pi�e: Haris He?imovi?

Uzeo sam komad svoje odje?e i po?eo brisati njegovo lijepo lice. Kada je to osjetio, podigao je pogled prema meni i kazao: �Amid�a, zar bri�e� moju krv svojom odje?om? Bri�i krv mojom odje?om, o amid�?a!� Plakao sam toliko da nisam mogao da mu odgovorim. Zatim je pro�aptao slaba�nim glasom: �Amid?�a, zaklinjem te, ako ja umrem, vrati se u Er-Rekku i obraduj moju majku da je Allah primio njenu hediju i da je njen sin poginuo na Allahovom putu okrenut neprijatelju prsima, a ne le?ima.

I reci joj, ako Allah prihvati moj �ehadet, da ?u prenijeti njen selam babi i daid�?ama u D?�ennetu.� Zatim je rekao: �O amid�a, bojim se da moja majka ne?e povjerovati kada joj ovo bude� govorio, stoga uzmi dio moje odje?e koja je krvava, pa kad je moja majka vidi, povjerovat ?e da sam poginuo, i reci joj da ?emo se sastati u D�ennetu, in�allah! Amid�a, kada ode� mojoj ku?i, na?i ?e� moju mla?u sestru koja ima devet godina. Nikad nisam u�ao u ku?u a da se ona nije tome radovala, niti sam iza�ao iz ku?e a da nije tugovala i plakala.

Propatila je zbog smrti oca pro�le godine, a patit ?e i ove zbog moje smrti. Kada je vidjela na meni odje?u za putovanje i da mi je majka obla?i, kazala je: -Brate moj, nemoj da kasni�, ve? po�?uri da nam se vrati�. Kad je vidi�, olak�aj njena prsa lijepim rije?ima i reci da joj je brat poru?io da ?e ga Allah zamijeniti kod nje.�

Oni nestrpljivi za D�ennetom imaju svoje tajne koje ne poznaje niko osim njihovog Gospodara, a ovo je samo dio onoga �to se saznalo o njima i djeli?i njihovih tajni...

Prenosi nam imam El-D�evzi u svojoj knjizi �Sifetu es-Safve� pri?u o dobrom ?ovjeku koji se zvao Ebu Kudame el-�ami. To je bio ?ovjek koji je mnogo volio d�ihad i ratovanje na Allahovom putu. Nije ?uo za objavljeni d�ihad izme?u muslimana i nevjernika, niti za bilo koju bitku kojom se poma�e islam, a da nije oti�ao i u njoj u?estvovao. Jednoga dana Ebu Kudame je sjedio u Medinskom haremu kada mu je pri�ao neki ?ovjek i rekao: �O Ebu Kudame, ispri?aj nam naj?udniju stvar koju si vidio ili ti se desila u ratovima u kojima si u?estvovao. Ti si ?ovjek koji je mnogo ratovao na Allahovom putu.� Ebu Kudame je zapo?eo svoju pri?u:

�Ispri?at ?u vam sljede?e... Oti�ao sam sa svojim prijateljima u mjesto koje se zove Er-Rekka (grad u Iraku koji je tada bio na granici islamske dr�ave), kako bismo odbranili islamsku dr�avu od navale kri�ara. Stigav�i u grad Er-Rekka koji se nalazilo na rijeci Eufrat, kupio sam devu koja ?e nositi moje oru�je, te sam vazio ljudima u d�amijama podsti?u?i ih i bodre?i da u?estvuju u borbi na Allahovom putu u odbrani islama u koji ih je Allah Uzvi�eni uveo Svojom milo�?u...

Pala je no?, a ja sam se smirio u ku?ici koju sam iznajmio za svoj kratki boravak u Er-Rekki. Nakon �to se no? ve? duboko spustila, za?ulo se kucanje na vratima moje ku?e, koje me zbunilo. Pitanja su se redala jedno za drugim u mojoj glavi: Ko mi kuca na vrata u ovo doba no?i? Zar ja nisam nepoznat ?ovjek u ovom mjestu? Ni s kim nisam blizak niti sam kome poznat ovdje. Pa, ko to meni dolazi u ovoj tmini na vrata? Otvorio sam vrata i pred sobom ugledao �enu potpuno pokrivenu d�ilbabom. Stajala je mirno i ?edno ispred mene.

Ipak, to je bila �ena, pa sam se malo uspani?io vidjev�i je, te sam joj se obratio: �O Allahova robinjo, �ta treba�, Allah ti se smilovao?� Upitala je: �Jesi li ti Ebu Kudame?� Rekoh: �Da!� Kada je ?ula moj odgovor, gurnula je prema meni ne�to svezano u krpi i komad papira, a zatim se okrenula i oti�la pla?u?i. Tako mi Allaha, ?udio sam joj se dr�e?i svezanu krpu u ruci. Pogledao sam u papir koji mi je dala, a na njemu je pisalo: �O Ebu Kudame, ti si nas danas pozvao u d�ihad, a ja sam nemo?na �ena koja nije u stanju da se bori, niti sam na�la ikakav imetak kojim bih pomogla mud�ahide, pa sam odsjekla svoje dvije pletenice i napravila od njih konopac za konja.

Pa, uzmi ovo i pritegni svoga konja ne?e li Allah pogledati u moju kosu na konju koji je u borbi na Njegovom putu, pa mi se smilovati, oprostiti mi grijehe i uvesti me u D�ennet!� Tako mi Allaha, divio sam se njenoj �elji i poniznosti, te ?vrsto?i i nestrpljivo�?u za oprostom grijeha i za D�ennetom. Zbog te velike �elje, uradila je ne�to �to je u suprotnosti sa vjerskim propisom! Odsjekla je kosu na ovaj na?in (previ�e je skratila), me?utim njena �elja za D�ennetom ju je nadvladala. Stavio sam tu krpu u svoje stvari... Kada je do�la zora, klanjao sam sabah, a zatim smo ja i moji prijatelji napustili Er-Rekku.

Ve? smo bili pro�li tvr?avu Mesleme ibn Abdul-Melika, a iza nas se ?uo glas nekog konjanika koji doziva: �O Ebu Kudame, o Ebu Kudame, sa?ekaj me, smilovao ti se Allah!� Prijateljima sam rekao da nastave put, a da ?u se ja vratiti do ovog konjanika da vidim o ?emu se radi. Kada sam do�ao do njega, obratio mi se rije?ima: �Hvala Allahu koji mi nije zabranio tvoje dru�tvo i nije moj trud u?inio uzaludnim pa da se vratim svojoj porodici.� Upitao sam ga: ��ta ho?e�, Allah ti se smilovao?� Kazao je: �Ho?u da idem s tobom u rat.� Rekao sam: �Otkrij svoje lice da te vidim, pa ako bude� dovoljno star, obavezan si da se bori� i nastavit ?e� sa mnom, a ako bude� mlad, nisi obavezan da se bori� i ja ?u te vratiti.� Otkrio je lice koje me obasjalo poput mjeseca. Bio je to prelijep mladi? koji je imao oko sedamnaest godina.

Upitao sam ga: �Sine, ima� li oca?�, a on re?e: �Mog oca su ubili krsta�i, a ja ?�elim da se borim protiv onih koji su mi ubili oca!� Upitao sam ga: �Ima� li majku?�, a on odgovori: �Da.� Rekoh mu: �Vrati se majci i budi joj pokoran, pa ako joj bude� pokoran, na?i ?e� D�ennet pod njenim nogama.� Kada sam ovo kazao, mladi? mi je u ?u?enju rekao: �Subhanallah, zar ti ne zna� ko je moja majka?� Rekoh: �Ne, tako mi Allaha, ja ne znam ko je tvoja majka.� Na to on re?e: �Moja majka je vlasnica oporuke.� �Koje oporuke?�, upitao sam. �Ona je vlasnica konopca�, re?e. �Kojeg konopca?�, upitao sam.  �Subhanallah!�, re?e, �Zar si tako brzo zaboravio? Zar se ne sje?a� �ene od sino? koja ti je do�la i donijela povez i pletenicu-konopac kojim ?e� svezati svog konja?� �Sje?am se�, rekao sam, �no, �ta �eli� re?i spominju?i tu �enu?�

Mladi? odgovori: �Ona je, tako mi Allaha, moja majka i ona mi je naredila da idem u d�ihad i zaklela me da se ne vra?am. Kazala mi je: -Sin?i?u moj, kada se sretne� sa nevjernicima, nikako im ne okre?i le?a i pojuri ka Allahu tra�e?i Njegovu blizinu i da se pridru?�i� svome ocu i daid�?ama u D�?ennetu. Pa, ako te Allah po?asti �ehadetom (smr?u na Allahovom putu), zauzmi se kod Allaha za mene. Zatim me privila na svoje grudi, pogledala ka nebesima i kazala: -Allahu, Gospodaru moj, ovo je miris mog srca, plod moje ljubavi, predajem ga Tebi, pa ga Ti pribli�?i njegovom ocu i daid�?ama.� Mnogo sam se ?udio ovom mladi?u koji je moje razmi�ljanje prekinuo rije?ima: �Kunem te Allahom, amid�a moj (obi?aj Arapa je da starije ljude od sebe nazivaju amid�?om), o Ebu Kudame, da mi ne zabrani� da se zajedno s tobom borim na Allahovom putu. Ja sam, in�allah, �ehid, sin �ehida.

Ja sam hafiz Allahove Knjige i vje�t sam jaha? i strijelac, zato, nemoj me odbijati zbog mojih godina.� Kada sam sve ovo ?uo, tako mi Allaha, nisam ga mogao vratiti, pa sam ga poveo sa sobom. Od kad je po�ao sa nama, nisam vidio nikog marljivijeg i pokretnijeg od njega. Ako bismo sjahali radi odmora, on je opet bio najaktivniji od svih. Zapazio sam i da je stalno i neprekidno zikrio, spominjao Svevi�njeg Gospodara. Ulogorili smo se pred ak�am na jednom mjestu u blizini granice islamske dr?�ave i bojnog polja. Taj dan smo postili, pa smo htjeli da skuhamo ne�to za iftar i ve?eru. Onaj mladi? nas je zakleo da niko ne pripremi iftar za vojsku osim njega. Poku�ali smo ga odvratiti od te ideje, jer je bio jako umoran od puta, ali je odbio. Tada mu rekosmo da se udalji malo od nas da nam ne smeta dim od vatre koju zapali.

Sjedili smo i ?ekali da pripremi iftar, ali se on nije pojavljivao. Nekoliko mojih prijatelja kazalo mi je da ga potra�im, boje?i se da ?e do?i vrijeme iftara, a da on ni�ta nije pripremio. Krenuo sam za njim i na�ao zapaljenu vatru na kojoj je stajao lonac, a mladi?a je savladao umor pa je naslonio glavu na kamen i zaspao. Vidjev�i ga u takvom stanju, nisam ga �?elio buditi, niti sam se �?elio vratiti svojim prijateljima bez hrane, pa sam po?eo da pripremam iftar, ponekad bacaju?i pogled na mladi?a. Gledaju?i ga, zapazio sam da se mladi? osmjehuje u snu. Malo-pomalo, po?eo je da se smije sve ja?e, a zatim se probudio. Allaha mi, nisam mogao da se na?udim prizoru. Nakon �to se probudio i vidio me, mladi? se zastidio i kazao: �Amid�?a, zakasnio sam sa pripremanjem iftara.� Rekao sam: �Nisi zakasnio!�, a on re?e: �Ostavi ti spremanje iftara, ja ?u to da u?inim, ja sam va� sluga u d�ihadu.� Rekoh: �Ne, tako mi Allaha, ne?e� spremati nikakav iftar niti hranu sve dok mi ne ispri?a� �ta si sanjao. �ta te je toliko obradovalo pa si se smijao u snu?! Za�to si se smijao?!

