Sultan Sulejman, jedan od najmo?nijih Osmanlijskih sultana , �elio je da sagradi najve?u i najljep�u d�amiju, kakvu niko nikada do tada nije sagradio, kako to i dolikuje njegovoj slavi i njegovom imenu. �to je naumio, to je i u?inio.

Izabrao je najljep�e mjesto u cijelom Carigradu i, po?eo graditi veliku d�amuju sa ?etiri minareta. Nazvana je njegovim imenom, Sulejmanija d�amija..

Pri?a se kako je sultan Sulejman na�ao najbolje graditelje i sve ih uredno pla?ao, ?ak i vi�e nego �to su tra�ili, kako bi imao �to vi�e sevaba od ovoga hairli djela. ?esto je i sam u?estvovao u gradnji d�amije. Danima je nadgledao majstore kako rade, a znao je i sam nositi te�ko kamenje koje je ugra?ivano u zidove d�amije. Taman kada je d�amija bila gotova i, kada ?e ?etiri mujezina sa ?etiri minareta prou?iti prvi sabahski ezan i oglasiti poziv na sabah-namaz, sanja on te no?i kako od svoga hajrata ima samo polovicu sevaba. Trgne se sultan, za?u?en i pomalo ljut, i tako do?eka zoru i prvi ezan. ?im se malo razdani, naredi on da se sazovu njegovi veziri i naju?eniji ljudi kako bi se s njima posavjetovao. Kada sultan ispri?a svoj san, oni mu reko�e da u gradnji d�amije, zasigurno ima jo� neko udjela. Sultan posla svoje glasnike da se raspitaju je li ko mimo njegova znanja ne�to pla?ao ili darivao za gradnju d�amije. Tek nakon nekoliko dana, dovedo�e pred sultana jednu skromnu staricu. Objasni�e mu da ona �ivi sama u jednoj tro�noj ku?ici, i da se prehranjuje tako �to svaki dan prosi po carigradskim ulicama.

- Pa za�to ste mi, onda, doveli ovu staricu? - upita sultan.

- ?estiti padi�ahu, ona ka�e da je jednoga dana, kada je vidjela da se pravi nova d�amija, kupila dvije-tri kile kre?a i ubacila ih u carsku kre?anu, eto, zato smo je doveli - reko�e njegovi stra�ari.

- A, od ?ega �ivi�, ?estita starice? - blago je upita sultan.

- Od Allahove milosti, i milostinje dobrih ljudi - maj?inskim glasom re?e starica.

- A koliko si ubacila kre?a u carsku kre?anu? - ponovo ?e sultan.

- Eh kad bi ja to znala, plemeniti gospodaru. Bila su tri grumena, a svaki je mog'o biti ve?i od dvije ljudske �ake kad se ovako sastave.

Sultan ustade, pro�eta malo po svojoj carskoj odaji, pa strogim glasom naredi svojim stra�arima da mu odmah donesu tri kese zlata. Kada se sluge vrati�e, sultan pri?e starici, pru�i joj tri kese dukata i tiho re?e:

- Uzmi ovo, od mene na dar. Od danas vi�e nema� potrebu da prosi�.

Starica podi�e o?i, blago ga pomilova svojim pogledom i, tiho re?e:

- Plemeniti padi�ahu, neka ti Allah podari svako dobro i jo� vi�e blaga, ali nema bogastva na ovome svijetu za koje bi ja prodala svoj hajrat. Zar ti ne zna� da Allah nagra?uje prema nijjetu i ulo�enom trudu. Insan treba da se trudi onoliko koliko je to u njegovoj mo?i. Ja sam dala koliko sam mogla i imala , a i ti si. Zato nas je Allah nagradio isto.

Sultan obori glavu i duboko uzdahnu. Toga dana, dugo je stajao sam pored prozora zagledan u prelijepu d�amiju. Na mjestu gdje je bila starica, i dalje su stajale su kese dukata.
 

Muhammed sallallahua lejhi ve sellem  je rekao:

Ko sagradi d�amiju, makar tako malehnu kao �to je pti?ije gnijezdo, Allah ?e mu sagraditi ku?u u D�ennetu.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites