Subota, AUGUST 18, 2018
tekstovi_logo

Metode koje djeluju na dijete bez vikanja i udaranja


odgoj_djecaJo uvijek ima zagovornika, osobito starijih generacija, da je batina izala iz raja i da dijete ne zna ta je disciplina ako ne dobije malo po turu, no sve ih je manje. Ako se pribjegne sili, efekti su trenutni, ali ne i trajni. Dijete koje fizi?ki kanjavamo svaki put kad neto skrivi, ne u?imo kako postati dobro i posluno. Udaranje, amaranje i batine djeci pokazuju kako je uredu udarati druge kako bi se rijeio problem i moe ih potaknuti da kanjavaju druge na isti na?in kako se njih kanjava. Fizi?ko kanjavanje sprje?ava odre?ena ponaanja samo na kratko vrijeme.

?ak se i na teko kanjavanje djeca mogu naviknuti tako da kasnije kanjavanje nema nikakav utjecaj na njih. Batine s vremenom postaju nedjelotvorne.

Batine u?e djecu strahu, looj slici o sebi, osveti i ideji da je uredu tu?i nekoga koga voli. Batine ne u?e djecu da potuju pravila, donose mudre odluke, niti da imaju unutarnju kontrolu.

Istraivanja su pokazala (SAD) da je fizi?ko kanjavanje povezano sa smanjenim kognitivnim razvojem djeteta. Uo?eno je da smanjenje fizi?kog kanjavanja moe rezultirati smanjenjem maloljetni?ke delikvencije i manjim brojem problema u ponaanju odraslih.

Osim toga dokazano je da je fizi?ka kazna vrlo stresna za dijete i da taj stres moe trajati godinama. Fizi?ko kanjavanje smanjuje dje?je povjerenje u roditelje i op?enito u odrasle osobe.
Nikada ne postoji dovoljno razloga za udaranje djeteta. ?ak je i lupanje po turu neprihvatljivo.

Umjesto udaraca probajte neke nove na?ine kako biste djecu nau?ili kako se ponaati. To nije jednostavno kao udaranje. Zato treba vremena i prakse.
Uz strogost i dosljednost, dijete mora osjetiti nau ljubav, izraenu kroz potovanje njegove li?nosti i nastojanje da mu primjerenim pristupom pomognemo usvojiti pravila ponaanja.

Kako uspjeno izgrditi dijete?

Prijekor ne smije trajati due od jedne minute. Mora se primijeniti odmah po u?injenoj nepodoptini i treba se odnositi samo na tu nepodoptinu. Nakon prijekora treba slijediti emotivno ohrabrenje djeteta.

Da bi prijekor postigao puni u?inak treba se pridravati nekih pravila:

1. Djetetu treba ta?no re?i zato ga prekoravamo.
Npr. Bacio si kamenje na djecu To preciziranje je neophodno, jer to je dijete mla?e to lake i bre zaboravlja to smije, a to ne smije raditi, pa bi moglo i ne shvatiti zato ga prekoravamo.

2. Vano je ponoviti pravilo ponaanja
Npr. Rekla sam ti ve? da ne treba bacati kamenje. Ne treba nam biti teko to stalno ponavljati, jer pravila ponaanja nisu djetetu uro?ena, nego ih sti?e u?e?i.

3. Kako bi dijete bolje shvatilo nau poruku treba mu u?injeno prikazati kao neto to je loe najprije za njega, a tek potom za druge.
Npr. Ako nastavi bacati kamenje na prijatelje, oni ?e se naljutiti i ne?e se htjeti vie igrati s tobom. S 2-3 godine dijete sve posmatra kroz svoje potrebe, a teko shvata tu?e. Osim toga nije u stanju sagledati posljedice svoga postupka, pa treba ukazati na njih.

4. Dijete treba prekorit istog trena kad napravi nepodoptinu a ne naknadno.
Npr. Vidjet ?e ti kad otac do?e ku?i. Dijete, naime, ivi u sadanjem vremenu i teko mu se prebaciti u budu?nost ili prolost. Njemu je neshvatljivo da ga se kanjava kad su se stvari ve? smirile i kad se ne sje?a to je skrivilo.

5. Dajemo mu alternativu za njegovo ponaanje.
Npr. eli se igrati s macom? Probaj joj baciti lopticu. (Upravo je gnjavilo ma?ku). Djetetu treba dati mogu?nost izbora, a ne mu neto naprosto zabranit. Nastojimo ga uvjeriti da ne osu?ujemo njega nego loe djelo koje je u?inilo.

6. Pokaimo mu da u njega imamo povjerenja.
Npr. Znam da si razumio i da slijede?i put to ne?e uraditi. Nastojimo se ne naljutiti ako dijete ubrzo zaboravi to smo mu rekli. Ako zna da imamo u njega povjerenja imat ?e poticaj da se bolje ponaa, kako nas ne bi razo?aralo i iznevjerilo naa o?ekivanja.

Tri reakcije djeteta

Bude li se inatio ne?u te vie voljeti to je okrutna re?enica koju psiholozi nazivaju tehnikom uskra?ivanja ljubavi. Nekada tome pribjegavamo misle?i da je to jedini na?in da urazumimo dijete. Budimo oprezni. Svi znamo naljutiti se na dijete to ne zna?i da ?emo ga zaista prestati voljeti. Malo dijete, me?utim, to ne zna razlu?iti i moe pomisliti da se naa ljubav razbila poput vaze koju je upravo sruilo loptom. Na takvu neopreznu izjavu mogu reagirati na tri na?ina:

1. Postat ?e nesigurni volimo ih ili ne. To je paraliziraju?i osje?aj koji sprje?ava dijete u u?enju pravila ponaanja jer je obuzeto milju kako ?e ponovno zadobiti nau ljubav.
2. Ova reakcija je tipi?na za starije i lukavije dijete. Ono ne?e vjerovati jer zna da ?emo ga ipak voljeti, ali kad mu kaemo ne volim te ono promijeni kanal, isklju?i se, ne slua.
3. Dijete ni ne pokuava odgonetnuti je li tvrdnja istinita ili nije, te ho?e li joj povjerovati ili ne. Njegove ui to odbijaju ?uti i po?inje se ponovno igrat kao da se nita nije dogodilo.

U komunikaciji s djetetom koristite tzv. JA re?enice, umjesto TI re?enice. Re?enice koje po?inju sa JA uklju?uju poruke: elim, Mislim, Osje?am, Trebam, Ho?u i sl.
One su iskren na?in komuniciranja, otvorene su, daju informaciju o stanju i potrebama osobe koja ih izgovara. S druge strane TI poruke su naj?e?e procjenjuju?e, kriti?ne, daju djetetu nejasnu informaciju na temelju koje ne zna to odrasli misle, ele, trebaju, osje?aju, ho?e i sl. U pravilu izazivaju otpor, ljutnju i potrebu za odbranom od napada. Ovo posebno vrijedi za najdestruktivnije od svih TI poruka, a to su TI uvijek, TI nikad, Zato TI i sl.

Ukoliko se roditelji ili odgajatelji odlu?e za kaznu, ona nikako ne smije vrije?at djetetovu li?nost, jer poniavanjem u djetetu poti?emo stvaranje negativne slike o samome sebi to je vrlo tetno za njegovo odrastanje. Svaka kazna mora biti djetetu objanjena zato ju je dobilo i to se od njega o?ekuje. Dijete nikako ne smije misliti da ga kanjavamo jer ga ne volimo. ?esto kanjavanje dijete navikne na zabranu i uskra?ivanje i ono nije motivirano da promijeni svoje ponaanje. Neu?inkovita je i prijetnja kaznama, jer dijete ubrzo shvati da odrasli samo prijete da ?e ga kazniti, a dosada nisu, te njihove prijetnje vie ne shva?a ozbiljno. Me?utim, kazna kakva god bila, pa makar i u pravo vrijeme, izaziva neugodu, to nije kod sve djece poticaj za bolje ponaanje.

Ako se odre?eno ponaanje jedamput kanjava, a drugi put ignorie, a ponekad i hvali, dijete postaje zbunjeno. Ne zna ta se stvarno od njega o?ekuje. Isti u?inak bit ?e ako npr. roditelj za isto ponaanje kanjava, a odgajatelj hvali ili obrnuto. Ako se odlu?imo za kaznu, ona mora biti u pravo vrijeme, odmah nakon u?injenog djela. Dijete je tada u o?ekivanju reakcije odraslog i kazna tada moe djelovat na korekciju njegovog ponaanja. Ukoliko se odlu?imo na kaznu vano je voditi ra?una:

Da li je dijete neto loe u?inilo iz neznanja, da li mu je to prvi put?

Da dijete objasni zato je u?inilo loe djelo.

Da li je to ponaanje zaista neprimjereno za njegovu dob?

Da li je ba sada pravo vrijeme za kanjavanje?

Kakvu kaznu odrediti?

Da li su sli?ne kazne bile u?inkovite kod tog djeteta?

Koliko dugo kazna treba trajati?

Cilj kanjavanja je popravljanje, a ne poniavanje djetetove li?nosti. Dobar na?in kanjavanja je liavanje djeteta nekog zadovoljstva (uskra?ivanje gledanja neke njemu omiljene emisije, kratkotrajno ga izdvojiti iz igre i sl.). Nedopustivo je uskra?ivanje onoga to je djetetu potrebno za pravilan razvoj (hrana, odje?a, ljubav odraslih i sl.), kao i tjelesne kazne. Odrasli moraju dobro procijeniti djetetov prijestup, a u provo?enju same kazne biti smireni. Kaznu kao odgojno sredstvo primjenjivati to rje?e i to tek onda kad druga odgojna mjera ne pomae.

Kako bi djeca znala to ?e mu odrasli (roditelj, odgajatelj), tolerisati, a ta ne?e, vano je da odrasli postave djeci jasne granice ponaanja, odnosno uslove pod kojima mogu sudjelovati u nekoj aktivnosti, te koje privilegije i pod kojim uslovima mogu dobiti.
Vano je da granice budu JASNE, KONKRETNE, i DOBRO DEFINISANE. Djetetu treba jasno re?i to od njega elimo, koje opcije su mu na raspolaganju, te to je pozitivan ishod njegove saradnje. Npr. I?i ?emo u etnju kad igra?ke budu spremljene.

Dobro postavljene granice moraju uvaavati potrebe i odgajatelja i djeteta, te omogu?avati i vama i djetetu da dobijete ta elite.

Postavljanjem granica izbjegavamo nastanak problema, jer ih postavljamo prije nego to problem nastane ili barem prije nego to se produbi i zakomplikuje odnos sa djetetom. Dobro postavljene granice su usmjerene na pozitivan ishod djetetove saradnje. Treba ih postavit kao obe?anje, a ne kao prijetnju. Npr. Moe dobiti lutku ako spremi boje s kojima si crtala., a ne Ne?e dobit lutku ako ne spremi boje.
Budite dosljedni! Ako niste spremni izdrati i nagraditi dijete ako ne obavi svoj zadatak nemojte ni postavljat granice. Ne poputajte djetetovim pritiscima: Jo samo ovaj put., jer ?ete ina?e pokazati djetetu da ne mislite ono to govorite i ne govorite ono to mislite, te da je u redu ako dijete ne potuje granice koje ste postavili. Ako elite biti fleksibilni u?inite to prije nego to dijete zahtjeva da popustite. Ako dijete ne uspije potovati granice, obaviti svoj zadatak jer ste mu dali premalo vremena, ili su vae upute bile nejasne, nerazumljive, ili dijete jo nije dostiglo razvojni stepen kako bi u?inilo ono to ste eljeli, to zna?i da ste loe postavili granice. U tom slu?aju smanjite zahtjeve, odnosno postavite djetetu nove granice, dajte jasne upute ili vie vremena.

U ?emu se granice razlikuju od naredbi? Naredbe se naj?e?e temelje na kazni i negativnim posljedicama za neposlunost, dok je postavljanje granice izbjegavanje konflikata i igre mo?i izme?u odgajatelja i djeteta, jer djetetu ostavlja otvorena vrata da promijeni svoje ponaanje kako bi zadovoljilo svoje potrebe. Granice se ne temelje na djetetovom strahu od emocionalne reakcije odgajatelja (ljutnja, neodobravanje), ve? dozvoljavaju pozitivne i negativne posljedice u sigurnom okruenju (negativne posljedice su jednostavno izostanak pozitivne). Granice ne smiju biti prijetnje emocionalnoj sigurnosti djeteta. Granice su posebno djelotvorne ako se postavljaju u atmosferi ljubavi, prihva?anja i me?usobnog potivanja.

Pohvale i nagrade

Pohvale i nagrade su odgojne mjere kojima odrasli (roditelji, odgajatelji, nastavnici) dijete poti?u na odre?eno ponaanje (koje dijete ve? ima ili koje bi eljeli da ima). Izri?u se u obliku verbalne podrke (Bravo, to si lijepo u?inio.), u obliku pismene pohvale (u koli), u obliku razli?itih nagrada.
Pohvale i nagrade su u?inkoviti motivacijski faktori. Ve?ina stru?njaka kae da vrijede puno vie nego kazne, ali mogu izazvat i neeljeni efekt:

Ukoliko nisu primjerene djetetu i djelu koje je u?inilo

Ukoliko dijete dobiva materijalne nagrade npr. za dobar uspjeh u koli, ne?e u?enje doivjet kao osobnu potrebu za obrazovanjem nego neto to se isplati, jer donosi skupu igra?ku, novac i sl.

Ako samo jedamput u?ini to se od njega o?ekuje, a dobije nagradu, dijete ?e traiti da stalno nagra?ujemo njegovu dobrotu.

Pohvale i nagrade moraju imati zna?aj podrke roditelja i odgajatelja u pozitivnom razvoju djeteta. Pohvaljivati i nagra?ivati treba dijete za u?injena djela prema njegovim mogu?nostima, a ne prema o?ekivanjima odraslih.
Ne treba dijete posebno nagra?ivati ako moe u?initi bolje, jer ne?e potpuno iskoristiti svoje mogu?nosti.

Sredstva poticanja

Priznanje
Kada dijete postigne odre?eni uspjeh, kada se zalae i ustrajno je, odajemo mu priznanje. Priznanje je poticajna mjera ne samo za dijete kome je upu?ena, nego i za svu ostalu koja su prisutna ovom moralnom ?inu. Izraava se u obliku odobravanja, hrabrenja ili podravanja.

Pohvala
Njome se odobrava postupak djeteta, izri?e povjerenje ili priznaje za dobre rezultate, ponaanje i izvrenu aktivnost. Njome se upozorava na pozitivne odlike, sposobnosti i mogu?nosti djeteta, te potvr?uje ispravnost postupka. Ovim se ja?a volja, razvija samosvijest i poti?e na daljnji rad. Pohvala moe biti pojedina?na i skupna. Treba nastojati da djeca rade zbog osje?aja dunosti, a ne zbog pohvale.

Obe?anje
Djeci se unaprijed najavljuje neto ugodno u vidu pohvale ili nagrade. Kod djeteta ja?a volju za pozitivno djelovanje. Treba ga davati na kra?i rok. Obe?anje treba izvriti.

Nagrada
To je najja?e sredstvo poticanja pa ga treba umjereno primjenjivati. Nagrada ne smije postati samoj sebi svrha.

ta moe biti nagrada (u obitelji, vrti?u)?

Sitna igra?ka (naljepnice, balon, slikovnice)

Sportska oprema (lopta, reket)

Opremanje sobe

Panja

Pohvala

Posebna privilegija

Dozvola da pozove prijatelja na ve?eru ili spavanje

Posebno vrijeme s jednim ili oba roditelja (odgajatelja)

akos.ba



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

PORODICA

POSJETITE MINBER.BA