Utorak, MARCH 19, 2024
ramazanski_savjeti

Topli ramazanski dani


ramazanski_daniBilo je to jednog toplog julskog, ramazanskog dana. Kao i obi?no, Abdullah je krenuo u damiju, na ikindija-namaz. Kora?aju?i niz ulicu sretao je razne prolaznike. Uglavnom su to poznata lica, ljudi iz njegovog komiluka. U prolazu je mogao ?uti djeli?e njihovih razgovora. Pri?aju o vremenu, vru?ini, o postu, ramazanu. To mu izmami osmijeh: divno li je kad muslimane ujedini pokornost Stvoritelju.

Milozvu?ni glas mujezina razli se niz ulicu i otrgnu Abdullaha od njegovih razmiljanja. Morao je ubrzati korake kako bi na vrijeme stigao na namaz. Kora?aju?i hitrim korakom, baci pogled na oblinju livadu gdje se ?esto igra sa drugovima. U gomili dje?aka koji su tr?ali za loptom prepozna Halida. On otr?a do klupe, izvadi iz torbe bo?icu i po?e neto piti. Abdullah se trgnu i glasno povika: ''Halide!'' Mahao je rukom u elji da ga napomene da je ramazan, post. Sigurno je Halid zaboravio da posti. Halid se okrenu, mahnu Abdullahu u znak pozdrava i nastavi piti. Abdullah ostade zbunjen. ''Zasigurno je zaboravio da posti'', mislio je Abdullah. Na ulasku u damijsko dvorite ugleda starca kako se abdesti. Oprezno je ispirao usta vodom, vode?i ra?una da ne pokvari svoj post. Abdullah se osmjehnu i u prolazu mu nazva selam. Dok je stajao u namazu trudio se da ne misli na Halida. Nakon namaza odlu?i da ispita svoje sumnje i uvjeri se da li Halid posti ili ne. Iz damije se pravo uputi ka stadionu. Dje?aci su se i dalje tamo igrali. Kad Abdullah do?e, oni prestadoe s igrom i okupie se oko njega da ga poselame.

''Selam alejkum'', obrati im se Abdullah.

''Ve alejkumu selam'', odgovorie mu svi u jedan glas.

''Ja sam samo navratio da vas poselamim. U prolazu sam'', re?e Abdullah.

''Zar ne?e s nama igrati fudbal?'', upita ga Halid.

''Ne mogu, urim. Ve?eras imamo musafire na iftaru, pa sam obe?ao majci da ?u joj pomo?i u pripremanju iftara'', odgovori Abdullah.

''Ja sam se ba umorio. Hajde da sjednemo malo, ili da nastavimo sutra igrati. Puno sam oednio'', re?e Zejd.

''Je l' svi postite?'', upita Abdullah gledaju?i u Halida.

''Ja ne postim'', odgovori Halid. ''Zna, ja imam trening svakog dana. Jako mi je naporno. Moram piti puno vode.''

Halid je ?ekao da se javi jo neko ko ne posti, ali svi ostali potvrdno klimnue glavama. Svi osim Halida poste. Halidu bi jako neprijatno to ne posti. Nije znao da jedino on ne potuje mjesec ramazan, da jedino on od svih drugara ne izvrava ovaj farz. ''Puno je toplo. A ja sam skoro cijeli dan na treningu. Zna, i moj babo kae da ja nisam duan postiti. Meni je tek dvanaest godina'', pokuavao je da se opravda Halid.

Abdullah mu nita ne odgovori. Ni ostali dje?aci ne rekoe nita Halidu.

''Ja ?u ve?eras, inallah, na teravih-namaz do?i zajedno sa svojim musafirima. Nemojte mene ?ekati da idemo zajedno. A svakako ?emo se vidjeti u damiji'', obrati se Abdullah svojim drugovima. Jo jednom prije nego to je krenuo pogleda u Halida. I bi mu ga ao. Stajao je Halid pognute glave, vidno posti?en to ne posti. Abdullah se okrenu i uputi ka svojoj ku?i. U mislima je bio zauzet Halidom. ''Molim te, Gospodaru moj, uputi ga na Pravi put!'', uputio je dovu za svog prijatelja.

?im do?e ku?i, Abdullah po?e pomagati majci i sestri Amini u pripremanju iftara. Nita nije govorio.

Samo je utke radio svoj posao, a u mislima je i dalje bio zauzet Halidom. Abdullahova majka primijeti da je Abdullah jako utljiv i da ga neto mu?i. Abdullah pogleda u svoju majku i njegov pogled se susrete s njenim: ''Majko, zamisli, Halid ne posti!, razo?arano re?e Abdullah. ''I to je jo gore, on nalazi razna opravdanja za nepotovanje Allahovih naredbi!''

''Naalost, puno je muslimana koji ne poste, drago moje dijete. Ali mi tu ne moemo nita drugo uraditi osim Uzvienom Allahu stalno dovu upu?ivati da uputi na Pravi put sve one koji se jo uvijek ne pridravaju Allahovih propisa. A isto tako trebamo dovu upu?ivati Allahu da u?vrsti i olaka svima onima koji su iskreno prihvatili izvravanje Allahovih naredbi. Vjeruj mi, drago moje dijete, dovom moe posti?i ono to eli. Osim toga, mora svojim primjerom pokazati Halidu da nije teko pridravati se Allahovih propisa i ivjeti u okvirima nae ?iste vjere.''

''Vjeruj mi, majko, otkako sam ?uo da ne posti, neprestano upu?ujem dovu dragom Allahu da ga uputi i da mu dokae da nije teko postiti. elja mi je zaista, da on shvati koliki je grijeh odbijati izvravanje Allahovih naredbi'', re?e Abdullah.

''Inallah, dijete moje, Allah ?e tvoje dove primiti i mnogo prije nego to ti misli'', re?e majka.

Kada je te no?i Abdullah otiao na teravih-namaz, vidje da su doli svi njegovi drugovi iz ulice i prijatno se iznenadi kad ugleda Halida. Sav sretan, sa osmijehom na licu, poselami i zagrli svog brata u vjeri. ''Hvala Allahu koji upu?uje na Pravi put onog koga On ho?e!'', re?e Abdullah. Uze Halida za ruku i povede ga naprijed, u prve saffove. ''Hajde, ne stidi se. Ovo je posebna no? za tebe, Halide.''

Nakon obavljenog namaza, Abdullah i Halid se uputie zajedno ku?i. ''Zna, dogovorio sam se sa trenerom da za vrijeme ramazana imamo kra?e treninge. elim da se to vie posvetim ibadetu u ovom mubarek mjesecu, a isto tako, eto, da izvravam i svoje druge obaveze koje imam'', re?e Halid. ''Ne zna koliko mi je drago to si to odlu?io. Hvala Allahu koji ti je ukazao na ljepote izvravanja Njegovih naredbi. Molim Njega Uzvienog da ti olaka i da te u?vrsti na Svom putu'', re?e Abdullah.

Dva brata u vjeri se zagrlie i dogovorie da dane mubarek ramazana provedu zajedno u ibadetu Uzvienom Gospodaru.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

RAMAZANSKI SAVJETI

POSJETITE MINBER.BA