Nekada davno u Horasanu �ivio je bogati vladar. Zaputiv�i se u posjetu prijatelju trgovcu u Tbilisi, odlu?io je da zano?i u podno�ju planine. Bas tada za?u neke ?udne zvuke.

Razgledaju?i tako, ugledao je ulaz u pe?inu iza stijene pored koje je odlu?io da zano?i. Pomisliv�i da neko razgovara, u�ao je u pe?inu. Unutra je vidio grupu ljudi kako se �etkaju sa knjigama u rukama, malo ?itaju i me?usobno razgovaraju, i drugu grupu kako zapisuju njihove rije?i:

 �Ko ste vi i �ta radite ovdje?�
�Ej putni?e, iz knjiga koje vidi� u na�im rukama ?itamo �ivote onih koji su su?eni jedni drugima, a druge koje vidi� zapisuju sudbine novoro?en?adi i imena njihovih budu?ih �ivotnih saputnika.�

 �Hmmmm. Mogu li vas upitati, za nekoliko dana i ja ?u postati otac, pa me zanima ko mu/joj je su?en?�

 �Ah da, evo ovdje i zapisujemo, dobi?ete k?erkicu. Mladi? za koga ?e se udati rodi?e se za 7 dana, kao sin slu�kinje trgovca kome idete u posjetu.�

Vladar je molio:
�Promijenite to, da?u vam sve moje blago, ne udajite moju k?erku za slugu.�

 �Dragi na� gostu, mi ovdje ne odre?ujemo sudbinu, samo zapisujemo ono �to je sudbinom odre?eno.
Vladar se izbezumio. Brzo je istr?ao �ako ste vi zapisali , a ja ?u sprije?iti� rekav�i, uzjahao je konja i stigao u Tbilisi. Zajedno s prijateljem tri dana se smijao i zabavljao uz jelo i pi?e. Za to vrijeme vladar je promatrao slu�kinju. Tre?eg dana uve?e obratio se svom prijatelju trgovcu:

 �Dragi prijatelju� rekao je,� moja supruga tra�ila je od mene slu�kinju. Opisala ju je ba� onako kakva je slu�kinja u va�oj ku?i. Ho?e� li mi je pokloniti?�

 �Dobro, ali na�a slu�kinja je kao �to vidite u drugom stanju, ne?e Vam ba� biti od koristi.�
 �U redu, ali i mi ?emo uskoro dobiti dijete, mo�e nam pomo?i u dojenju, a i u slu�enju.�
 �U redu, kad je ve? tako!�

Vladar je zajedno sa slu�kinjom krenuo na put. Prelaze?i preko jednog mosta, zario je ma? u srce te jadnice i bacio je u rijeku. Ali, prije nego je izahnula, rastavljaju?i se s du�om, rodila je i ostavila dijete na travu koja je visila sa obale. Nedugo zatim, medvjedica je sa svojim medvjedi?ima do�la do rijeke s namjerom da se napoje i ?ula dijete kako pla?e. Uzela je dijete i donijela u jazbinu gdje ga je hranila i podizala. Kada je dijete napunilo tri godine, trgovac je do�ao u to podru?je da lovi. Prolaze?i tako pored medvje?eg gnijezda, ugledao je dijete i uhvatio ga i odveo ku?i. Dijete se vremenom pripitomilo i prilagodilo.

Nakon nekog vremena vladar iz Horasana sjetio se svog starog prijatelja i ponovo mu do�ao u posjetu. Zaprepastio se kada se u ku?i svog prijatelja trgovca sreo sa mladi?em. Nekoliko dana ga je promatrao, svidjeli su mu se pokreti, pona�anje i pri?anje i pomislio je da bi bio dobra prilika za njegovu k?erku. Upitao je svog prijatelja:

 �Dragi prijatelju, poznajemo se toliko godina, a nisam znao da ima� sina; Hvala Bogu ba� lijepo je odgojen, ko je ovaj mladi??�

Nakon �to je trgovac ispri?ao o dje?akovoj sudbini, vladar iz Horasana sjetio se doga?aja od prije mnogo godina. Izra?unav�i mladi?evu dob, shvatio je da je to sin slu�kinje koju je ubio. Sjetio se i razgovora sa zapisiva?ima sudbine iz pe?ine. To ve?e skovao je plan. Ujutro, za vrijeme doru?ka rekao je svom prijatelju trgovcu:

 �Dragi prijatelju, moram poslati obavijest porodici, napisa?u pismo a neka ga mladi? odnese!�

Doma?in je prihvatio. Mladi? je jahao tri dana i tri no?i te stigao u konak vladara iz Horasana u pono? i u�ao u avliju, ali da ne bi nikoga budio privezao je konja za jedno deblo i zaspao. Slu?ajno, narednog jutra prije svih iz ku?e je iza�la vladareva k?erka. Primijetila je mladi?a. Onog trena kada ga je vidjela, zaljubila se. Da bi ga bolje osmotrila pribli�ila se i ugledala pismo koje samo �to nije palo iz turbana. Uzela je pismo i prepoznala o?ev rukopis. Boje?i se stra�nih vijesti otvorila ga je i pro?itala. Pisala je samo jedna re?enica:

 �Mladi?a koji je donio ovo pismo odmah uhvatite i ubijte, zakopajte ga tajno. Vidimo se za deset dana.�
Djevojka pomisli, �ta mo�e biti lo�e u ovom lijepom licu, a sve vi�e je ostajala bez rije?i i odmah  potr?a u ku?u, uze pisaljku i papir.

 �Vjen?ajte moju k?erku za mladi?a koji je donio ovo pismo, kada do?em za deset dana neka me do?eka svadba.�
Poslije�Ej ?itao?e poslije je lako; ne zaboravi da postoji sudbina i niko ne mo�e uni�titi ono �to zapisiva?i sudbine zapi�u.

Izvor: ?asopis Zaman

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites