Petak, NOVEMBER 24, 2017
tekstovi_logo

Moj Gospodar mi je tako blizu!


saobracajka1Nisam mogla ništa da uradim. Učila sam Šehadet. Sekunde su postale godine a pred očima mi je preletio  čitav moj život. Dok sam gledala veliku stijenu prema kojoj se automobil kretao nevjerovatnom brzinom, pomislila sam: „Subhanallah, čitav život čekam da počnem živit, za smrt se stalno pripremam a opet nisam je ovdje očekivala.“

Podijelit ću sa vama u ime Allaha nedavni događaj koga ću se sigurno ostatak života rado sjećati.

Nakon održanog predavanja u Kaknju u Domu kulture,grupa sestara iz Brnjica(općina Kakanj) su me upitale da li bi mogla da dolazim kod njih da držim predavanja što sam rado prihvatila kao i bilo koji sličan predhodni i kasniji poziv jer dava je moj put inšAllah.

Dogovorile smo da prvo predavanje bude 6.aprila u popodnevnom terminu. Obzirom da ja nisam poznavala put do tog mjesta, dogovorile smo da jedna sestra dođe u centar Kaknja i da me tamo sačeka. Uputila sam se sa kćerkicom Nur do dogovrenog mjesta gdje nas je čekala ova sestra. Zajedno smo nastavile putovanje u razgovoru o rasporedu tema na koje bih trebala da držim predavanja...

Osjetila sam da nešto nije uredu sa autom ali sam navikla da se nosim sa raznim kvarovima pa nisam obraćala pažnju. Na jednoj uzbrdici, sestra mi je rekla da ne zna tačno gdje bih mogla parkirat kad se popnem na brdo ali da ima mjesta. Pitala sam da li drugi idu tim putem i da li oni nađu mjesto za parking na šta sam dobila potvrdan odgovor. Rekla sam da onda nema problema ni za mene jer sam navikla da vozim i putevima gdje drugi izbjegavaju. Ne znam zbog čega sam rekla da ona i moja Nur izađu a da ću se ja sama snaći. Kasnije će se ispostavit da je ta rečenica za njih dvije bila spasonosna.

One su izašle i nisu uspjele zatvorit vrata a auto se ugasilo i počelo klizit u rikverc iako je bilo u prvoj brzini i sa podignutom ručnom... Kočnica nije uopšte radila a auto je dobivalo sve veće ubrzanje dok nije došlo do ivice stijene odakle je bukvalno poletilo...

Nisam mogla ništa da uradim. Učila sam Šehadet. Sekunde su postale godine a pred očima mi je preletio  čitav moj život. Dok sam gledala veliku stijenu prema kojoj se automobil kretao nevjerovatnom brzinom, pomislila sam: „Subhanallah, čitav život čekam da počnem živit, za smrt se stalno pripremam a opet nisam je ovdje očekivala.“

Pitala sam se da li ću biti Šehida (a to mi je zaista najveća želja) ili obična smrtnica!? Zatvorila sam oči izgovarajući Šehadet dok sam u daljini slušala vrisku moje kćerkice. U sljedećem trnutku sam se našla u dubokoj provaliji iza koje se nalazi još dublja sa velikom rijekom ali jedno drvo je zaustavilo automobil da ne nastavi dublje ponirat. Elhamdulillah.

Izašla sam iz automobila bez ijedne jedine ogrebotine a šteta je bila minimalna. Zahvalila sam svom Gospodaru što mi je još jednom pokazao Svoju blizinu i zaštitu koja mi je doista dovoljna.

U susret mi je dotrčala sestra i kćerkica, mladić koga smo srele u prolazu i koga elhamdulillah nisam pokupila pri slijetanju... Brzo su se okupila braća i sestre, mještani okolnih sela, policija....

Niko nije mogao da vjeruje da sam prošla bez ijedne povrede, da se nisam isprevrtala... Nije bilo logike kako sam zaobišla u “ letu“ sve stijene i drveće koje se nalazilo na tom mjestu. Nikom nije bilo jasno šta se zapravo dogodilo i policija nije znala kako da uradi izvještaj jer je auto i dalje bilo u prvoj brzini pod ručnom a vratilo se u rikverc.

Svi oni koji su pristizali na mjesto događaja pitali su šta je sa povrijeđenima i sa nevjericom su gledali u mene tražeći pogledom tragove krvi. Vijest se brzo proširila pa su mnogi dolazili da snime taj čudni događaj.

Muslimani su komentarisali: “Allah je zaštitio“ a nemuslimani “...Kao da su je anđeli spustili“. Slušala sam ih i ponosno zahvaljivala Allahu što je ovaj događaj učinio poukom za mnoge. Uprkos svemu tome, održala sam predavanje na temu „Vjerovanje u Allahovo određenje“ ali mislim da je puno veća dava bio sam događaj.

Pozvala sam BHMK da izvuče automobil iz provalije jer je bilo nemoguće do njega doći. Bilo je jako teško samo izvlačenje a još teže izvest ga sa minimalnom štetom ... U jednom trenutku automobil je visio na ivici stijene a sajle za izvlačenje nije više bilo dok se veliki kamin sa dizalicom nije mogao pomjeriti ni milimetra naprijed zbog težine koja ga je obarala. Bilo je jasno da će sajla pući i gotovo nemoguće sa te visine izbjeć prevrtanje koje bi u takvoj provaliji i stijenama trebalo da znači potpuno uništenje automobila. Bilo je mučno posmatrat kompletnu situaciju i čekat ishod koji je po svemu sudeći trebao da znači gubitak automobila...

Prisutni policajci su mi rekli da je najbolje da odem u njihov automobil i da ne gledam taj događaj koji je za sve prisutne bio jako težak.

Sjedim u autu i dovim: “Ya Rabb, Ti znaš da nisam krenula u haram već da širim davu, da se borim da Tvoja riječ bude gornja. Gospodaru moj, Ti znaš da ovim putem želim da se približim Tebi i da sam se uvijek uzdala samo u Tvoju pomoć i zaštitu. Tebi predajem sudbinu svoju i biću zadovoljna svime što mi Ti podariš...“

Čujem vesele uzvike i pri izlasku iz policijskog automobila vidim da je sajla pukla tako da je auto ostalo uspravno stojat uz stijenu bez prevrtanja. Allahu ekber!!!

Moja draga braća i mještani okolnih sela se iznošenjem premjestili automobil na mjesto odakle se moglo izvući i elhamdulillah izvučeno je sa ogrebotinama koje su bile sitnica u odnosu na kompletan događaj.

Nema načina da zahvalim mom Gospodaru na svemu tome. Vraćajući se sa natovarenim automobilom na kamion, radnik BHMK me savjtovao kako bi on na mom mjestu ovaj automobil odmah prodao i nikad u njega nebi sjeo zbog straha koji bi uvijek imao prilokom ulaska zbog sjećanja ovog događaja. Rekla sam da je meni Allah dovoljan i da se od Njegovog određena ne može pobjeći a bilo bi mi drago da svaki dan proživim kao ovaj.

Dok se on čudio mom načinu razmišljanja, zazvonio mi je  telefon. Bio je to jedan brat iz Visokog. Tražio je da me vidi nekim poslom. Nisam mu rekla šta se dogodilo niti je on znao već sam rekla da me sačeka ispred zgrade a mog sina nazvala da siđe da ne budem sama s njim.

Po dolasku, izvadio je iz džepa novac smotan u rolnu i rekao mi: “Nađa, čuo sam da ti držiš predavanja po čitavoj BiH i šire bez ikakve nadoknade pa molim te da učestvujem i ja u toj davi. Molim te da za ovaj novac naspeš gorivo ili registuruješ auto... da potrošiš na putovanja na Allahovom putu i da ja imam udjela u tome.“ Brzo je sve to izgovorio i otišao bez da imam priliku da mu se zahvalim.

Pozvala sam mog sina da odemo pred Fahdov cenatar gdje je istovaren automobil da vidi posljedice udesa a zatim mu rekla ne brojeći poklonjeni novac “Zapamti sine, ovaj novac će biti dovoljan za popravak ovog automobila a još ne znamo koliko će koštat popravak niti koliko je ovdje novca.“

Sin se nasmijao kazavši: “Ti očito ne vidiš dobro.“ Rekla sam mu: “Vidjet ćeš“. Zaista je bilo tako. Ujutro sam upalila auto i odvezla kod majstora na dijagnostiku da pregleda da li mogu sa njim da stignem do Tešnja jer mi je tamo jeftinije popravljat i taj majstor mi je naplatio 50 KM. Odvezla sam se do Tešnja i tamo mi je limar rekao da će ofarbat automobil za 450 KM a iznos koji je brat donijeo bio je 500 KM. Allahu ekber!

Elhamdulillah kada je moj Gospodar tako blizu. Elhamdulillah kada me počastio ovim događajem o kome će se još dugo pričat i pokušavat pronaći logično objašnjenje i nakon čega će se uvijek iznova zaključit: “Allah je dovoljan zaštitnik i pomogač“!!!

Želim da napomenem sve one koji će pročitat ovaj tekst da ni slučajno ne pomisle da se ovaj događaj desio samo meni, da ja imam neku posebnu vrijednost ili nešto slično... Daleko od toga dragi moji. Ja sam obična griješnica kao i svaki drugi insan a ovo je Allahova milost prema meni koja se može desiti i dešava mnogim drugim kao opomena, poruka, upozorenje, radosna vijest.

Ja ću ovaj dan sigurno zauvijek pamtit kao radosnu vijest sa puno poruka koje su mi olakšale život. Dunjaluk mi je postao još bezvredniji a susret sa Allahom još draži. Obzirom da sam bila tako blizu Šehadeta a ipak prošla bez ijedne ogrebotine, Allah najbolje zna, ali sigurno da mi fali još puno čišćenja da bih dostigla to blagoslovljeno mjesto.

Da nas Allah sve zajedno učini Njemu bliskim štićenicima, AMIN!

Nađa Dizdarević

(sebil.eu)



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POUKE I PORUKE

POSJETITE MINBER.BA