?udno je to ne�to!� Mladi? re?e: �Amid�a, to je zbog sna koji sam usnio.� Rekoh: �Tako ti Allaha, ka�?i mi, kakav je to bio san!� Mladi? re?e: �Ostavi taj san izme?u mene i Allaha Uzvi�enog.� Ponovio sam: �Kunem te Allahom Uzvi�enim da mi ispri?a� svoj san!� Nakon toga, mladi? po?e da pri?a: �Amid�a moj, sanjao sam da sam u�ao u D?�ennet. Zatekao sam D�?ennet u njegovoj punoj ljepoti i miru kao �to nas je o njemu obavijestio Allah, azze ve d�?elle, u Svojoj Knjizi. Hodao sam D�ennetom dive?i se njegovoj ljepoti i dobroti, kada sam ugledao dvorac koji blje�ti od svjetlosti, sagra?en je od zlatnih i srebrenih cigli. Balkoni su mu od komada rubina i dragulja, a vrata od zlata. Balkonski prozori su prekriveni zavjesama. One podigo�e zavjese, a ja im ugledah lica lijepa poput mjeseca. Kako sam ih ugledao, nisam spu�tao pogled s njih.

Divio sam se tolikoj ljepoti. Lijepe su poput najljep�e robinje koju si vidio. Pokazuju?i na mene, jedna od njih se obratila prijateljici sa svoje desne strane: -Ovo je mu? merdije (hurije), ovo mu? je merdije, ovo mu? je merdije... Kako nisam znao koja je od njih merdija, upitah: -Ti si merdija?, a ona re?e: -Ja sam jedna od slu�avki merdije. �eli� li merdiju, u?i u dvorac. Kreni, Allah ti se smilovao! Krenuo sam i popeo se na najvi�i sprat dvorca gdje sam na�ao sobu od crvenog zlata, a u njoj krevet od zelenog akvamarina. Noge su mu od bijelog srebra.

Na krevetu djevojka ?ije je lice lijepo poput sunca. Da mi Allah nije u?vrstio o?i, iscurile bi zbog njene ljepote i ljepote sobe i kreveta, a i pamet bih izgubio, tako mi Allaha. Kada me je vidjela, po?ela je da mi govori: -Dobro do�ao, Allahov namjesni?e i Njemu dragi ?ovje?e. Ja sam tvoja i ti si moj. Kada sam je vidio i ?uo njen glas, pribli�io sam joj se. Krenuo sam da stavim ruku na nju, a ona je kazala: -O moj dragi, o moja ljubavi, neka Allah udalji od tebe po�?udu. Ostalo ti je od �?ivota jako malo. Na� sastanak je 

sutra poslije podne-namaza. Zbog toga sam se smijao i to me, tako mi Allaha, jako obradovalo.� ?uv�i san koji mi je ispri?ao mladi?, za?udio sam se i rekao mu: �Sanjao si hajr, in�allah.� Nakon toga smo se iftarili, odmorili, a zatim krenuli prema ostatku vojske na granici dr�ave. Kada smo stigli, zano?ili smo i spavali do sabaha, te ustali i klanjali. Nakon toga, stigli su i na�i neprijatelji, a ispred nas je stao vo?a muslimanske vojske i poredao nas u bojne redove. Zatim nam je prou?io ajete iz sure El-Enfal i podsjetio nas na nagradu koju je Allah obe?ao za d�ihad na Njegovom putu i sevab za �ehadet. Za to vrijeme razmi�ljao sam o tome kako se ljudi oko mene zbijaju jedni uz druge.

Ko je imao brata ili ro?aka, stajao bi uz njega. Me?utim, mladi? koji je do�ao sa mnom, nije imao oca koji ?e ga zovnuti, niti amid�u koji ?e ga sebi pribli�iti, niti brata koji ?e se za njega pobrinuti. Po?eo sam da ga tra�im i ugledao sam ga u prvom bojnom redu. Po?eo sam se probijati kroz saffove vojnika sve dok nisam do�ao do njega. Upitao sam ga: �Sine, ima� li ikakvo borbeno iskustvo?� Rekao je: �Ne, tako mi Allaha, ovo je moja prva bitka u kojoj ?u se boriti protiv nevjernika.� Rekoh mu: �Sine, ono �to se de�ava u bitkama druga?ije je od onoga �to ti zami�lja�. Rat je ubijanje, krv, lomljenje, umiranje. Sine, stani u zadnje redove, pa ako pobijedimo, i ti ?e� pobijediti s nama, a ako budemo gubili, ti ne?e� biti prvi koji ?e poginuti.� Mladi? me za?u?eno pogleda i re?e: �Zar ti da mi ovo ka�e�?� Rekoh: �Da, ja ti ovo ka?�em!� Mladi? re?e: �Amid�a, �eli� li da ja budem od stanovnika Vatre?�

Rekoh: �Ne, utje?em se Allahu od toga. Tako mi Allaha, nismo ovdje do�li ni zbog ?ega drugog osim bje�e?i od Vatre i tra�e?i D�ennet.� Na ovo mi mladi? re?e: �Zaista je Allah rekao: -O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, le?a im ne okre?ite; onaj ko im tada le?a okrene � osim onoga koji se povu?e s namjerom da se ponovo bori ili drugoj ?eti pristupi � vratit ?e se natovaren Allahovom srd�bom; prebivali�te njegovo bit ?e D�ehennem, a u�asno je on boravi�te. (Prijevod zna?enja El-Enfal, 15-16) �eli� li da im budem okrenut le?ima pa da gorim u D�ehennemu?� Tako mi Allaha, bio sam zadivljen njegovom ?vrsto?om i njegovim dubokim poimanjem ovih ajeta. Rekao sam mu: �Sine, taj ajet je objavljen zbog ne?eg drugog, a ne o tome o ?emu ti govori�.� Me?utim, odbio je da se vrati u zadnje redove.

Uhvatio sam ga za ruku vuku?i ga prema nazad, ali je istrgnuo svoju ruku iz moje, a zatim je bitka po?ela. Junaci potr?a�e naprijed, a jedan konj se isprije?i izme?u mene i mladi?a. Po?ela su letjeti koplja i strijele, sijevati sablje, pucati lobanje, letjeti ruke i noge. Bitka je bila toliko ?�estoka da se svako o sebi zabavio. Svakog trenutka borba je bila sve �e�?a i te�a. Sablje su sijevale i blje�tale iznad glava poput svjetlosti. Tako je trajalo sve do po?etka podnevskog vremena kada je Allah Uzvi�eni ponizio kri�?are i dao pobjedu muslimanima. Kada se sve smirilo, na�ao sam svoje prijatelje i okupili smo se da klanjamo podne-namaz. Nakon namaza, svi su po?eli da tra�e svoje bli�nje i prijatelje, a o mladi?u niko nije pitao niti ga je ko tra�?io. Po?eo sam da ga tra�im. Razmi�ljao sam o tome �ta mu se desilo. Mo?�da je ubijen, mo�?da ranjen, a mo�?da su ga zarobili i odveli nevjernici. Po?eo sam hodati izme?u mrtvih i ranjenih, tra�e?i mladi?a. Dok sam razgledao, iza mojih le?a ?uo sam glas koji doziva: �O ljudi, po�aljite mi mog amid?�u Ebu Kudamu, po�aljite mi Ebu Kudamu!�

Okrenuo sam se prema mjestu odakle je dolazio glas i ugledao mladi?a. Strijela je bila zabijena u njega, a konj je pao na njega i zgnje?io njegovo tijelo. Meso mu je bilo pokidano, krv mu je tekla iz usta, organi se prosuli, a kosti polomljene. Pribli�?io sam mu se koliko sam mogao i sjeo ispred njega. Po?eo sam ga dozivati vi?u?i koliko god sam mogao: �Ja sam Ebu Kudame, ja sam Ebu Kudame...� Pogledao me i rekao: �Hvala Allahu koji me je po�?ivio da te ponovo vidim i ka�?em ti svoju oporuku, pa je poslu�aj.� Tako mi Allaha, plakao sam gledaju?i ga i u�ivaju?i u njegovoj ljepoti i saosje?aju?i s njegovom majkom koja je �ivjela u Er-Rekki. Ta �ena, koja je godinu dana ranije pro�?ivjela traume zbog smrti mu?�a i bra?e, ove godine ?e pro�ivjeti traumu zbog smrti sina. Uzeo sam komad svoje odje?e i po?eo brisati njegovo lijepo lice. Kada je to osjetio, podigao je pogled prema meni i kazao: �Amid�a, zar bri�e� moju krv svojom odje?om? Bri�i krv mojom odje?om, o amid�?a!� Plakao sam toliko da nisam mogao da mu odgovorim.

Zatim je pro�aptao slaba�nim glasom: �Amid?�a, zaklinjem te, ako ja umrem, vrati se u Er-Rekku i obraduj moju majku da je Allah primio njenu hediju i da je njen sin poginuo na Allahovom putu okrenut neprijatelju prsima, a ne le?ima. I reci joj, ako Allah prihvati moj �ehadet, da ?u prenijeti njen selam babi i daid�?ama u D?�ennetu.� Zatim je rekao: �O amid�a, bojim se da moja majka ne?e povjerovati kada joj ovo bude� govorio, stoga uzmi dio moje odje?e koja je krvava, pa kad je moja majka vidi, povjerovat ?e da sam poginuo, i reci joj da ?emo se sastati u D�ennetu, in�allah! Amid�a, kada ode� mojoj ku?i, na?i ?e� moju mla?u sestru koja ima devet godina.

Nikad nisam u�ao u ku?u a da se ona nije tome radovala, niti sam iza�ao iz ku?e a da nije tugovala i plakala. Propatila je zbog smrti oca pro�le godine, a patit ?e i ove zbog moje smrti. Kada je vidjela na meni odje?u za putovanje i da mi je majka obla?i, kazala je: -Brate moj, nemoj da kasni�, ve? po�?uri da nam se vrati�. Kad je vidi�, olak�aj njena prsa lijepim rije?ima i reci da joj je brat poru?io da ?e ga Allah zamijeniti kod nje.�

Mladi? je po?eo sve te�e disati, njegov glas je bio sve ti�i i nerazgovjetniji. Vi�e nisam razumio �ta govori. Zatim je skupio posljednje djeli?e snage i kazao: �Amid�a, obistinio se san, tako mi Allaha! San se obistinio, tako mi Gospodara Kabe. Tako mi Allaha, ja sada gledam u merdiju pored svoje glave i osje?am njen miris!� Nakon tih rije?i, mladi? je jo� nekoliko puta udahnuo i izdahnuo, a zatim umro na mojim rukama. Ukopali smo ga, a ja sam uzeo ne�to od njegove krvave odje?e i stavio u kesu. Tada mi nije bilo ni�ta bitnije od toga da stignem u Er-Rekku i prenesem vijest njegovoj majci. Stigao sam u Er-Rekku a nisam znao ime njegove majke, niti gdje im je ku?a. Hodao sam gradom razgledaju?i, sve dok nisam do�ao do jedne ku?e ispred koje je stajala mala djevoj?ica. Nije imala vi�e od devet godina. Kad god bi ugledala nekoga na kome su se vidjeli tragovi putovanja, upitala bi odakle dolazi. Kada bi joj kazali da dolaze iz d�?ihada, upitala bi: �Je li s vama moj brat?�, a oni bi joj odgovorili: �Ne znamo ko je tvoj brat�, a zatim bi nastavili put.

Zatim bi isto pitala drugog, zatim tre?eg, potom ?etvrtog. I kada joj je i ?etvrti putnik odgovorio isto, oborila je glavu i zaplakala. Zatim je rekla: ��ta je ovo, gledam ljude kako se vra?aju, a mog brata nema.� Kada sam to ?uo, pri�ao sam joj. Vidjev�i na meni tragove putovanja, a u mojoj ruci kesu, upitala me je: �Amid�?a, odakle dolazi�?� �Iz d�?ihada�, odgovorio sam. �Je li s tobom bio moj brat?�, upitala je. Rekao sam: �Gdje ti je majka?� �U ku?i je�, re?e. Rekoh: �Reci joj da iza?e!� Iz ku?e je iza�la �ena obu?ena u d�?ilbab. ?uo sam njen glas i ona je ?ula moj glas, a zatim kazala: �O Ebu Kudame, dolazi� li sa tu�nom ili radosnom vije�?u?�

Rekao sam: �Allah ti se smilovao, objasni mi �ta je to lo�a, a �ta radosna vijest?� Na to ona re?e: �Ako si do�ao da me obavijesti� da je moj sin poginuo na Allahovom putu okrenut prsima neprijatelju, a ne le?ima, pa ti si ?ovjek sa mu�tulukom. To bi zna?ilo da je Allah prihvatio moju hediju koju sam Mu spremala od prije sedamnaest godina. Ali, ako si do�ao da mi ka?�e� da se moj sin vratio zdrav nose?i ratni plijen, tako mi Allaha, donio si mi tu�nu vijest. To bi zna?ilo da Allah nije prihvatio moju hediju Njemu.� Rekao sam: �Ako je tako, donio sam radosnu vijest! Tvoj sin je poginuo bore?i se na Allahovom putu okrenut neprijatelju prsima, a ne le?ima.

Njegov konj je pao na njega i prignje?io ga, pa je iskrvario toliko da je Allah bio zadovoljan s tim.� Ona je pogledala u kesu koju sam dr�ao, dok je djevoj?ica gledala u nas, te je rekla: �Ne mislim da mi govori� istinu!� Otvorio sam kesu i izvadio odje?u sa koje se slivala krv i komadi mesa sa lica njenog sina i dijelovi kose. Rekao sam joj: �Zar ovo nije njegova odje?a? Zar ovo nije njegova imama (turban), zar ovo nije njegova ko�ulja koju si mu ti obukla svojom rukom?� Kada je sve to vidjela, obradovala se i povikala: �Allahu ekber!� Me?utim, djevoj?ica je uzdahnula, a zatim pala na zemlju te�ko di�u?i. Njena majka je pani?no utr?ala u ku?u i iznijela vodu kojom ju je poljevala, a ja sam sjeo pored njene glave i poljevao je vodom i u?io Kur�an. Tako mi Allaha, nije prestala te�ko disati i dozivati ime svog oca i brata, a majka je bdjela nad njom i plakala.

Djevoj?ica je te�ko i duboko disala sve dok nije umrla. Kada je umrla, njena majka ju je uzela za ruku i uvukla u ku?u, a zatim ispred mene zatvorila vrata. ?uo sam je kako govori: �O Allahu, ja sam predala svoga mu�a, bra?u i sina na Tvom putu, o Allahu, nadam se da si to primio od mene i da ?e� me sastaviti s njima u D�ennetu.� Po?eo sam kucati na vrata u nadi da ?e ih otvoriti, kako bih joj dao ne�to novca ili da pro�irim vijest o njoj me?u ljudima ne bi li joj olak�ali njeno stanje. Tako mi Allaha, niti mi je otvorila, niti je i�ta odgovorila. Tako mi Allaha, nisam vidio nista ?udnije od ovoga -

ova ?�ena je sve ovo dala na Allahovom putu kako bi u�la u D�?ennet za kojim je toliko �udjela. ?ak joj i njen sin nije bio prepreka da ga po�alje Allahu Uzvi�enom. Pa te�ko se nama, �ta smo mi ulo�ili da bismo postigli D�?ennet?

Nestrpljivi za D�ennetom! Oni imaju pri?e i tajne, koje su izme?u njih i njihovog Gospodara!

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites