Srijeda, FEBRUARY 21, 2018
tekstovi_logo

Allahu dragi, podari mi ubjeđenje djeteta!


kidislamAllahu dragi, podari mi ubjeđenje djeteta!

Moja kćerkica je uzvikivala: ”Gospodaru, ja želim kišu!” Odjednom su kapi kiše počele padati po njenom nevinom licu poput čistih, prosutih bisera.

Ponovila je: ”Gospodaru, pojačaj kišu!” I kiša je padala sve jače i jače. Djevojčica je na to jednostavno rekla: ”Hvala Ti!”

Ona je bila ubjeđena da je to što se dešava, neposredna i direktna reakcija na njenu dovu. Šta ljude sprečava od takve vrste percepcije, od percepcije ovog nevinog djeteta?!

Kako je doktor Lawrence Brown primio islam?

- Posjetio me nedavno doktor Lawrence Brown (oftalmolog iz SAD-a koji živi u Medini i koji je napisao nekoliko vrijednih knjiga kao kritiku na Evanđelja.) Zamolio sam ga da mi ispriča svoj put u islam. Rekao mi je: ”Proučavao sam sve postojeće religije i to proučavanje me odvelo u ateizam. Nakon izvjesnog vremena rodila mi se kćerkica sa bolesnim srcem. Ljekari su mi rekli da je njeno stanje beznadežno. Ušao sam da je vidim. Njeno tijelo bilo je potpuno poplavilo. Izašao sam iz njene sobe plačući. Odmah sam otišao u sobu koja je bila namjenjena za molitve. Skrušeno sam zazivao Boga i govorio: ‘Uzvišeni Bože, ako me čuješ pomozi mi! Bit ću Ti zahvalan, potrudit ću se da Te spoznam i da te iskreno obožavam!’

Umio sam se i vratio u bolnicu. Primjetio sam radost i zadovoljstvo na licima ljekara. Rekli su mi da se kod moje kćerkice poboljšalo stanje, povratila se vitalnost i prebrodila je kritičnu fazu. Nije dugo ostala u bolnici. Danas je potpuno zdrava i živi u Japanu. To je događaj koji me je uputio i vratio Allahu, nakon čega sam primio islam.”

Plemeniti čovjek – Ebu Salih

On je jedan od mojih boljih studenata u Londonu. Inače radi kao doktor u Pakistanu. Posjetio sam njegovog starog oca koji mi je ispričao svoj problem iz mladosti zbog kojeg se mnogo kajao. Toliko ga je to tištilo i proganjalo da su, kada je došao u Mekku radi hadždža, sve njegove dove bile u znaku traženja oprosta od Allaha za taj prekršaj iz mladosti, te da mu Allah pokaže neki znak koji bi upučivao na to da je Allah sa njim zadovoljan. Vrativši se u London on je stalno iščekivao da mu se ukaže željeni znak i ne sluteći zapravo šta bi to moglo biti. Jednog petka  otišao je na džuma-namaz i pred džamijskim vratima zatekao jednog crnca koji je bio vrlo ljut i neraspoložen. Upitao ga je za razlog njegove srdžbe, a on mu je odgovorio da je tražio od imama mesdžida da ga poduči islamu i islamskim propisima, što je on prihvatio ali pod uslovom da nauči urdu jezik, pa se sada pita kakve veze ima urdu jezik sa islamom. Tada ga je Ebu Salih uzeo sa sobom i naučio ga suru El-Fatiha i pravilno izgovaranje šehadeta, nakon čega je čovjek primio islam. I ne samo on, već je, kako reče Ebu Salih: ”Desetine ljudi primilo islam pred običnim čovjekom, kakav sam ja.”

On je bio ubjeđen da je to zapravo znak i poruka njemu da mu je Allah uslišao dovu i otvorio vrata svoje milosti i zadovoljstva. To su vrata koja su uvijek otvorena i neće  se zatvoriti sve dok sunce ne izađe sa zapada.

Onaj ko posjeduje živo srce, on osjeća Božiju prisutnost u svakom pokretu, pa pokušaj živim srcem posmatrati život oko sebe, sigurno će ti se promijeniti mišljenje o životu i događajima, kao što će se promijeniti tvoja mjerila i kriteriji prihvatanja i odbijanja.

Kada uspostaviš direktnu vezu sa Allahom, a ne preko onih koji tvrde da mogu biti posrednici i da mogu govoriti i posredovati u Njegovo ime. Ne to, nego kada Ga ti direktno dozivaš i samo Njemu svoju tugu iznosiš, riječima, suzama, srcem.. Svjestan da On sve čuje, da sve zna, može, da je milostiv… Kada ponavljaš i opetuješ, u svojim dovama, Njegova lijepa imena i svojstva savršenstva, kada želiš da taj veličanstveni osjećaj ne bude prolazno stanje koje se pojavljuje poput bljeska, već da to bude konstanta, osjećaj s kojim živiš i danju i noću i koji se manifestira u tvom ponašanju i ophođenju sa ljudima. Uistinu je Allahova blizina i čovjekov osjećaj da se domogao ključa razgovora i munadžata sa Njim, najveće otkrovenje u ljudskom životu! I nema većeg gubitnika od onoga koji ode sa dunjaluka, a nije kušao ono što je najljepše na dunjaluku: razgovore i munadžate sa Allahom, te bilskost sa Allahom kroz stalni zikr, zahvaljivanje i dovu, samo Njemu, Uzvišenom.

Piše: Dr. Selman Avde

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

DAWA

POSJETITE MINBER.BA