Pi�e: Mr. Semir Imamovi?/ Saff.ba

Post Dana a�ure ustanovio je Poslanik, sallallahu �alejhi ve sellem, odmah po dolasku u Medinu, nakon �to je iz razgovora sa Jevrejima, koji su postili A�uru, saznao da je, na taj dan, Allah, d�elle �enuhu, spasio Mus?a, �alejhi selam, od faraona i njegove vojske, obrazlo�iv�i to ?injenicom da su �muslimani (kao autenti?ni ba�tinici poslani?ke tradicije) pre?i Musau od jevreja (koji su njegov vjerozakon u mnogome izmjenili, oskvrnuli i prilagodili ga svojim prohtjevima).� (Tj. mi smo pre?i da, postom i zahvalom Allahu, d�elle �enuhu, obilje�imo dan u kojem je spa�en jedan od ulu-l-azm-odlu?nih Poslanika). Sve do propisivanja ramazanskog posta, post A�ure je bio farz (stroga vjerska du�nost), a nakon �to je islamski ummet po?astvovan ramazanom, Poslanik, sallallahu �alejhi ve sellem, je svakom pojedincu prepustio da sam odlu?i ho?e li taj dan postiti ili ne, ali je jasno naglasio �da post A�ure bri�e grijehe po?injene u prethodnoj godini.�

To je jedina istina o ovom mubarek (blagoslovljenom) danu, u koju je obaveza vjerovati i u skladu s njom djelovati. Stavljanje A�ure u bilo koji drugi kontekst (oplakivanje smrti Poslanikovog unuka, Husejna, radijallahu �anhu), za kojeg ne postoji validno �erijatsko obrazlo�enje i argumentacija, je, sa stanovi�ta islamske akaidske i pravne nauke, neprihvatljivo i neodr�ivo, makar se radilo o izra�avanju ljubavi prema Poslanikovoj u�oj porodici (ehlu-l-bejt), pa i prema samom Poslaniku, sallallahu �alejhi ve sellem, kroz posebne ceremonije i rituale. To su nam svojom praksom potvrdili poslanikovi najbli�i i najvjerniji ashabi i njegovi duhovni i svjetovni nasljednici, el-hulefai-r-ra�idun (pravovjerne halife), koji i pored beskrajne ljubavi i po�tovanja koje su gajili prema Poslaniku, sallallahu �alejhi ve sellem, nisu posebno obilje�avali dan u kojem je umro njihov habib-miljenik, u?itelj i najve?i ?ovjek, koji je ikada hodio zemljom.

Zar bi ashabi, koji su, doslovno, slijedili svaki njegov korak, bri�no slu�ali svaku njegovu rije? i sprovodili je u praksu, u�ivali u svakom trenutku provedenom u njegovom prisustvu, nestrpljivo ?ekali da se iz pustinje pojavi beduin i pita ga o onome o ?emu ga oni nisu �smjeli� (iz strahopo�tovanja i stida) pitati i voljeli ga vi�e nego �to vole sebe, svoju djecu i �ene, propustili takvo dobro � da mu se, na prikladan na?in, onako kako dolikuje velikanima njegovog kova, makar simboli?nim okupljanjem u njegovoj d�amiji, i kratkim podsje?anjem na njegov lik i djelo, zahvale na svemu �to je uradio za islam, muslimane i ?ovje?anstvo u cjelini. Zato postoji samo jedno obrazlo�enje: kao dobri poznavaoci i tuma?i Allahove knjige i poslani?ke tradicije, bili su svjesni da se po�tovanje prema Poslaniku, njegovom liku i djelu, mo�e jedino iskazati na propisan na?in i u okvirima koje je zacrtao njegov i njihov Gospodar i Zakonodavac, Allah, d�elle �enuhu. Kur'an i Sunnet, ne samo da ne podsti?u i ne afirmi�u oplakivanje i �alost za umrlim (poslanicima, dobrim ljudima, roditeljima, bli�om rodbinom), nego naprotiv najstro�ije osu?uju takvu praksu a njenim poklonicima i zagovornicima, negiraju pripadnost islamskom ummetu, u mjeri koliko je ta praksa popra?ena unutarnjim ubje?enjem i vjerovanjem.

Poslanik, sallallahu �alejhi ve sellem, u tom smislu, ka�e: �Nije od nas (ne pripada nam) onaj ko se (zbog �alosti za umrlim) udara po licu, trga sa sebe odje?u i kuka i nari?e kao �to to pagani rade.� (Hadis su zabilje�ili Buharija i Muslim). A�ura, kao i drugi odabrani dani i no?i u godini, svoju vrijednost (blagoslovljenost) crpe iz autenti?nih zakonskih tekstova, u kojima je eksplicitno nagla�ena njihova odabranost (vrijednost �ibadeta u njima), i niko nema pravo, ma ko on bio, mijenjati i prekrajati tu ?injenicu, u korist svojih mezhepskih, sekta�kih i ideolo�kih svjetonazora, a naro?ito ne svjetonazora koji se u osnovi kose sa doktrinom ?istog tevhida (iskrene vjere u Jednog Boga). Kada sam prije nekoliko dana, u?estvuju?i u jednoj raspravi na internetu o razli?itim pristupima A�uri, napisao da se ljubav prema Husejnu, radijallahu �anhu, i ehlu-l-bejtu ne mo�e manifestirati na na?in koji je suprotan islamskim doktrinarnim, pravnim i moralno-eti?kim normama (samoozlje?ivanjem, samoko�anjavanjem, naricanjem i oplakivanjem), jedan od u?esnika u raspravi, poku�avaju?i po svaku cijenu braniti takvu praksu, mi je odgovorio: �Vjerovatno su Husejn i ehlu-l-bejt, zbog njihove va�nosti i bliskosti sa Poslanikom, izuzetak iz ovog pravila.�!

To me podsjetilo na jednu predaju u kojoj se navodi da je sin jednog uglednog ashaba do�ao, sav radostan i ushi?en, svome ocu, i pohvalio mu se kako provodi vrijeme sa ljudima, koji, kada u?e Kur'an, padaju u nesvjest od skru�enosti i bogobojaznosti, na�ta mu je on mudro kazao: �Sine moj, ja sam imao priliku dru�iti se sa Poslanikom, sallallahu �alejhi ve sellem, Ebu-Bekrom i Omerom, radijallahu �anhuma, i slu�ati njihovo u?enje Kur'ana, a nikoga od njih nisam vidio da, dok u?i Kur'an, pada u nesvjest, ili ne�to sli?no tome. Nego, kloni se ti tih ljudi.� Dakle, istina i dobro je u slije?enju Poslanika, sallallahu �alejhi ve sellem, i njegovih pravovjernih halifa (Ebu-Bekra, Omera, Osmana i �Alije), ma koliko nam to nekada djelovalo pojednostavljeno i strogo, a zlo je u slije?enju vlastitih uvjerenja i razumijevanja �erijatskih propisa, ljudskih hirova (prohtijeva) i narodne tradicije (koja je u koliziji sa �erijatskim propisima), ma koliko nam se to, u datom trenutku, ?inilo logi?nim i prihvatljivim. Nije li nas ovom rezonu, upravo nau?io, Husejnov otac, i veliki poznavalac Poslanikovog Sunneta, Alija, radijallahu �anhu, kada je rekao: �Da se vjerski propisi ustanovljavaju (izvode) racionalnim promi�ljanjem i zaklju?ivanjem, bilo bi logi?nije da se mesh uzima po donjem a ne po gornjem dijelu mestvi, ali ja sam vidio Poslanika, sallallahu �alejhi ve sellem, kako potire gornji dio mestvi.�

�Izuzimanje jedinke iz op?eg �erijatskog propisa�, rekao sam mu, �je �erijatsko-pravna kategorija za koju mora postojati jasno utemeljenje u zakonskom tekstu, a koliko mi je poznato takav izuzetak ne postoji, tako da ostaje primjena gornjeg hadisa na sve situcije i slu?ajeve.� Osim toga, zar Husejn, radijallahu �anhu, i ?asna porodica kojoj je pripadao, nisu najpre?i da ih se sje?amo dostojanstveno, onako kako to prili?i poslanikovom rodu, i u skladu sa propisima, a ne udaranjem lancima i otvaranjem krvi na tijelu? Ljubav prema Husejnu, radijallahu �anhu, i njegovoj ?asnoj porodici, je vjerski imperativ, neupitna istina i Allahu drago djelo, i upravo zbog toga bi je, u potpunosti, trebalo izvu?i iz konteksta A�ure, ljudskih ceremonija i rituala, jer joj to, osim �to nema nikakvog upori�ta u vjeri, samo umanjuje vrjednost, spu�ta dered�u i li�ava smisla, zbog kojeg je i ustanovljena. Allahu moj u?ini nas od onih koji iskreno vole ehlu-l-bejt i slijede put Poslanika, sallallahu �alejhi ve sellem, Ebu-Bekra, Omera, Osmana, Alije, Muavije, Hasana i Husejna, radijallahu �anhum ed�mein.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites