Utorak, DECEMBER 10, 2019


aisaAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Doao mi je Dibril, alejhis-selam, i rekao: O Muhammede, ivi koliko ho?e, ali znaj da ?e umrijeti! Voli koga ho?e, ali znaj da ?e se rastati od njega! Radi ta ho?e, ali znaj da ?e shodno tome biti nagra?en ili kanjen. (Muslim)

Ne znam kako se zove ovo stanje u kojem se sada nalazim, ali znam da je negdje izme?u ivota i smrti, jer otiao je dio mene, otiao je dio mog tijela, dio moje ku?e, moj oslonac i moja snaga, otila je moja mirisna rua tamam kad je najljepe procvjetala. Otila je svome Gospodaru, a njen miris jo uvijek osjetim...

Dok mi suze kvase lice, laptop i odje?u... pred o?ima mi njen dragi lik, a uspomene se redaju jedna za drugom kao biseri u nizu.

Kao da se ju?er desio na prvi susret u kojem sam je neizmjerno zavoljela. A ko i ne bi, kad je bila izvor toplote i njenosti za svakog ko bi je samo jednom vidio.

Pozvali su me da odrim predavanje na bajramskom druenju u Grada?cu u udruenju OKC Grada?ac.

Tako mi Allaha, odmah sam je zavoljela. Zavoljela sam cijelu njenu porodicu jer sam bila presretna kad sam ?ula da su rtvovali dunjaluk za ahiret, da su svoju ogromnu ku?u dali za davu dok su oni ivjeli u zajednici. Fascinirala me njena portvovanost dok se druge sestre bore da to prije iza?u iz zajednice, moja Aia rtvuje ogromnu ku?u za davetske projekte zajedno sa svojim muem i sa zadovoljstvom ?ini dobro?instvo svojoj svekrvi.

Od tog dana nai su susreti bivali ?e?i, a na dan useljenja u njenu ku?u, jo vie sam je zavoljela jer moja Aia i njen dragi uselili su u prizemlje, a gornje spratove ku?e i dalje su ?uvali za davetske projekte i nisu alili nimalo truda da se danono?no rtvuju za islam i pomaganje Allahove vjere.

Tada su po?ela i moja redovna predavanja u OKC-u, a sa njima je moja moja ljubav sa mojom ruom dennetskom, inallah, rasla sve vie. Postala je dio mene ba kao to nam je opisivao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskrenu ljubav u ime Allaha. Osjetila sam svaku njenu promjenu, a i ona moju i nebrojeno su nam se puta poruke poklopile u sadraju.

Tako sam osje?ala i njene tegobe tokom iznenadne pojave bolesti. Vie i nije bilo potrebno da je pitam kako je, jednostavno se javljala tegoba koju je ona samo potvr?ivala svojim porukama ili pozivima.

Kada sam se ja razboljela, ona je brinula za mene, a opet ja sam brinula vie za nju nego za sebe. Kada bi nala lijek koji joj odgovara, uvijek bi meni isti preporu?ivala, a ja bih opet na isti na?in uzvra?ala.

Naa ljubav u ime Allaha rasla je svakim danom sve vie, a mislim da je tako i sa drugim sestrama iz naeg demata (sa razlogom kaem naeg jer ja tako osje?am).

Pred odlazak na had, moje drage sestre dole su me obi?i, a me?u njima je bila i moja Aia. Bila sam presretna jer sam je vidjela, kao prije, nasmijanu, veselu, alile smo se na razne teme, prepri?avala nam je svoje doivljaje sa hada i davala mi savjete kako da se to bolje organiziram. Jedva smo ?ekale moj povratak i ve? smo odredile sljede?i termin druenja.

Dopisivale smo se dok sam bila na hadu, razmjenjivale dove i poruke ljubavi u ime Allaha, a onda me u povratku naa sestra Fatima, koja je najvie vremena provodila sa njom, obavijestila da je naa rua opet jako bolesna.

Odmah sam se spremila i otila da je posjetim u njenom domu. Iako vidno iscrpljena, u velikim bolovima, trudila se da bude vesela, da ne mijenja svoje ponaanje, ali moje srce govorilo mi je da nije nimalo dobro i da ne sluti na dobro... Radovala se rukji koju sam joj prou?ila na zemzem-vodu, jer joj je prethodna puno olakala, ali moje se srce nije smirivalo.

Iako me ispratila sa osmijehom i uvjeravanjem da ?emo se uskoro ponovo vidjeti u boljem stanju, nekakva me zebnja obuzela...

Ipak, nadala sam se da ?e se izvu?i kao bezbroj puta do tada. Stalno me uvjeravala da je dobro, a ja opet nisam imala smiraja nikako, a posebno nakon to mi je napisala: ...Sve je od Allaha, s.v.t., i elhamdulillah na ovakvom stanju i razumijevanju, barem kroz ovo iskuenje vidjela sam da i ja vrijedim neto da i mene Allah, s.v.t., voli i kroz ovo sve eli mi najbolje, samo Ga molim da mi podari sabura i da preobrodim ovo sve, a i mojim voljenim...

Iz ove poruke shvatila sam da je izgubila nadu i da se pomirila sa tim da je kraj blizu.

Imala je veoma jake bolove, ali nikada nije pokazala slabost, nikada se nije alila na svoje stanje, ve? je uvijek zahvaljivala Allahu to ju je iskuao i dao joj sabur. Uvijek je imala onaj isti sjaj u o?ima kada bismo pri?ali o dennetskim ljepotama, o nagradama za strpljive, uvijek je zra?ila nekom posebnom svjetlo?u koju samo pobjednici nose u sebi. Dobro se sje?am, kada sam namjerno pri?ala o nagradama iskuanih bole?u, koliko je vidljiva bila njena zahvalnost Milostivom, toliko zadovoljstva kao da je njena bolest najve?i i najljepi dar. Bila je naa Aia, najve?i nijemi daija!

Nikada je nisam vidjela ljutu. Nikad od nje nisam ?ula aljenje na bilo ta i na bilo koga. Ako bi traila savjet, ti su se savjeti uvijek odnosili na ahiret, a nikada na dunjaluk.

Nikad nisam vidjela enu koja toliko voli i hvali svog mua i kojem daje prednost u odnosu na sve drugo. U svojoj bolesti vie se brinula za svog Aska, kako mu je tepala, nego za sebe. Sje?am se, koliko bi puta spomenula da jede nasilu radi njega jer joj je tako ao to joj je smrao, to po cijelu no? po internetu i?itava i trai lijeka za njenu bolest.

Svekrvu je vie spominjala po dobru nego ro?enu majku i toliko vodila ra?una o njenim osje?anjima da je trpjela i najve?e bolove bez pokazivanja promjene na licu, kako se njena svekrva ne bi brinula.

Velika briga su joj bila djeca i njihovo tinejdersko doba i strah da ne skrenu sa pravoga puta, pa da im to bude prepreka da se sastave u Dennetu.

Subhanallah, koliko smo samo bile povezane, kad se samo sjetim njenog njenog pogleda, srce mi ho?e da prepukne. Kad se sjetim hladno?e koju sam osje?ala cijeli dan, odmah se sjetim i trenutka kada je vrijeme stalo.

16. 11. 2015. u 23 sata i 56 minuta stie mi poruka od sestre Fatime: Es-selamu alejkum! Sestra Aia je preselila!

Tako mi Allaha, kao da je vrijeme stalo u tom trenutku. Nekakva groznica me uhvatila, a misli nepovezane, nikako da razum prihvati istinu. Ona slutnja koja me cijeli dan mu?i kao da je stavila ta?ku na i.

Po?ela sam je ubje?ivati da dobro provjere, da je moda samo u nesvijesti, da je to trenutno stanje, da ?e se izvu?i, inallah, kao bezbroj puta do sada, da ?e njen Asmir neto opet poduzeti...

Sestra Fatima uvjeravala me da je istina, da je gotovo, ali moje srce nije htjelo da prihvati ono to je razum potvr?ivao. I pored toga to sam ponavljala: Inna lillahi ve inna ilejhi radiun, nikako nisam htjela da prihvatim da je ipak doao kraj.

Suze se nisu zaustavljale i jedva sam priguivala jecaje da ne probudim babu koji je ionako u brigama za majkom koja je u bolnici.

Hodala sam u mra?noj sobi ne pale?i svjetlo i buljila u telefon ?ekaju?i demant ove vijesti.

U 1 sat i 13 minuta na displeju telefona vidim ime svoje Aie i srce mi zakuca tako snano da sam mislila da ?u se uguiti, presretna da vidim njen broj sa ubje?enjem da mi se ona javlja i kae da se opet izvukla. Ipak i posljednja nada mi je potpuno nestala kada sam vidjela da mi to brat Asmir pie vijest sa njenog telefona. Svaka nada je nestala u njegovim rije?ima: ...htio sam da tebi li?no javim jer te je Aia voljela kao ro?enu sestru. Da tebi Allah podari ozdravljenje i da se sretne sa Aiom u Dennetu prostranom.

Tek tada shvatila sam da je ne?u vie vidjeti, da se moram puno truditi da bismo se sastale u Dennetu jer Aia je otila pred Gospodara sa ehadetom, a ja ne znam u kakvom ?e stanju ?e mene Melek smrti zate?i.

Cijelu no? provela sam u suzama i dovama. Nekad ujutro uspjela sam samo za trenutak zaspati i sanjam da slavimo u njenoj ku?i umjesto da tugujemo, a na moja pitanja o gasulu i opremanju denaze, njen mu mi, kao kae: Zar ne zna da je Aia ehid!? Probudila sam se i srce smirila prisje?aju?i se svih patnji koje je prola tako strpljivo i zahvalno kako to ?ine samo Allahovi odabrani robovi.

Ne znam kako sam se nala ispred njene ku?e, samo znam da dugo nisam mogla da iza?em iz auta jer nije bilo moje rue da me do?eka na vratima i izrazi mi dobrodolicu.

Zatekla sam sve nae sestre koje su svojim suzama pokazivale kakvo je imala mjesto u naim srcima i naim ivotima i nije bilo potrebe da ita kaemo. Fatima je bila uz nju skoro stalno, da je Allah obilno nagradi i bude joj uvijek na pomo?i i sigurno da ?e ona najvie osjetiti njen gubitak.

Nije bilo rije?i kojima bismo mogle opisati svoju bol, ali svoje smo suze preto?ile u dove i odluku da ?inimo djela koja ?e nam biti garant da ?emo se sastati u hladovini Allahovog Ara kada ne bude drugog hlada osim Njegovog.

Izljubila sam hladne obraze svoje uvehle rue, izmilovala njene hladne ruke koje mi prvi put nisu uzvratile onim snanim zagrljajem i toplotom koja ljubav zra?i. Prvi put mi se nije nasmijala i rekla da nije vjeta sa rije?ima da mi iskae kolika je njena ljubav prema meni. Prvi put me nije gledala onim pogledom koji kae vie nego milion rije?i... Bila je tako hladna. Njeno tijelo uko?eno, bespomo?no... Nestalo je njene toplote. Rumeni su obrazi izgubili boju. Nema vie njene snage...

Nema vie moje Aie.

Danas su je odnijeli sa onog udobnog kreveta, iz prostrane ku?e, u hladnu postelju kojoj je prostirka zemlja i pokriva? hladna zemlja. Danas se preselila u svoju novu ku?u, svoj novi dom u kojem ?e ?ekati sljede?u stanicu koja vodi u vje?nost.

Otila je naa Aia sa ehadetom na usnama, jezikom vlanim od zahvala Milostivom Allahu, otila je sa lijepim miljenjem o svom Gospodaru, kao pobjednik, inallah.

Ostavila nam je pouku da je ivot na ovom svijetu veoma prolazan. Da su ro?endani samo brojevi koji te pribliavaju Meleku smrti. Njen 37. bio je samo dan prije rastanka sa ovim svijetom.

ivjela je kao kraljica u svojoj ovodunjalu?koj dennetskoj bati u najljepem braku dananjice, sa najljepom djecom ovog doba, u jednoj od najve?ih i najljepih ku?a Grada?ca, a sve je ostavila sasvim iznenada i otila bez pozdrava, sa svojim djelima i onim to je rtvovala na Allahovom putu.

Allahu moj, molim Te smiluj se naoj sestri Aii, oprosti joj grijehe i smiluj joj se, sa?uvaj je iskuenja u kaburu i patnje u Vatri! U?ini joj boravak u berzahu ugodnim, a kabur prostranim! Allahu moj, Ti mnogo prata i Ti si milostiv, pa Te molim smiluj joj se i uvedi je u Dennet bez polaganja ra?una zajedno sa njenim najmilijim! Allahumme amin!

Na?a Dizdarevi?



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POSJETITE MINBER.BA