Subota, JUNE 23, 2018
tekstovi_logo

Kako su se ispravni prethodnici pripremali za smrt


islam4Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, rekao je: “Obračunavajte svoje duše prije negoli im bude obračunavano! Vagajte svoja djela prije negoli budu vagana! Pripremite se za izlaganje pred Uzvišenim Allahom!”, a zatim bi učio: “Toga dana svi ćete biti izloženi, ništa vam se neće skriti!” (El-Hakkah, 18)

Također je rekao: “Smirenost, polaganost, dobra je u svakoj stvari izuzev u pripremanju za ahiret!”

Najbolji ljudi na zemlji obračunavali su i pripremali svoje duše za zadnje trenutke, pa kada su im nastupili, poslušajte kako su ih podnosili:

Kada se približila smrt Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, rekao je: “Allahu moj, ja sam Te se doista bojao tokom svoga života, pa Ti se sada nadam! Allahu moj, Ti dobro znaš da ja ne žudim i ne žalim za dunjalukom, zbog gradnji riječnih korita i sađenja sadnica, već žalim za popodnevnom žeđi dok sam postio, i žalim za hladnoćom u noćnim satima dok sam klanjao, i žalim za miješanjem s učenim ljudima u halkama znanja.”

Kada se smrt približila Bilalu b. Rebbahu, radijallahu anhu, njegova je supruga povikala: “O, žalosti naša!”, a Bilal, radijallahu anhu, dodao je: “Ne, već kažem: ‘O dragosti moja! Sutra ću sresti prijatelje, Muhammeda i njegove sljedbenike!’”

Pripovijeda se da je Harun er-Rešid na samrti svojom rukom dotaknuo svoje pripremljene ćefine, pogledao u njih i rekao:  “Moj mi imetak ništa neće koristiti! Snage je moje nestalo!” (El-Hakkah, 28–29)

Abdulmelika b. Mervana upitali su dok je ležao na samrtnoj postelji: “U kakvom se stanju nalaziš? Kako se osjećaš?”, a on je odgovorio: “Osjećam se upravo onako kako je i rekao Uzvišeni Allah:  ‘A doći ćete Nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali.’” (El-En‘am, 94)

Kako su se pripremali kada su na ovakav način dočekivali i doživljavali smrt?!

Njihovo pripremanje za dan povratka Uzvišenom Allahu nije se zadržavalo samo na riječima koje su izlazile iz usta, a da nisu imala uporišta i čvrstih temelja u njihovim srcima! Naprotiv, sve svoje organe dobrovoljno su stavljali u pokornost Svevišnjem Allahu, kao da je svaki od njih govorio: “Požurio sam Tebi, Gospodaru, kako bi Ti bio zadovoljan!” (Ta-ha, 84)

Oni nisu ostavili nijedno dobro a da se nisu takmičili u njemu i podsticali se na njegovo činjenje, niti su ostavili ijedno zlo a da ga se nisu klonili i upozoravali na njega.

Sve su to činili odazivajući se riječima Uzvišenog Allaha:  “I požurite ka oprostu svoga Gospodara i Džennetu čija su prostranstva poput nebesa i Zemlje, a koji je pripremljen za bogobojazne!” (Ali Imran, 133)

I odazivali su se riječima svoga voljenog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao:  “Iskoristi petero prije negoli ti sigurno dođe drugih petero: život prije smrti, zdravlje prije  bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i bogatstvo prije siromaštva!” (Hakim i Bejheki, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u Sahihul-džamiu, 1077)

Iskreni su bili u svim svojim djelima jer su svojim srcima čitali riječi Uzvišenog Allaha:  “A zar nije dug Allahu iskreno ispovijedati vjeru?!” (Ez-Zumer, 3)

I čitali su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  “Uistinu, Allah neće primiti nijedno djelo osim ono koje se učini iskreno, kojim se traži Njegovo lice.” (Nesai, 6/25. Albani ga je ocijenio dobrim u Silsiletis-sahiha, 52)

Naši ispravni prethodnici uvijek su davali prednost ahiretskim djelima nad svojim dunjalučkim potrebama jer su bili ubijeđeni u riječi Uzvišenog Allaha:  “Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći. A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.” (El-Isra, 18–19)

Ponavljali su riječi svoga voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  “Čija briga bude ahiret, Allah će mu dati bogatstvo u njegovom srcu, učinit će ga smirenim i dunjaluk će mu doći ponizno. A čija briga bude dunjaluk, Allah će mu siromaštvo dati pred njegovim očima, učinit će ga rastresenim i od dunjaluka mu neće doći osim ono što mu je propisano!” (Tirmizi, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u Sahihul-džamiu, 6510)

Malik b. Dinar, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Ko zaprosi dunjaluk, neka zna da će dunjaluk tražiti od njega kao vjenčani dar njegovu vjeru u potpunosti, neće se zadovoljiti osim da uzme cijelu njegovu vjeru!”

Pored svega toga, strahovali su za svoja djela, smatrali su da sa svojim djelima ne mogu izaći i stati pred Uzvišenog Allaha kada se postave pravedne terezije. Uzvišeni je rekao: “Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.” (El-Enbija, 47)

Kada bi neki od njih počinio grijeh, požurio bi s pokajanjem i iskrenim povratkom Uzvišenom Allahu, jer je Uzvišeni rekao: “I svi se Allahu pokajte, vjernici, da biste postigli ono što želite.” (En-Nur, 31)

Upitan je Sufjan es-Sevri, rahimehullahu te‘ala: “Koji je znak iskrene tevbe?”, pa je odgovorio: “Četiri su znaka: malobrojnost dunjaluka, preziranje duše, mnogobrojno približavanje Allahu s pokornostima i smatranje toga sitnim i manjkavim.”

Bojali su se rijaluka – pretvaranja u djelima, i svega što bi im moglo uništiti dobra djela. Znali bi skrivati svoja dobra djela od svoje braće muslimana, pa čak i od svoje supruge i svoje djece iz straha od pretvaranja.

Ibrahim et-Tejmi, rahimehullahu te‘ala, govorio je: “Iskren je onaj koji skriva svoja dobra djela kao što skriva i loša!”

Strahovali su za svoju manjkavu zahvalnost Allahu na Njegovim blagodatima koje su nepobrojive, kako je i rekao Uzvišeni:  “Ako biste brojali Allahove blagodati, nikada ih ne biste mogli pobrojati!” (Ibrahim, 34)

Svi su se bojali loše završnice na dunjaluku, bojali su se za svoju smrt.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je učio:  “O, Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri!” (Tirmizi i Hakim, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u Sahihul-džamiu, 7987)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:  “Doista će čovjek činiti djela stanovnika Dženneta sve dok između njega i Dženneta ne bude koliko je lakat, pa će ga preteći Knjiga i počet će raditi djela stanovnika Vatre te će i ući u nju!” (Buhari i Muslim)

Ovo je samo nekoliko svijetlih primjera iz života naših prethodnika kako su se pripremali za smrt i susret sa svojim Gospodarom! Međutim, kakvo je naše stanje? Da li se, koliko i kako mi pripremamo za smrt?

Mi nismo stvoreni radi igre i zabave, niti smo na ovome svijetu ostavljeni bez obaveza! Znajmo da sve nas čeka Dan kada će nas Uzvišeni Allah sakupiti pred Sobom da nam presudi! Istinski nesretnik je onaj koji toga Dana bude udaljen od Allahove milosti koja sve obuhvata, i udaljen od Allahovih dženneta koji su prostrani koliko su prostrani nebesa i Zemlja!

Čuvajmo se dobro da naše stanje ne bude nalik stanju ljudi koje opisuje plemeniti ashab Selman el-Farisi, radijallahu anhu, kada kaže: “Trojica me iznenađuju: onaj koji polaže duge nade u dunjaluk, a smrt ga vreba svakog časa, i onaj koji je nemaran, a prema njemu se nije nemarno, i onaj koji se smije punih usta, a i sam ne zna je li Gospodar svih svjetova srdit na njega ili je zadovoljan njime!”

Allah se smilovao svakome koji bude radio za ono što ga čeka poslije smrti! Draga braćo i poštovane sestre, vi ste u mogućnosti da činite ono što nisu naša braća i sestre koji su već nastanili kabure! Zato, iskoristite zdravlje i slobodno vrijeme prije negoli vam nastupi smrt kada kajanje nikome neće vrijediti! Kako se pripremati za smrt, za lijepu završnicu na dunjaluku?



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

AKIDA