TEKSTOVI

Nedjelja, 24 JANUARY 2010 15:42

Nakon obavljenih kucnih poslova sjedoh kako bih se malo odmorila. U posljednje vrijeme sve ce�ce osjecam zamor i ovo traje vec neko vrijeme, skoro dvije godine... Gotovo od prvih dana moga brakaGovorili su mi da je on dobar covjek. "Pa ba� ti ce� mo�da utjecati na njega kako bi popravio svoju vjeru i kako bi poceo klanjati u d�ematu... I tvoja mlada sestra se vec udala... A i ja mislim da bi ti ovaj brak dobro do�ao," - stalno mi je majka govorila, ne prestajuci da ga hvali. Imao je dobru porodicu, dobro zanimanje, dobru platu, ali... Sva ta vanj�tina u meni nije budila nikakvo zanimanje. Tra�ila sam da mi pricaju o njegovoj vjeri, jer je to ono �to me zanima. �eljela sam dobrog mu�karca, koji ce me pomagati u dobru i pokornosti Allahu d�.�...

Jedino takav covjek bi mogao da ucini na� brak plemenitim, jer su uistinu brojne price koje paraju iskrena srca, a koje govore o nasilju mu�eva prema suprugama, i suprotno, a sve to zbog nedostatka njihovog odgoja, bogobojaznosti i vjere.

Sanjala sam o onome ko ce me sredinom noci buditi na nocni namaz i nisam prestajala doviti Allahu s.v.t., sa ocima punim suza, da me opskrbi covjekom koji ce me pomagati u pokornosti Njemu i sa kojim cu �ivjeti onako kako je On zadovoljan. Zajedno bismo i�li Allahovim pravim putem, slijedeci trag Poslanika s.a.v.s. i njegovih plemenitih ashaba. Sanjala sam o covjeku koji ce moje sinove odgajati ispravnim islamskim odgojem. U mislima sam sebi predstavljala sliku u kojoj stojim na vratima na�eg doma, gledajuci svog mu�a kako zajedno sa sinom ide u mesd�id. Molila sam Allaha s.v.t. da mi moj mu� �to vi�e ponavlja: "Koliko si danas naucila iz Allahove Knjige? Koliko si d�uzeva proucila?... I da mi te rijeci nikada ne omrznu.

Sanjala sam kako stojim ispred Kabe sa svojim djetetom u narucju i kako molim Allaha da ga uputi na pravi put. �eljela sam da rodim �to vi�e djece, ne bih li tako povecala svoju nagradu, zato �to sam rodila jo� ljudi koji ce slaviti Allaha d�.�.

Zadugo sam sanjala te mnogobrojne snove, osjecajuci zadovoljstvo u svojim grudima, ali... Hvala Allahu na svakom stanju!
* * *
Bila sam strpljiva prema svome mu�u, ocekujuci nagradu kod Allaha d�.�. za svoje strpljenje. Prvih dana na�eg braka je bio poletan kada je u pitanju namaz, ali kako su dani prolazili, njegov polet je sve vi�e opadao. Kada bih ga nagovarala i molila da ne izostavlja namaz u d�ematu, brzo bi mi odgovarao: "Pa �ta sada hoce�? Klanjacu... Jo� je rano... A i Allah je Milostiv i pra�ta grijehe." Obuzimao me je sve veci strah kada sam slu�ala o njegovom lo�em dru�tvu o kome bi mi ponekad pricao. Bojala sam se da njegovo pona�anje ne ostavi lo�eg traga na njemu. Palo mi je na pamet da bi bilo dobro da ga upoznam sa dobrim i pobo�nim ljudima, kako bi se mo�da poistovjetio sa njima. Mu�e moje prijateljice je bio dobar i pobo�an, tako da sam odmah po�urila do telefona, hrabreci prijateljicu da sprovedemo moju zamisao u djelo. Sastanak je bio dogovoren i mu�a sam obavijestila da ce mi jedna od mojih prijateljica doci u posjetu zajedno sa svojim mu�em. Nakon sedmice dana cekanja, koje se stra�no odu�ilo, do�li su nam u posjetu. Moje srce je stra�no lupalo, obznanjujuci time moju silnu radost. O Bo�e, ubaci u njegovo srce ljubav prema mu�u moje prijateljice. �to je vrijeme vi�e odmicalo, broj otkucaja moga srca je sve vi�e rastao.

Nakon relativno kratke posjete, oprostila sam se sa prijateljicom na vratima i vratila sam se brzo do svoga mu�a. Cekala sam, grcevito ste�uci pesnice, bilo kakvu rijec iz njegovih usta. Gledala sam ga u oci kada rece: "Bio je veoma blag... I veoma lijepog ahlaka...", ali mi nije izgledao voljan za ponovni susret sa njime, niti za uzvratnu posjetu, iako mu je to obecao na rastanku.

Na sve moguce nacine poku�ala sam da ga nagovorim da redovno obavlja namaz u d�ematu. Moje navaljivanje se posebno povecalo nakon �to sam mu rodila sina, ali i pored toga, mnoge noci sam probdjela sama. Dok se on veselio sa svojim dru�tvom, ja sam plakala sa svojim sincicem. Sve sam vi�e molila Allaha d�.�. da ga uputi na pravi put. Odlucila sam da klanjam nocni namaz u na�oj sobi, u njegovoj blizini, ne bi li mu se srce napokon smek�alo. Te noci se probudio i gledao me dok sam klanjala. Sutradan sam vidjela da je moj namaz ipak ostavio traga na njemu. Uvece, toga dana, rece mi da mu spremim stvari zato �to ide na poslovni put u neki grad. Nisam mogla da razlikujem kada govori istinu, a kada la�. Vecinom bi otputovao ne nazvav�i me, dok bi rijetko kad nazvao i ostavio broj telefona i sobe gdje ga mogu tra�iti. Kada bi nazvao, tek tada bih saznala gdje se nalazi, iako mi u vecini slucajeva to nije bilo poznato. Medutim, moram imati lijepo mi�ljenje o muslimanu, ne sumnjiciti ga za ono u �ta nisam sigurna. Posebno cu doviti za njega dok je na putu.

Iduceg dana me je nazvao i ostavio broj telefona. Hvala Allahu, bar sam znala da nije u inostranstvu. Tri dana nisam cula njegov glas. Tek cetvrtog dana sam ga ponovo cula... Ali sam ga jedva prepoznala. Glas mu je bio veoma tu�an i samo mi je rekao da ce se iste noci vratiti. Te noci nisam mogla da spavam od njegovog placa. Plakao je poput djeteta, tako da i ja poceh plakati sa njim, ne znajuci za razlog njegovog plakanja. Nakon izvjesnog vremena zagospodarila je ti�ina. Gledao je u mene dok su mu suze tiho klizile iz ociju. Obrisa ih i rece: "Subhanallah! Moj kolega... Zajedno smo otputovali kako bismo sredili neke poslove. Uzeli smo dvije spavace sobe, koje nije dijelilo ni�ta osim jednog zida. Dok smo vecerali, razgovarali smo o sporednim stvarima, glasno se smijuci. Nakon vecere, po�to nismo osjecali pospanost, iza�li smo u �etnju na gradske pijace i u �etnji smo proveli oko dva sahata. Pri tome nismo spu�tali poglede sa onoga �to je zabranjeno. Vratili smo se u sobe, dogovoriv�i se da cemo zavr�iti posao ujutro. Dobro sam spavao, tako da sam klanjao sabah oko pola osam, nakon cega sam ga pozvao telefonom, ali se nije odazivao. Ponovio sam poku�aj nakon izvjesnog vremena, misleci da je mo�da u kupatilu, ali se nije javljao. Vec je bilo oko osam sahata, tako da smo vec zakasnili na posao. Pokucah na njegova vrata, ali ni�ta. Pozvao sam i recepciju da provjerim da nije iza�ao, ali mi reko�e da je on u svojoj sobi. Poceo sam se vec pribojavati za njega. Doneso�e rezervni kljuc i brzo udosmo u sobu. Spavao je. "Salih! Salih!", zvao sam ga povisujuci glas, ali je i dalje spavao. Medutim, polo�aj mu je bio nekako cudan, isplazio je jezik, a i lice mu je bilo promijenjeno. Kada sam ga prodrmao, nije se pomakao. Lijecnicki izvje�taj ka�e: "Umro je jo� juce, od iznenadnog srcanog udara."

Gdje je zdravlje, cilost i mladost koji su ga jo� jucer krasili? Jucer smo zajedno putovali, a da mi se nije ni na �ta �alio. Nije bio bolestan, tada, niti ikada prije. Misli su mi letjele glavom poput strijela, dok sam razmi�ljao o sebi. Zaista smrt dolazi iznenada i niko ne zna kada ce doci. Nekada cak ude na vrata bez ikakvog uvoda ili najave. Pitao sam sebe za�to ja nisam bio na Salihovom mjestu? Sa cime bih ja sreo Allaha, s.v.t.? Gdje su moja djela? �ta sam to ja ucinio? Apsolutno ni�ta!!! Tek sada sam spoznao koliko sam zakidao Allahovo pravo prema meni!"

Moj mu� nakon ovih rijeci u�uti. Zaplakao je ponovo, tako da sam i ja pocela plakati. Plakali smo zajedno.

Zahvaljivala sam Allahu �to ga je uputio na pravi put i �to je ovako ocistio njegovo srce. Nakon toga smo �ivjeli onako kako sam to prije sanjala, pa cak i bolje. Iduce sedmice mi se zahvalio na mome trudu koji sam tro�ila savjetujuci ga i brinuci se za njegovo dobro. Takode mi rece da idemo u Meku da obavimo umru, gdje cemo ostati do kraja sedmice. �elio je da tako pocnemo na�u novu �ivotnu stranicu u na�em pridr�avanju vjere. Skoro da sam poletjela od srece. Pa ja nisam bila u Meki jo� od kako sam se udala.

* * *
Ujutro, toga dana, oti�la sam u harem Kabe. Ljetno je doba, tako da je malo ljudi oko Kabe i nema gu�ve. Allah d�.�. mi je ispunio sve moje snove, pa tako i ovaj. Stajala sam sa svojim sinom u narucju pred Kabom, ali nisam mogla da ucim dovu za njega, zato �to sam plakala. Toliko sam plakala, kao da mi se samo srce cijepa. To su bile suze srece i zahvalnosti Allahu d�.�. na svemu �to mi je dao. One su mi bile najbolja dova i govorile su mnogo vi�e. Govorile su o osjecanjima koja se ne mogu izraziti rijecima, a te osjecaje u svojim grudima nose samo iskreni mu'mini, koji su spoznali blagodat Islama. Danas cemo sa Allahovom dozvolom obaviti oprosni tavaf i napustiti ovu cistu zemlju.

Nakon tavafa vratismo se iz harema kako bismo spakovali stvari i spremili se za put, ali sam se iznenadila prtljagom moga mu�a.
Tu je bila knjiga Ibn Red�eba "D�amiu-l-ulumi vel-hikem",
pa knjige Ibnul-Kajjima "Zadul-mead fi hedji hajril-ibad",
"Vabilus-sajjib",
"El-d�evabul-kafi" limen se'ele anid-deva'i-�-�afi"
i na kraju jedan mali primjerak Kur'ana.

"Ovaj Kur'an od sada nece napu�tati moj d�ep!" - rece mi mu�. "Draga, ove knjige su na�i putokazi na na�em putu ka Ahiretu!".

Zatim je uzeo torbe i noseci ih, dugo je ponavljao ajete iz Allahove Knjige:

"Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu,Gospodaru na�, Ti usli�i molbu moju! Gospodaru na�, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima na dan kada se bude polagao racun!". (Ibrahim: 40-41)

�

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites