pozitivne i negativne posljedice u sigurnom okru�enju (negativne posljedice su jednostavno izostanak pozitivne). Granice ne smiju biti prijetnje emocionalnoj sigurnosti djeteta. Granice su posebno djelotvorne ako se postavljaju u atmosferi ljubavi, prihva?anja i me?usobnog po�tivanja.

Pohvale i nagrade

Pohvale i nagrade su odgojne mjere kojima odrasli (roditelji, odgajatelji, nastavnici) dijete poti?u na odre?eno pona�anje (koje dijete ve? ima ili koje bi �eljeli da ima). Izri?u se u obliku verbalne podr�ke (�Bravo, to si lijepo u?inio.�), u obliku pismene pohvale (u �koli), u obliku razli?itih nagrada.
Pohvale i nagrade su u?inkoviti motivacijski faktori. Ve?ina stru?njaka ka�e da vrijede puno vi�e nego kazne, ali mogu izazvat i ne�eljeni efekt:

Ukoliko nisu primjerene djetetu i djelu koje je u?inilo

Ukoliko dijete dobiva materijalne nagrade npr. za dobar uspjeh u �koli, ne?e u?enje do�ivjet kao osobnu potrebu za obrazovanjem nego ne�to �to se isplati, jer donosi skupu igra?ku, novac i sl.

Ako samo jedamput u?ini �to se od njega o?ekuje, a dobije nagradu, dijete ?e tra�iti da stalno nagra?ujemo njegovu dobrotu.

Pohvale i nagrade moraju imati zna?aj podr�ke roditelja i odgajatelja u pozitivnom razvoju djeteta. Pohvaljivati i nagra?ivati treba dijete za u?injena djela prema njegovim mogu?nostima, a ne prema o?ekivanjima odraslih.
Ne treba dijete posebno nagra?ivati ako mo�e u?initi bolje, jer ne?e potpuno iskoristiti svoje mogu?nosti.

Sredstva poticanja

Priznanje
Kada dijete postigne odre?eni uspjeh, kada se zala�e i ustrajno je, odajemo mu priznanje. Priznanje je poticajna mjera ne samo za dijete kome je upu?ena, nego i za svu ostalu koja su prisutna ovom moralnom ?inu. Izra�ava se u obliku odobravanja, hrabrenja ili podr�avanja.

Pohvala
Njome se odobrava postupak djeteta, izri?e povjerenje ili priznaje za dobre rezultate, pona�anje i izvr�enu aktivnost. Njome se upozorava na pozitivne odlike, sposobnosti i mogu?nosti djeteta, te potvr?uje ispravnost postupka. Ovim se ja?a volja, razvija samosvijest i poti?e na daljnji rad. Pohvala mo�e biti pojedina?na i skupna. Treba nastojati da djeca rade zbog osje?aja du�nosti, a ne zbog pohvale.

Obe?anje
Djeci se unaprijed najavljuje ne�to ugodno u vidu pohvale ili nagrade. Kod djeteta ja?a volju za pozitivno djelovanje. Treba ga davati na kra?i rok. Obe?anje treba izvr�iti.

Nagrada
To je najja?e sredstvo poticanja pa ga treba umjereno primjenjivati. Nagrada ne smije postati samoj sebi svrha.

�ta mo�e biti nagrada (u obitelji, vrti?u)?

Sitna igra?ka (naljepnice, balon, slikovnice)

Sportska oprema (lopta, reket)

Opremanje sobe

Pa�nja

Pohvala

Posebna privilegija

Dozvola da pozove prijatelja na ve?eru ili spavanje

Posebno vrijeme s jednim ili oba roditelja (odgajatelja)

akos.ba

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites