Potresna bra?na pri?a

Kada sam stigao ku?i, ve?era je ve? bila na stolu. Svojoj supruzi sam rekao da za nju imam va�nu vijest. Sjela je da me, kao i uvijek, saslu�a. Gledala je u mene i o?ekivala tu va�nu vijest koju ?u joj saop?iti. Bo�e, kakvu ?u joj samo bol sada nanijeti. Ho?e li to ona mo?i podnijeti? Jezik se sapli?e. Osje?am da ne?u mo?i izgovoriti ono �to �elim, a moram. Sakupljam snagu i uspijevam izgovoriti: ��elim da se razvedemo�. Pre?o�e te te�ke rije?i preko moga jezika i rani�e ovu slaba�nu �enu. Vidim da joj je te�ko. Bol koja se jasno vidi u njenim izmorenim o?ima je ve?a od nje. Tako je velika da se ne mo�e opisati. Samo je uspjela upitati: �A za�to

Njeno pitanje sam zanemario, kao da ni�ta nije ni rekla. Vi�e nije bilo rije?i. Njih je zamijenio njen pla?. Iz ruke joj ispade ka�ika, a ona poluglasno re?e: �Pa ti nisi ?ovjek!�
Cijelu no? je plakala i vjerovatno razmi�ljala za�to joj to ?inim. Stvarni razlog nisam mogao iznijeti. Kako da ka�em da me?u nama vi�e nema ljubavi i da sada volim drugu �enu!? Ta?no je da me?u nama vi�e nije bilo one stare ljubavi.
Ujutro sam joj dao papire da potpi�e sporazumni razvod braka, prema kome joj ostavljam stan, auto i 30 posto dionica koje posjedujem u jednoj velikoj kompaniji. Samo ih je pogledala i pocijepala. U braku smo ve? deset godina, a sada smo samo dva stranca pod istim krovom. Me?u nama vi�e nema bliskosti. Udaljili smo se jedno od drugoga. Njeno cijepanje papira sam prihvatio kao nepotrebno odugovla?enje, ali od moje namjere ne mo�e me ni�ta odvratiti. Volim D�enu, i tu ?injenicu ne mo�e ni�ta promijeniti. Njen pla? je za mene bio pokazatelj da je moja odluka ispravna. Ono �to sam sedmicama planirao, po?inje se ostvarivati.
Nave?er sam se ku?i vratio kasno. Zatekao sam svoju suprugu kako ne�to pi�e. Ve?eru nisam o?ekivao niti �elio, pa sam odmah oti�ao na spavanje. ?itav dan sam proveo sa D�enom i umorio sam se. U pono? se budim i vidim da ona jo� uvijek ne�to pi�e. Tome nisam pridavao nikakav zna?aj, te sam ponovo zaspao.
Ujutro su na mom stolu bili papiri koje je ona u no?i pisala. Napisala je uvjete pod kojima ?e potpisati ugovor o sporazumnom razvodu braka. Bili su to ?udni zahtjevi. Nije za sebe tra�ila ni�ta, osim jednog mjeseca koji bi jo� trebalo da provedemo zajedno. Tra�ila je da u tom periodu, pred drugima, postupamo onako kako se pona�a svaki normalan bra?ni par. Obrazlo�ila je to ?injenicom da na� sin ima ispite u �koli, a ona ne �eli da na� razvod lo�e utje?e na njegov uspjeh. Bez razmi�ljanja sam pristao na taj njen uvjet. Ali, ona ima jo� jedan uvjet. �eli da svako jutro uradim ono �to sam uradio prvo jutro u na�em bra?nom �ivotu. Tra�i da je svako jutro na rukama iznesem iz spava?e sobe.
Pomislio sam da ve? gubi razum. Me?utim, ako je to njena posljednja �elja i to ?u ispo�tovati. Ta, mjesec ?e brzo pro?i i ja ?u biti slobodan.         
O tim ?udnim uvjetima sam obavijestio D�enu, a ona je podrugljivo primijetila da je to njen posljednji bezuspje�ni poku�aj da izbjegne razvod braka.
Sa suprugom ve? dugo vremena nisam dijelio postelju, ali kada sam je prvo jutro uzeo u naru?je, moja osje?anja prema njoj se probudi�e. Sje?anja su navirala. Bila su �iva i sna�na. Nisam ih se mogao osloboditi. Moj prvi dan braka sa ovom �enom je iza�ao na povr�inu.  
Na� sin je vidio kako sam njegovu mamu uzeo u naru?je, i po?eo vikati: �Babo nosi mamu!� Osjetio sam nekakvu gor?inu u grlu. �ta bi moj sin rekao da zna �ta ja ?inim njegovoj mami!? Ne zna on koliku joj bol nanosim. Pronio sam je kroz dnevni boravak do ku?nog praga, onako kako sam to u?inio prije deset godina. A ona je zatvorila o?i i pro�aputala: �Molim te, nemoj jo� govoriti djetetu o na�em razvodu�. Klimnuo sam glavom, potvdiv�i da ne?u.
Kada sam krenuo na posao, ona je stajala na autobuskoj stanici. Idemo u istom pravcu, ja sam sam u autu a ona ?eka autobus. Pored nje sam pro�ao kao da je ne poznajem. To nikada ne mogu zaboraviti.
Sljede?eg dana, dok sam je nosio, njen miris me podsjetio na sretne dane na�eg bra?nog �ivota. Uvidio sam da sam je potpuno zapostavio. Vrijeme je ispisalo blage crte po njenom licu. Vi�e nije mlada i lijepa kao nekada. I njena kosa se promijenila. Jedno pitanje me mu?ilo: Kakav sam ja to ?ovjek i da li joj ?inim nepravdu!?
?etvrti dan, dok sam je nosio na svojim rukama, vratila se ona nekada�nja bliskost prema toj �eni. Bio je to jaki osje?aj koji me potpuno nadvladao. Darovala mi je deset naljep�ih godina svoga �ivota. Bila je prema meni dobra i poslu�na. Takva �ena je pravo blago. Svaki naredni dan je ja?ao ta osje?anja prema njoj. D�eni o tome nisam ni�ta govorio. Iz dana u dan moja supruga je bila sve lak�a. Nije je bilo te�ko nositi. Mislio sam da gubi te�inu zbog briga i ne�eg skorog rastanka. Za �enu nema ve?eg udarca od razvoda braka.
Jednog dana sam posmatrao kako tra�i odje?u da se obu?e. Sva odje?a joj je bila velika. Tada sam znao da mi je lahko nositi zato �to je izmr�avila.
Jednog dana, dok sam pored nje sjedio, spontano sam pru�io ruku prema njoj i nje�no je spustio na njenu glavu. Tada je na� sin u�ao i povikao: �Babo, vrijeme je da nosi� mamu!�
Njemu je bilo drago gledati kako je nosim i to je postalo sastavni dio njegovog svakodnevnog �ivota. Taj trenutak je is?ekivao i radovao mu se. Ona ga je pozvala i zagrlila s toliko topline, kao da je to posljednji zagrljaj. Uzeo sam je i ponio iz sobe. Nje�no je savila svoje slaba�ne ruke oko moga vrata... Osjetih prema njoj ono �to sam osjetio kada sam je prvi puta u naru?je uzeo. Taj lijepi osje?aj je naru�avalo samo to �to je ona sada mnogo slabija.
Kada sam je u naru?je uzeo posljednje jutro, nisam mogao ni jednog koraka krenuti naprijed. Na� sin je ve? bio u �koli. Ostali smo sami u ku?i. Nisam vjerovao da se tako ne�to mo�e desiti. Bez nje vi�e nisam mogao. Mome kajanju nije bilo kraja. Spustio sam je na krevet, zagrlio i zaplakao. Molio sam je da mi oprosti i govorio: �Sve do sada nisam znao koliko si dobra i �ta mi zna?i�!�
Zatim sam istr?ao iz ku?e, sjeo u auto i oti�ao do D�ene. Pred njenom ku?om sam istr?ao iz auta ne zatvoriv�i vrata. Bojao sam se zadr�avanja pred njenom ku?om, da se ne bih predomislio i ponovo promijenio svoju odluku. D�ena me ?ekala pred svojim vratima sa osmijehom na licu. Rekao sam: �D�ena, �ao mi je, ali ja se nikada ne?u razvesti od svoje supruge!� Moje rije?i su je izbezumile. Bila je nepomi?na. Kroz suze je izustila: �Jesi li ti normalan!?� Ponovo sam se izvinuo a ona me o�amari i zalupi ku?na vrata.
Monotoniju u moj brak su donijele sitnice. Nismo se jedno od drugoga udaljili zato �to se ne volimo. Nedostajali su nam samo poneka lijepa rije? i lijep postupak. Nosio sam je na svojim rukama samo mjesec dana i sre?a se vratila u na�u ku?u. Vra?aju?i se od D�ene, donio sam ?vrstu odluku da ?u od sada svako jutro nositi svoju suprugu u naru?ju, sve dok nas smrt ne rastavi.
Svratio sam u cvje?aru da kupim supruzi najljep�i buket cvije?a. Trgovkinja me upita: ��ta ?emo napisati na podsjetnici?� Sav sretan sam rekao: �Nosit ?u te u naru?ju sve dok nas smrt ne rastavi�.
Po�urio sam ku?i da je obradujem, a moje lice je krasio osmijeh, koji nisam mogao skinuti sa lica. U�ao sam u njenu sobu, ali... Moja draga supruga je le�ala nepomi?no. Napustila je ovaj svijet.
Saznanje da se moja plemenita supruga mjesecima borila s tumorom a da mene o tome nije ni obavijestila, pogodilo me kao grom iz vedra neba. Zato je ona onako naglo oslabila. Po�tedila me brige i tuge, a ja sam je povrijedio na najgori mogu?i na?in. Okrenuo sam joj le?a kada joj je bilo najte�e. Bio sam potpuno zaslijepljen i zaveden. Mo�da ?e ona meni i oprostiti, ali ja to sebi nikada ne?u oprostiti.
Znala je ona da na ovom svijetu ne?e dugo ostati, pa je �eljela da po�tedi na�eg sina trauma kojima bi bio izlo�en da smo se rastali. �eljela je da se na� sin mene sje?a kao ?ovjeka koji je iskreno volio njegovu mamu.
Udoban stan, luksuzni automobil, dionice i velika u�te?evina nisu garant sre?e u braku. Sitnice �ivot ?ine i ljude usre?uju.
Na?ite vremena za svog �ivotnog saputnika.
Nadam se da ?e neko uzeti pouku iz onoga �to se meni desilo i da ?e ova moja ispovijest spasiti neki brak i neku porodicu.

S arapskog preveo Salih Hau�i?

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites