Subota, JUNE 23, 2018
tekstovi_logo

Kada je rođen Isus/Isa, a. s.?


jeruzalemPočetkom decembra kršćani širom svijeta započinju priprema za obilježavanje jednog od svojih najvećih blagdana, Božića. Prema katoličkom kalendaru Božić pada 25. decembra, dok pravoslavci ovaj vjerski praznik obilježavaju 12 dana kasnije, 06. januara. No, da li je Isa, a.s., rođen 25.decembra? Ako nije od kada i zašto kršćani obilježavaju njegov rođendan tog datuma? Odgovore na ova pitanja pokušat ćemo dati na osnovu glavnog izvora kršćanstva, Novog Zavjeta, a zatim ćemo, komparacije radi, konsultirati Kur’an i vidjeti šta u njemu stoji o datumu rođenja Isa, a.s.

KRŠĆANSKI KALENEDAR UTEMELJEN JE NA POGREŠNOM PRORAČUNU

Svi svjetski mediji nedavno su prenijeli citate iz nove knjige pape Benedikta XVI Isus NazarećaninPriča o djetinjstvu u koji papa tvrdi kako je kršćanski kalendar zasnovan na pogrešnom proračunu, te da je Isus rođen nekoliko godina ranije nego što se do sada smatralo. Iako za ovaj rad godina rođenja Isusa nije relevantna, jer se blagdan njegovog rođenja ne obilježava na osnovu računanja godina, već na osnovu konkretnog dana u mjesecu, bitna je činjenica da je vrhovni katolički poglavar priznao pogrešku u računanju kalendara za koju naučnici odavno znaju, što nas u konačnici dovodi do pitanja da li će katolička crkva u budućnosti zatražiti da se koriguje savremeni kalendar, kao što je to učinio papa Grgur XIII 1582. godine kada je izbrisao 10 dana iz postojećeg, julijanskog kalendara?

ZVJEZDANA NOĆ, PASTIRI I NJIHOVA STADA

Nigdje se u četiri priznata Evanđelja ne spominje tačan datum rođenja Isusa Krista (Muslimani u Bosni i Hercegovini izbjegavaju govoriti riječ Krist, jer ih ta riječ asocira na krst. Međutim, riječ Krist je grčki prijevod aramejske riječi Mešija, u značenju „Pomazani“. Kur’an također Isa, a.s., naziva Mesih ili Pomazani.). To je čudno, pogotovo ako se ima u vidu činjenica da današnji kršćani datum njegovog rođenja obilježavaju kao jedan od najvećih vjerskih blagdana. Međutim u Evanđelju po Luki navodi se niz događaja iz vremena Isusovog rođenja koji indirektno govore o približnom datumu njegovog rođenja. Luka o tome pripovijeda: „Dogodilo se da je u one dane izašla uredba od cara Augusta da bi se popisao sav svijet. To je bio prvi popis proveden kad je Kvirinje upravljao Sirijom. I svi su se išli upisati, svaki u svoj grad. Tada je i Josip, jer je bio iz doma i roda Davidova, izišao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad koji se zove Betlehem, da se upiše s Marijom, svojom zaručenom ženom, koja je bila trudna. Dogodilo se, dok su oni bili ondje, da su se joj navršili dani da rodi. I rodila je svojega prvorođenog sina, te ga umotala u pelene i položila u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. A u tom istom kraju bili su pastiri, boravili su u polju i čuvali noćnu stražu nad svojim stadom. I gle, pristupio im je anđeo Gospodnji i slava ih je Gospodnja obasjala, te su se jako prestrašili. A anđeo im je rekao: “Ne bojte se, jer vam, evo, navješćujem dobru vijest o velikoj radosti koja će stići k svakom narodu; jer vam se danas u gradu Davidovu rodio Spasitelj, koji je Krist, Gospodin. A ovo vam je znak: naći ćete novorođenče umotano u pelene gdje leži u jaslama.” I odjednom se s anđelom pojavilo mnoštvo vojske nebeske hvaleći Boga i govoreći:“Slava Bogu na najvišoj visini, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja!” I dogodilo se, čim su anđeli otišli od njih na nebo, da su pastiri rekli jedan drugomu: “Hajdemo sad do Betlehema i pogledajmo to što se dogodilo, događaj koji nam je Gospodin obznanio.” I došli su žureći se, te našli Marju i Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. A kad su to vidjeli, razglasili su unaokolo tu besjedu što im je bila izrečena o tom djetetu. I svi koji su to čuli, divili su se zbog onoga što su im govorili pastiri. A Marja je čuvala sve te riječi i promišljala o njima u srcu svome. Zatim su se pastiri vratili slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno.“ (Novi zavjet, Udruga Stablo života, Čakovec, 2010. god., Evanđelje po Luki, 2:1-2:20, str. 73-74.)

U tekstu je markirano nekoliko događaja koji impliciraju približno vrijeme Isusovog rođenja. To su:

1. Popis stanovništva
2. Boravak čobana u polju i njihovo bdijenje nad stokom noću
3. Odlazak pastira u Betlehem i
4. Njihov povratak stadima iste noći.

Dakle, u kojem godišnjem dobu se u Palestini popisivalo stanovništvo? Zašto nije bilo mjesta u svratištu? Kada čobani čuvaju svoja stada u poljima? U kojem dijelu noći je rođen Isus, ako su čobani uspjeli doći u Betlehem, diviti se tek rođenom Isusu i vratiti se svojim stadima u istoj noći? Krenimo redom.

Popis stanovništva na koji su Marija i Josip išli događao se nakon jesenje žetve kada su ljudi bili u mogućnosti putovati u druge gradove, jer su bili slobodni od zemljoradničkih poslova. Osim toga, u Judeji je bio običaj da se porez prikuplja tokom jesen kada dospiju plodovi na koje se davao porez, a radi kojeg se između ostalog i popisivalo stanovništvo.

Činjenica da u svatištima nije bilo mjesta, pa su Josip i Marija morali naći sklonište u staji ili nekom drugom, sličnom mjestu, također indicira da su Jerusalem, ali i Betlehem koji se nalazi u njegovoj neposrednoj blizini bili pretrpani hodočasnicima koji su došli na jesenji festival. Takvog okupljanja hodočasnika u decembru nije bilo. (Fred R. Coulter, The Appointed Times of Jesus the Messiah, York Publishing Company, Hollister, California, 2012. godine, page. 7-8.)

O boravaku čobana u polju i čuvanju stada noću čuveni komentator Biblije Adam Klark kaže: „Oni su svoju stoku preko noći čuvali od zvijeri, poput vukova i lisica. Među židovima je bio običaj da pošalju svoja stada ovaca u pustinju oko Pashe, a da ih kući vrate kada počnu kiše. Za vrijeme boravka na pašnjacima stada su neprestano, danju i noću, čuvali čobani. Pasha se obiježava u proljeće, a prve kiše počinju početkom mjeseca Marhešvana, koji pada u našem oktobru i novembru, tako da su stada ovaca na ispaši bila tokom cijelog ljeta. S obzirom da se pastiri u vrijeme rođenja Isusa još uvijek nisu bili vratili kući, argumentirano se može pretpostaviti da oktobar nije bio počeo, te da, shodno tome, naš Gospodin nije rođen 25. decembra kada nema stada ovaca u polju, niti je mogao biti rođen kasnije od septembra, jer su stada tada još uvijek noćivala vani. Na osnovu ovih argumenta trebalo bi odustati od obilježavanja rođenja Isusa u decembru. Boravak stada ovaca na pašnjacima je hrnonološka činjenica koja u značajnoj mjeri pojašnjava sporne detalje u vezi s određivanjem datuma Isusovog rođenja.“ (Adam Clarke,Commentaryhttp://www.studylight.org/com/acc/view.cgi? book=lu&chapter=002, dostupno, 05.12.2012.)

Pripovijest s pasitrima osvjetljava još jedan bitan detalj, a to je tačno vrijeme rođenja. Tradiconalno se vjeruje da je Isus rođen u ponoć, a vrijeme njegovo rođenja slavi se na misi polnoćki. Međutim, Luka navodi kako je anđeo Gospodnji prenio radosnu vijest o Isusovom rođenju pastirima koji su odmah otišli u Batlehem, osvjedočili se u istinitost riječi anđela, a zatim tu vijest razglasili uokolo. Pošto su ljudi u Palestini u to doba rano išli na spavanje i bili su u postelji oko 9 ili 10 sati navečer, opravdano se može pretpostaviti da je Isus rođen prije tog vremena. Jer, kome bi pastiri razglasili vijest o Isusovom rođenju poslije pola noći i danas, a pogotovo tada!?

Dakle, prema Novom zavjetu, odnosno Evanđelju po Luki, Isus je rođen krajem ljeta ili početkom jeseni, najvjerovatnije u septembru. To je nepobitna činjenica koju priznaju i kršćanski teolozi i učeni komentatori Biblije. O tome se u posljednje vrijeme sve češće govori, a vjetar i jedra istraživanjima u tom smjeru dao je i sam papa Benedikt XVI priznavši da je kršćanski kalendar ustanovljen na pogrešnim proračunima. Ostaje da se vidi da li će Katolička crkva u budućnosti smoći snage, promijeniti raniju odluku o obilježavanju Isusovog rođendana u decembru i početi ga obilježavati u vrijeme kada se stvarno desio.

SVJEŽE HURME I PITKA VODA

Nadnaravno rođenje Isa, a.s., detaljno je opisano u Kur’anu što omogućuje komparativno promatranje ovog nesvakidašnjeg događaja. One koji se rijeđe ili nikako ne druže s Kur’anom možda će se iznenaditi kada saznaju da u Kur’anu jedna sura, ili poglavlje, nosi naziv po Isaovoj, a.s., majci hazreti Merjemi (Marija). Na početku tog kur’anskog poglavlja govori se o dva čudotvorna rođenja: rođenju hazreti Jahjaa, a.s., i rođenju hazreti Isaa, a.s. Na osnovu rođenja Jahjaa, a.s., ili Ivana, kršćanski učenjaci su, uz gore navedene događaje, također zaključili da je Isus rođen u ranu jesen, a ne u decembru. (O tome vidi: Fred R. Coulter, The Appointed Times…, poglavlje „Rođenje Ivana Krstitelja pruža ključ za utvrđivanje Isusovog rođendana“, str. 9-12.) Možda je i to jedan od razloga zbog čega se ova dva rođenja u Kur’anu spominju jedno uz drugo. No, o rođenju Jahjaa, a.s., nekom drugom prilikom. Pogledajmo sada šta Kur’an kaže o vremenu Isaovog, a.s., rođenja: „I ona (Merjema) zanese ibremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe da stabla jedne palme. ‘Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!’ – uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: ‘Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: ‘Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.’“ (Prevod Kur’ana, preveo Besim Korkut, poglavlje Merjem, 22-26., str. 305.) U tekstu su ozačena tri detalja koji mogu poslužiti za određivanje mjesta i vremena Isaovog, a.s., rođenja.

1. Daleko mjesto na koje se hazreti Merjema sklonila da rodi Isaa, a.s., je Betlehem kako je to nedvosmisleno spomenuto u hadisu Allahovog Poslanika, a.s. Enes, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., govoreći o noćnom putovanju rekao: „Džibril mi reče: ‘Siđi i obavi namaz!’ Klanjao sam tu gdje mi je rekao, a zatim me je upitao: ‘Znaš li gdje si klanjao? Klanjao si u Betlehemu, mjestu u kojem je rođen Isa, sin Merjemin.‘“(An-Nasai, Sunan, vol. 1, Darussalam, Rijad, 2007., hadis br. 451. str. 267.)

2. To što su je porođajni bolovi prisili da dođe do stabla jedne palme govori o tome kako hazreti Merjema za vrijeme poroda nije bila ni u kući, ni u svratištu, već vani što se slaže s navodima iz Evanđelja po Luki. Pošto krajem decembra u Palestini padaju hladne kiše teško je pretpostaviti da bi žena pred porodom boravila vani, ili se porađala vani.

3. Ključni dio kur’anskog teksta za utvrđivanje vremena Isaovog, a.s., rođenja je podrška meleka hazreti Merjemi. Naime, melek sugeriše hazreti Merjemi da proterse stablo palme i da će joj pasti svježe datule. Datule u Palestini sazrijevaju u septembru. To je nepobitna i nezaobilazna činjenica u određivanju vremena Isaovog, a.s., rođenja, a koja se također slaže s Evanđeljem po Luki.

Ako je, dakle, Isa, a.s., rođen u septembru zašto kršćani njegov rođendan obilježavaju 25. decembra?

RAĐANJE BOGA SUNCA

U Svetom pismu se, kako smo gore vidjeli, nigdje ne spominje tačan datum Isusovog rođenja, niti postoje ikakve zabilješke o tome da su prvi kršćani datumu njegovog rođenja pridavali nekakav značaj. Međutim, razvojem kršćanstva, u geografskom smislu prelaskom granica Judeje, i religijskom smislu usvajanjem niza dogmi nepoznatih prvim kršćanima, Isusov rođendan sve više dobija na važnosti, tako da Božić uskoro postaje drugi najvažniji kršćanski blagdan, odmah nakon Uskrsa. Šutnja Novog zavjeta o tačnom vremenu Isusovog rođenja uzrokovala je šarolikost u obilježavanju Božića. Adam Klark navodi da su razne sekte i kršćanski teolozi Isusov rođendan smjestili gotovo u svaki mjesec u godini. (Adam Clarke, Commentary…) Najviše se obilježavao 06. januar kao datum Isusovog duhovnog (krštenje) i fizičkog rođenja. Prekretnica u određivanja 25. decembra za Isusov rođendan desila se prelaskom rimskog imperatora Konstantina na kršćanstvo. Tim činom kršćanstvo postaje službena religija Carstva što je za posljedicu imalo masovno širenje nove vjere među običnim narodom. Istina, stanovništvo je masovno prihvatilo kršćanstvo, ali se teško odricalo svojih uobičajenih paganskih svetkovina. Desilo se da kršćani obilježavaju predkršćanske svetkovine i blagdane. Sva nastojanja crkvenih otaca da spriječe takvo ponašanje bila su bezuspješna. Čuveni antropolog George Frazer o tome kaže: „Nesavitljivi protestantizam prvih misionara i njihovi vatreni napadi na neznaboštvo zamjenjeni su savitljivom politikom, lakom tolerancijom, širokogrudom ljubaznošću lukavih duhovnika, koji su jasno uviđali da je hrišćanstvo moglo osvojiti svijet samo ako olabavi isuviše krute principe svog osnivača, ako malo proširi isuviše uzana vrata koja su vodila spasenju.[1] Polovinom IV stoljeća na zahtjev jerusalemskog biskupa, rimski papa Julije I odredio je 25. decembar kao datum za obilježavanje Isusovog rođendana. Međutim, uvođenje 25. decembra nije išlo lako, jer je jerusalemska crkva sve do polovine VI stoljeća Isusov rođendan obilježavala 06. januara. Jermenska crkva nikada nije usvojila 25. decembra za Isusov rođendan, već ga od početka i još uvijek obilježava 06. januara. Postavlja se pitanje šta je rukovodilo papu Julija I da odredi 25. decembar za Isusov rođendan? Iako u pismu jerusalemskom biskupu spominje kako je do 25. decembra došao proračunima na osnovu nekih događaja iz Novog zavjeta, razlozi su dublje prirode. Papa Julije I nastojao je proglašavanjem 25. decembra za Isusov rođendan ukinuti među običnim ljudima duboko ukorjenjene paganske, predkršćanske običaje Saturnalija (17-24. decembra) i Brumalija (25. decembra). Crkveni oci su, pod uticajem mitrizma i manihejstva, poistovjetili Sina Božijeg s fizičkim Suncem, pa je datum jačanja novog Sunca 25. decembar (po julijanskom kalendaru kratkodnevnica pada 25. decembra) određen za Isusov rođendan, tj., rođendan duhovnog Sunca koje rastjeruje tmine paganstva i nevjere. Kršćansko stanovništvo Rima jedva je dočekalo da nastavi sa svojim starim svetkovinama, uz neke, formalne izmjene. Međutim, istočni kršćanski teolozi usprotivili su se takvoj odluci, a kršćani Mezopotamije optužili su svoju zapadnu braću za idolatriju i obožavanje Sunca. Ipak, obilježavanje blagdana Isusovog rođenja 25. decembra postepeno je prihvaćeno širom svijeta i u tolikoj mjeri se ukorijenilo u vjersku tradiciju kršćana da protestanti iz XVI vijeka i kasnije nikada nisu uspjeli da ga potisnu. (The New Schaff-Herzog encyclopedia of religious knowledge, vol.3., str. 47-48).

BOŽIĆ KOD MUSLIMANA

Možda će se ovaj podnaslov mlađim čitaocima učiniti čudnim, međutim, muslimani u Bosni i Hercegovni su donedavno određenim ritualnim radnjama i narodnim običajima obilježavali Božić. Obilježavanje Božića među muslimanima sastojalo se od apotropejskog (zaštitničkog) i slavljeničkog dijela. Oba su bila zasnovana na praznovjerju kako se određenim ritualima u novoj godini može obezbijediti rodnost polja i zaštita od zlih duhova i demona. Noć uoči Božića domaćica u hranu pomiješa bijelog luka, a svi ukućani se namažu bijelim lukom, jer se vjerovalo da on štiti od zlih duhova i demona.

Djeca su, pak, jedva čekala da dođe Božić. Na Božićno jutro dječaci i djevojčice su rano ustajali, a zatim obilazila kuće u komšiluku gdje su dobijali prikladne darove. Čim uđe u kuću dijete kraj ognja malo ugrije promrzle ručice, a zatim stane u čošak gdje čeka da domaćica završi poslove i donese u krilu pšenice, a u desnoj ruci rašak (drveni štap na koji se motala pređa). Sa pšenicom domaćica posipa dijete po glavi, a s rašakom ga nježno bode po tijelu. Kada se taj obred završi djetetu se daruju hrana i odjeća. (Alija Ćatić, „Božić kod muslimana (Prozor u Bosni)“,Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. 26., 1928. godine, str. 379-380.) Slični običaji među muslimanima u pojednim krajevima Bosne i Hercegovne očuvali su se sve do polovine prošlog vijeka, kada su razvojem pismenosti i prosvjećenosti postepeno ukinuti. Na žalost, umjesto ovih običaja muslimani u Bosni i Hercegovni su počeli činiti još gore. Uz muziku, igru, zabavu i ogromne količine alkohola, počeli su polovinom prošlog vijeka proslavljati dolazak nove kršćanske kalendarske godine, a kršćanske svece (Sveti Nikola) usvojili su kao dio svoje tradicije.. Na taj način zapravo se još jednom potvrdila bolna istinitost riječi Allahovog Poslanika, a.s.,: „Vi ćete, doista, slijediti običaje onih prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, tako da, kad bi oni ušli u gušterovu rupu, vi biste ih i tamo slijedili.“ Ashabi rekoše: „O Allahov Poslaniče, da li misliš na židove i kršćane?“ „A na koga drugog!“, odgovori Poslanik, a.s.“ (Sahihul-Buhari, Buharijeva zbirka hadisa 2, s arapskog preveli Hasan Škapur …, Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegvini, Sarajevo, 2008. godine hadis br. 3356. str. 1031.).

Možda je došlo vrijeme da izađemo iz gušterove rupe.

mr. Elvir Duranović

[1] Džejms Džordž Frejzer, Zlatna grana, Ivanišević, Beograd, 2003., godine, str. 361.

(akos.ba/rijaset.ba)



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

AKIDA