Zahvala Uzvi�enom Allahu, d�elle �e'nuh, koji izvodi vjernike iz tmina na svjetlo. Jednom i Jedinom, Gospodaru svih svjetova, koji je mnogo milostiv i mnogo pra�ta i ?ija kazna od nasilnika nije daleko. Salavat i selam neka su na Njegovog najodabranijeg i najvrijednijeg poslanika, Muhammeda, njegovu ?asnu i ?ednu porodicu, plemenite i vjerne ashabe i sve iskrene slijedbenike.

Znajte, dragi brate i cijenjena sestro u islamu, da je Uzvi�eni Allah, Gospodar svih svjetova, stvorio ljude i d�ine samo iz jednog plemenitog cilja, a to je da budu Njegovi robovi. Tj. da Mu se pokoravaju u Njegovim naredbama i da se klone Njegovih zabrana. Zato je Uzvi�eni Allah, d�elle �e'nuh, slao poslanike i spu�tao knjige kako bi ljudima detaljno pojasnio put koji vodi ka Njegovom oprostu i vje?nom u�ivanju u d�ennetu i puteve koji vode ka Njegovoj srd�bi i propasti na dunjaluku i ahiretu.

Uzvi�eni Allah, azze ve d�elle, rekao je: "Od Mene ?e vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili � ni?ega se ne?e bojati i ni za ?im ne?e tugovati. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Na�e budu poricali � bi?e stanovnici d�ehennema; u njemu ?e vje?no ostati." (Prijevod zna?enja; El-Bekare, 38-39).

Od puteva koji izazivaju Allahovu srd�bu i prizivaju propast je dolazak u bilo kakav kontakt sa sihrom i sihirbazima. Uzvi�eni Allah, d�elle �e'nuh, najstro�ije je zabranio bavljenje sihrom i tra�enje ikakve pomo?i od sihrbaza, koji su Njegovi jasni i ostvoreni neprijatelji, zato �to je �teta prouzrokovana tim odvratnim djelom neprocjenjiva.

Sihr je svaki tajni i nepoznati vid lje?enja ili izazivanja bolesti putem izu?avanja, ?aranja, zapisa, trava i sl. �to koristi sihirbaz kako bi na tajnovit na?in pomogao ili naudio odre?enoj osobi. Tako?er, u sihr ulazi i svaki vid magije koja izokre?e stvarnost u o?ima ljudi.

Sihirbaz je onaj koji se bavi sihrom i pravi ga putem saradnje sa �ejtanima i pokvarenim d�inima, koji mu se pokoravaju i poma�u, ali za uzvrat od njega tra�e da ?ini neka odvratna i Allahu mrska djela; kao ?injenje sed�de �ejtanima, ili bacanje Mushafa u izmet, ili psovanje Allaha, azze ve d�elle, i sl.

Neki od znakova pomo?u kojih se mogu prepoznati sihirbazi su:

1.) pisanje talismana, hamajlija, zapisa i sl.,

2.) pita bolesnika o njegovom imenu, imenu njegovog oca ili majke i sl.,

3.) daje bolesniku odre?ene stvari da ih zakopa, odnese na odre?eno mjesto i sl.,

4.) izgovara nerazgovjetne rije?i, brzo i nejasno govori, govori nepoznatim jezikom i sl.,

5.) daje bolesniku odre?ene listove, talismane, preparate i sl. da ih spali i nakada se njihovim dimom,

6.) daje bolesniku krv da se njome ma�e i sl.,

7.) neurednost, ne?isto?a, odvratan miris, izopa?enost u licu, tama u o?ima i td.

Pravljenje, izu?avanje, podu?avanje i svaki drugi vid bavljenja sihrom je najstro�ije zabranjen u islamu i u svim predhodnim nebeskim objavama, koje su derogirane, a na to upu?uje i zdrav razum, kojim je Allah, azze ve d�elle, nadario ?ovjeka.

Uzvi�eni, d�elle �e'nuh, rekao je: "I povode se za onim �to su �ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - �ejtani su nevjernici u?e?i ljude sihru i onome �to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga u?ili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo isku�avamo, i ti ne budi nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice u?ili kako ?e mu�a od �ene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. U?ili su ono �to ?e im nauditi i od ?ega nikakve koristi ne?e imati iako su znali da onaj koji tom vje�tinom vlada ne?e nikakve sre?e na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za �to su se prodali, kada bi samo znali!" (Prijevod zna?enja, El-Bekare, 102).

Sihr i sihrbaz su osu?eni na totalnu propast, na dunjaluku i ahiretu, i ne?e uspjeti gdje god bili. Uzvi�eni Allah, azze ve d�elle, na to jasno ukazuje na nekoliko mjesta u Kur'anu.

Allah, d�elle �e'nuh, rekao je: "I kad sihirbazi do?o�e, Musa im re?e: 'Bacite �to imate da bacite!' I kad oni baci�e, Musa uzviknu: 'Ono �to ste priredili je sihr! Allah ?e ga uni�titi, jer Allah ne dopu�ta da djelo pokvaranjaka uspije.' Allah ?e svojim rije?ima istinu utvrditi, makar �to ?e to nevjernicima krivo biti!'" (Prijevod zna?enja, Junus, 80-82).

I rekao je: "'Doista, ono �to su oni napravili, je samo varka sihirbaza, a sihrbaz ne?e, ma gdje do�ao, uspjeti.'" (Prijevod zna?enja, Ta-Ha, 69).

Svaki vid bavljenja sihrom, bilo da ga ?ini, ili podu?ava, ili da je zadovoljan njime, je jasno nevjerstvo u Uzvi�enog Allaha, d�elle d�elaluh, i o?ito otpadni�tvo od vjere islama, kao �to se da zaklju?iti iz predhodno spomenutih ajeta.

Isti propis va�i i za sve vrste gatara, vra?ara, proricatelja sudbine i njima sli?nih, koji putem d�ina, �ejtana, zvjezda i odre?enih prirodnih pojava obavje�tavaju o budu?nosti, sudbini, izgubljenim stvarima i sl.

Uzvi�eni Allah, azze ve d�elle, rekao je: "Reci: 'Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna �to ?e se dogoditi'; i oni ne znaju kada ?e o�ivljeni biti." (Prijevod zna?enja, En-Neml, 65).

Onaj koji odlazi kod sihirbaza, vra?ara, gatara i obra?a im se za pomo? po?inio je veliki grijeh prema Uzvi�enom Allahu i od takvog se namaz ne prima ?etrdeset dana i no?i. Ista kazna sljeduje i one koji ?itaju horoskope i prate TV-emisije koje se bave proricanjem sudbine.

Safija, radijallahu anha, prenosi od nekih supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on rekao: "Ko ode proricatelju i pita ga o ne?emu, namaz mu se ne?e primiti ?etrdeset dana." Hadis je zabilje�io imam Muslim (2230).

Ovaj propis je, naravno, za onog koji ne povjeruje u ono �to kazuju ovi pokvarenjaci. Ako se desi da im povjeruje i potvrdi ono �to oni prori?u takav je po?inio jo� ve?i grijeh i zanevjerovao u sve �to je objavljeno Allahovom Poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Ko ode proricatelju ili gataru i povjeruje u ono �to mu ka�e, taj je zanevjerovao u ono �to je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem." Hadis su zabilje�ili Ahmed (9356), Hakim (15), Bejheki (8/135) i drugi s vjerodostojnim lancem prenosilaca, a u predaji kod Bezzara (1873), Ebu Ja'le (5408) i drugih stoji da je Ibn Med'ud, radijallahu anhu, rekao: "Ko ode gataru ili sihirbazu..."

�erijatski propis za sihirbaze, vra?are, gatare i proricatelje je da se smrtno kazne radi opasnosti koja vreba od njih po dru�tvo i pojedince. Zato je obaveza na muslimanskim vladarima, koji posjeduju pravo primjene smrtne kazne, i svim drugim vladarima, koji imaju razuma, da pristupe primjeni ovog univerzalnog propisa jer je u njemu korist za cjelokupno ?ovje?anstvo, ne gledaju?i na vjersku i drugu pripadnost.

Vjerodostojno se prenosi od pravednog halife Omera, Hafse i D�unduba, radijallahu anhum, da su naredili da se ubiju sihirbazi. U predajama se ne spominje da se tome suprostavio iko od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, �to jasno upu?uje da su bili slo�ni na ispravnosti tog propisa.

Onome, koji je isku�an nekim od ovih gnusnih pojava, poru?ujemo da se �to prije pokaje Uzvi�enom Allahu, d�elle �e'nuh, i od Njega zatra�i oprosta prije nego �to bude kasno. Neka pothitno prekine svaki kontakt sa �ejtanima i d�inima i neka uni�ti sve �to je u mogu?nost od sihra. Ako se desi da mu radi toga naude �ejtani, d�ini ili neko drugi, neka se osloni na Allaha, azze ve d�elle, i neka mu uzor budu sihirbazi prokletog faraona.

Uzvi�eni, govore?i o njima, ka�e: "I Mi naredismo Musau: 'Baci �tap svoj!' � i on odjednom proguta sve ono ?ime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo la�no ono �to su oni priredili, i tu oni bijahu pobje?eni i ostado�e poni�eni, a sihirbazi se licem na tle baci�e. 'Mi vjerujemo u Gospodara svjetova' - povika�e, 'Gospodara Musaova i Harunova!' 'Zar da mu povjerujete prije nego �to vam ja dozvolim!' � viknu faraon. � 'Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamti?ete vi! Izosjeca?u vam, sigurno, ruke va�e i noge va�e unakrst, a onda ?e vas sve razapeti!' A oni reko�e: 'Mi ?emo se, doista, Gospodaru na�em vratiti! Ti nam zamjera� samo to �to smo u dokaze Gospodara na�eg povjerovali kada su nam oni do�li. Gospodaru na�, daj nam snage da izdr�imo i da kao vjernici umremo!'" (Prijevod zna?enja, El-E'araf, 117-126).

Lijek je obaveza tra�iti u propisanim i dozvoljenim stvarima, a ne u onome ?ija je �teta, bez imalo sumnje, mnogo ve?a nego prividna korist. Onome, koji bude isku�an nekom od du�evnih ili fizi?kih bolesti, propisano je da se lije?i sljede?im stopama:

1.) da ?vrsto vjeruje da su svaka bolest i lijek od Uzvi�enog Allaha, azze ve d�elle,

2.) da moli Allaha, d�elle �e'nuh, za ozdravljenje,

3.) da se lije?i Kur'anom i ispravnim - vjerodostojnim dovama,

4.) da tra�i lijeka u nekim od dozvoljenih uzroka; kao odlazak pouzdanom doktoru, kori�tenje provjerenih medikamenata i sl.

Allah, azze ve d�elle, rekao je: "Mi objavljujemo u Kur�anu ono �to je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo pove?ava propast." (Prijevod zna?enja, El-Isra, 82).

Napisao: Amir Smaji?, prof.

27.05.1432 h.g., Medina

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites