Subota, JUNE 23, 2018
tekstovi_logo

Tajni brak


U zadnje vrijeme u muslimanskim sredinama su isplivale na površinu  vrste brakove koji imaju različite nazive i oblike, kao što su: običajni brak (zevadžu urfi), brak prijatelja ili studentski brak (zevadžu frend), brak misjar (zevadžu misjar), tajni brak (zevadžus-sirr) i brak sa nijetom razvoda (nikahu binijjeti talak). Zbog bitnosti braka i njegove institucije u islamu neophodno je da musliman razlikuje ispravan šerijatski brak od neispravanog, sumnjivog i spornog kako bi se sačuvao svoju čednost i poštenje.

Da bi brak bio šerijatski ispravan mora da ispuni sljedeće ruknove i šartove:

Što se tiče ruknova to su: 1- da supružnici nemaju šerijatske prepreke za ženidbu, poput rodbinstva po mlijeku, 2- ponuda i pristanak.

A šartovi ispravnog braka su: 1- određivanje supružnika, 2- zadovoljstvo sa obje strane, 3- velij (staratelj) za ženu, 4 - dva pravedna svjedoka muslimana ili razglašavanje da je brak sklopljen.

Dok je po ispravnom mehr (vjenčani dar) vadžib a ne šart.

Svaki brak koji ispunjava ove ruknove i šartove je ispravan, a ako nedostaje bilo koji od njih brak je neispravan.

Tajni brak

Jezičko značenje tajnog braka ( zevadžus-sirr) potiče od arapske riječi “sirr“, što znači tajna, ono što se krije. Zbog toga se ovaj brak naziva “tajni“ jer ga supružnici, a posebno muž, kriju od ljudi, tako da niko za njega ne zna osim svjedoka i startelja koji su učestvovali u činu sklapanja braka.

Šerijatsko značenje ovog braka:

Postoje dva oblika ovog braka, prvi o kojem su govorili prijašnji islamski pravnici, i drugi koji se pojavio u novije vrijeme u nekim arapskim zemljama.

Prvi oblik je da bračni ugovor bude sklopljen sa svim ruknovima i šartovima, s tim da se supružnici, velij i svjedoci dogovore da će ga držati u tajnosti. Ovaj brak je poznat kod islamskih pravnika tako da ga definiše Ed-Dusuki (pravnik malikijskog mezheba) da je to:“ brak u kome muž zahtijeva od svjedoka da ga kriju od njegove žene ili od njegovih ukućana“. (Hašijetud-dusuki 2/236).

Drugi oblik je da se čovjek i žena dogovore da će sklopiti brak bez velija i svjedoka, ili sa svjedocima koji uglavnom budu od prijatelja muža i žene, s tim da njihove porodice o tome ne znaju ništa. Muhamed Fuad Šakir definiše ovaj brak, u ovom obliku, pa kaže: “Tajni brak je onaj koji se sklapa u potpunoj tajnosti tako da porodica ne zna o njemu ništa, čak se desi da otac i majka ne znaju da im je sin ili kćerka oženjen ili udata već godinu ili više“. (Zevadžul-batil  str.32).

Šerijatski status tajnog braka

Ako je ovaj brak sklopljen onako kako je opisan u drugom obliku, tj. bez velija i svjedoka, niti oglašavanja onda je on neispravan po idžma'u islamskih učenjaka. Čak ako i bude prisutan velij, ali se dogovore da će ga kriti i ne prisustvuju mu svjedoci, taj brak je batil (neispravan). Kaže Ibn Tejmije: “Tajni brak, u kome se dogovore da će ga kriti i ne dovedu svjedoke, je batil (neispravan) kod svih učenjaka, i on je od zinaluka. (Ibn Tejmije: Medžmu'ul-fetava 33/158)

Kaže šejh Abdurahman ibn Kasim en-Nedždi: “Ako je brak sklopljen bez svjedočenja i oglašavanja on je nispravan kod svih muslimana“. (Abdurahman ibn Kasim en-Nedždi: Hašijetu er-revdil-murbi 6/278)

U slučaju da se sklopi brak kako je opisano u prvom obliku, a to je da ugovor bude potpun sa svim ruknovima i šartovima: sa velijom, svjedocima i zadovoljstvom sa obje strane, ali se dogovore da ga kriju, da li je taj brak valjan šerijatski ili ne? Džumhur učenjaka smatra brak valjanim ali pokuđenim  (mekruh), dok malikije smatraju taj brak ništavnim, dokazujuću svoj stav hadisom kojeg prenosi Abdullah ibn Zubejr, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, rekao: “Razglasite sklopnje braka.“ (Bilježi ga Ahmed 4/5, i Hakim 2/183, a Albani je hadis ocijenio dobrim u Silsili sahiha 3/447). Takođe, kažu da je smisao svjedočenja dva svjedoka, ustvari, da oni razglase sklapanje braka a ne da kriju od ljudi. (El-Mugni 9/469) Dokazi malikija ukazuju na obavezu razglašavanja, ali ne i na ništavnost braka, a Allah zna najbolje.

Kaže ed-Dusuki:“ Ako je brak u ovom obliku, on je tajan i raskida se, a ako se supružnici dogovore sa svjedocima da ga kriju od ljudi ili od određene skupine,taj brak je batil ( neispravan ), taj ugovor se raskida osim ako je već imao odnos sa njom“. (ed-Dusuki: Hašijetud-dusuki 2/236)

Tijesna veza između tajnog braka i misjara

Zbog činjenice da se miješa između tajnog braka i misjara, i što su uglavnom usko povezani, tako da onaj ko se oženi “misjarom“ uglavnom tu doda i tajnost, a onaj ko se oženi tajno, uglavnom, praktično ne može da živi sa tom ženom osim u obliku kakav je misjar, spomenućemo ukratko šta je misjar, kada se pojavio, i šta su učenjaci rekli o njemu. (mada će o njemu biti govora posebno, inšallah)

Misjar je vrsta braka koja se pojavila u skoruje vrijeme. Najprije u Saudijskoj Arabiji u oblasti Kasim, a zatim se raširila na druge zemlje arapskog zaljeva, a onda i u druge islamske zemlje.

Riječ “misjar“ u običnom, narodnom govoru znači: kratki zijaret ili brzi, kratkotrajni posjet. Zbog toga je ovaj brak poznat pod ovim imenom, jer muž ne boravi stalno kod žene, nego joj dolazi u kratkim periodima, bilo danju ili noću, shodno svojim ili njenim mogućnostima.

Oblik ovog braka je da se ispune svi šartovi i ruknovi braka prilikom sklapanja ugovora, s tim da žena odustane od nekih svojih prava, kao što su izdržavanje ( stan, hrana i odjeća) i boravak kod nje.

Fetve savremenih učenjka o misjaru

Upitan je šejh Bin Baz, rahimehullah, o braku misjar, tj. da čovjek oženi drugu, treću ili četvrtu ženu, a ta žena ima potrebu da ostane kod roditelja ili jednog od njih, pa joj muž dolazi u različita vremena, shodno njegovim i njenim mogućnostima, koji je propis ovog braka? Pa je ogovorio: “ Nema smetnje u tome, ako je ugovor sklopljen sa svim ruknovima i šartovima, kao što su: velij, prisustvo dva pravedna svjedoka i da supružnici nemaju šerijatske zapreke za sklapanje braka, zbog toga što Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, kaže: “ Najpreče je da ispunite one šartove kojima ste sebi ohalalili polne organe“, (prenosi ga Buhari) i hadisa: “Muslimani ispunjavaju ono na šta se obavežu“ (Bilježi ga Ebu Davud 3120, Darekutni 2929 I Hakim 2269, a Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim u Irva' 1303). Pa ako se muž i žena dogovore da žena ostane kod svojih roditelja, ili da boravak kod nje bude danju, a ne noću, ili samo u određenim danima ili noćima, u tome nema nikakve smetnje pod uslovom oglašavanja braka i ne postojanja tajnosti“. (Fetava ulema beledil-haram str.450,451)

Takođe, šejh Abdulaziz ibn Abdullah Ali Šejh, sadašnji saudijski muftija i predsjednik Vijeća velike uleme,  je odgovorio na pitanje o misjaru, rekavši: “Ovaj brak je ispravan ako se u njemu ispune svi ruknovi i šartovi, i jasno oglašavanje, zbog toga da ne bi upali u nešto što je sumnjivo i sl., a ono  što su se dogovorili od šartova na njima je da se toga drže“.

Od onih koji dozvoljavaju misjar je i šejh Abdullah Džibrin, on kaže: “Ovaj naziv je novi i pod njim se podrazumijeva da čovjek oženi ženu i da je ostavi u njenom stanu bez obaveze podjednakog boravka kod nje i prve žene, nego dolazi kod nje kad mu odgovara, provodi određeno vrijeme i odlazi. Ovaj brak je ispravan ako je žena s tim zadovoljna, međutim, mora da se razglasi sklapanje braka i da se ova žena prizna kao supruga, pripadaju joj prava zakonite supruge, djeca koja rodi su njegova i imaju prava koja se podrazumijevaju očinstvom. “(Zevadžu misjar: Abdulmelik el-Mutlak, str.203)

Vidimo iz gore spomenutih fetvi da su oni dozvolili brak misjar, tj. da žena odustane od nekih prava kod muža, ali su stavili šart da taj brak bude javan, obznanjen i bez tajnosti. Međutim, nakon što je zloupotrijebljena ova vrsta braka i iskorištena od strane onih sa slabim imanom, koji su željeli da zadovolje svoje strasti, a da to djelo bude zamotano u ruho Islama, mnogi učenjaci su zastali u davanju fetve o dozvoli misjara. Od njih je Bin Baz i Usejmin, rahimehumullah, dok ga je šejh Albani, rahimehullah, zabranio. Pa kad je upitan Bin Baz o šerijatskom braku i braku misjaru, kakva je razlika među njima, i koji su šartovi obavezni za brak misjar, odgovorio je: “Obaveza je na svakom muslimanu da se oženi na šerijatski ispravan način, a da se čuva svega što je suprotno tome, svejedno da li se zove“misjar“ ili drugačije, a od šartova braka je njegovo oglašavanje, pa ako ga supružnici kriju, on je neispravan, jer u tom slučaju liči na zinaluk.“ ( Fetve bin Baza 20/431,432) Znači da Bin Baz, rahimehullah, smatra šartom valjanosti braka oglašavanje, te da je tajni brak po njemu neispravan.

Na zabrani ovog braka (misjara u njegovom obliku - bez tajnosti) je šejh Albani, rahimehullah, i to iz dva razloga:

  1. Zato što je od ciljeva braka „seken“ – smirenost, a to se ne postiže osim sa boravkom i stanovanjem sa ženom, a brakom misjarom se to ne ostvaruje.
  2. Zato što u tom braku (misjaru) mogu da se rode djeca, pa zbog neredovnog dolaska oca bude otežan njihov odgoj, što utiče negativno na njihovu ličnost i ponašanje. (Ahkamt-teadudi fi dav'il-kitabi ves-suneti, Ihsan Muhamed Ajiš el-Utejbi str.29)

Neke od negativnih posljedica tajnog braka

1. Posljedica bračnih odnosa su djeca, i to je poželjno. Međutim u slučaju tajnog braka ta djeca bivaju razlog sumnjičenja, jer se za ženu ne zna da je udata, a  odjednom trudna ili rodila, pa se tek onda raširi vijest o njenoj udaji što tada ima negativan odraz.

2. Večinom onaj koji se ženi tajno ima već jednu ili više žena, pa u slučaju kada prva žena otkrije da je se on oženio to izazove negativne posljedice na njeno psihičko i fizičko zdravlje zbog trenutnog šoka koji doživi. Isto tako, to naruši prvi brak zbog gubljenja povjerenja među supružnicima.

3. Obezvređivanje žene koja je u tajnom braku, jer je u položaju gorem od ljubavnice, ne smije da obznani da je udata, a istovremeno živi bračnim životom čime se izlaže potencijalnoj trudnoći ili mogućnosti da se otkrije da je u braku, pa je u stalnom strahu. Isto tako ona ovim brakom ne ostvaruje svoja osnovna prava koja ima, kao što je izdržavanje, pravo na djecu i slično.

3. Vrlo često u slučaju da se otkrije taj brak, muž se, ipak prikloni prvoj ženi, zbog djece koju ima sa njom ili tazbinskih i rodbinskih veza. Tu se po prirodi odmah umiješaju i njeni i njegovi “da smire situaciju“, jer je ona uostalom njegova priznata žena. Dok za to vrijeme druga “tajna“  žena nema nikog da stane u njenu zaštitu, jer nije “priznata“ i “vjenčana“ žena, pa uglavnom bude ostavljena, ponižena kao da je bila u bludnoj vezi a ne u braku.

4. Ovaj brak (tajni), uglavnom iskorištavaju ljudi slabog islamskog karaktera i ličnosti, jer da su jaki i spremni na odgovornost oženili bi se javno, u braku sa više žena sa svim posljedicama i odgovornošću koje to za sobom povlači.

5. Sama tajnost braka pokazuje da je to nešto sumnjivo, sporno, podozrivo, nepoželjno pa je zbog toga negativan.

Na kraju, pozivam braću i sestre da se žene i udaju na šerijatski ispravan način, jer je to ono što nam je naredio naš Gospodar radi nas samih, za dobrobit našeg dunjaluka i ahireta. Isto tako, ako neko ima potrebu da se po drugi, treći ili četvrti put ženi, to nije nikakva sramota niti grijeh, nego je dozvoljeno, po nekima pohvalno, pa se s toga ne mora kriti niti tragati za nekim sumnjivim putevima i olakšicama da bi se to ostvarilo. Takođe, na nama je da oživljamo ono što nam je došlo od Islama pa makar nam i ne bilo drago zbog našeg slabog imana i nepoznavanja Šerijata, kao što je višeženstvo, jer ćemo u suprotnom upadati u sumnjive i opasne stvari kao što je tajni brak i slično. A Allah zna najbolje.

Subhija Bektić, prof.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

PORODICA