Petak, JULY 20, 2018
tekstovi_logo


nebesa_2

Pie:hfz.Halil Mehti?

Hvala Allahu Uzvienom, Svemocnom, Stvoritelju smrti i ivota, Uzdravaocu svega postojeceg, Onome kome se sve vraca i kome se racun polae, Onome Koji pravedno sudi i robove svoje prema trudu njihovom nagraduje ili kanjava, Milostivom, Svemilosnom, Onome koji je neizmjerno dobar i koji ljudske mahane pokriva i grijehe prata.
Najljepi blagoslovi i selami Vjerovjesniku i Opominjacu, Muhammedu, s.a.v.s, donosiocu radosnih vijesti i izbavitelju ljudi iz tmina na svjetlo dana. Mir Boiji neka je i na njegovu porodicu i vjerne ashabe i sve pristalice koje slijede Uputu i nadaju se susretu s njim.

Uzvieni u svojoj mudroj Knjizi kae:

Reci:Smrt od koje bjeite zaista ce vas stici. Zatim cete Onome Koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet, vraceni biti i On ce vas, o onom to ste radili, obavjestiti.
Uistinu, smrt je erbe koje ce svaka dua popiti, a cefini su odjeca koju ce svaki insan obuci. Iako je covjek jedino bice koje je svjesno svoje smrti, Allah, subhanehu ve teala, u Kuranu na trideset pet mjesta spominje smrt, a u razlicitim imenskim i glagolskim oblicima, umiranje spominje na stotinu ezdeset i pet mjesta. Bez obzira koliko se covjeku smrt ne svidala i ma koliko se on krio i bjeao od nje, susret sa smrcu je neizbjean. U drugom ajetu se kae: Gdje god bili, stici ce vas smrt, pa makar bili i u kulama visokim! Sintagmu (fi burudin muejjede) u kulama visokim, poznati komentator Kurana iz reda ashaba, Ibn Abbas, radijallahu anhuma, razumijeva kao makar bili u utvrdenim dvorcima od celika. Dakle, nikakve utvrde ne koriste kada nekome smrtni cas nastupi, kao to nisu koristile ni stanovnicima Hidra, koji su poslanike u la ugonili i u stijenama kuce klesali kako bi se od prijetece kazne zatitili. O tom dogadaju Allah, d.., je rekao: Oni su kuce u brdima klesali, vjerujuci da su sigurni, pa i njih u svitanje straan glas zadesi i ne bijee im ni od kakve koristi ono to su stekli.
Cesto isticanje smrti ima za cilj potaknuti nas na pripremanje za nju. Imajuci na umu da vrijeme, mjesto i nacin njenog nastupanja nisu poznati nikome, kao ni to da za njeno nastupanje nisu bitne godine ni bolest, Svevinji nas upozorava i podstice na pripravnost rekavi: O vjernici Allaha se bojte, i neka svaki covjek gleda ta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna ta radite. To sutra koje se spominje u ajetu oznacava skoro nastupanje smrti, bez obzira to se rok njenog nastupanja, naizgled, nama odulji.

Sjecanje na smrt

Podsjecanje na smrt ima viestruko znacenje. Allahov pslanik, s.a.v.s, je rekao: to cece se podsjecate na smrt jer to cisti od grijeha i unitava pretjeranu udnju za ovim svijetom.
Razmiljanje o rastanku s ovim svijetom utjece na lake podnoenje tegoba i iskuenja u neimatini, i umjesto tjelesnim prohtjevima, covjek se okrece ahiretu i vjecnosti. Cesto podsjecanje na smrt znak je istinske pobonosti. Hazreti Omer, r.a, prenosi da je Resulullah, s.a.v.s, rekao: to cece se podsjecate na ono to vam unitava svaku slast. A ta je to Allahov Poslanice, upitali smo, a on odgovori: To je smrt.
Nekog su covjeka spomenuli Poslaniku, s.a.v.s, kao vrlo pobonog i dobrog, pa ih je Poslanik, s.a.v.s, pitao: - Kakvo je njegovo razmiljanje o smrti? Kada mu nisu o tome nita znali kazati, jer nisu znali da li covjek o tome ikako razmilja, Poslanik, s.a.v.s, je rekao: - Nije on onakav kakvim ga smatrate.
Omer bin Abdul-Aziz, rahimehullah, imao je obicaj da okupi ucenjake i s njima razgovara o smrti, kijametskom danu, ahiretu i stvarima poslije smrti, nakon cega bi se rasplakali kao da su na denazi.

Stoga je razuman onaj koji vodi racuna o svojim postupcima, koji razmilja o onome to slijedi i priprema se za to, koji kontrolira svoje prohtjeve i koji ne proturijeci svome Stvoritelju vec mu predano robuje nadajuci se Njegovom oprostu i milosti. Nerazuman je onaj koji nema nita od navedenog, vec radi suprotno i nada se Allahovoj milosti i oprostu.
Seid bin Dubejr je rekao: Lahkomislen je svako ko trajno grijei a od Allaha prieljkuke oprost.
Pripovijeda se da je zapovjednik vjernih, hazreti Alija, radijallahu anhu, jednom kazao: Cudim se oholom koji je jucer bio samo kaplja sjemena, a sutra ce biti leina. Cudim se onome koji sumnja u Boga, iako vidi stvaranje Boije. Cudim se onome koji je zaboravio smrt, iako gleda mrtve. Cudim se onome koji porice drugi ivot, iako vidi prvi. Cudim se onome koji unapreduje kucu prolaznosti a zanemaruje kucu vjecnosti.


Ljudi su skloni utapanju u varljive slasti ovoga svijeta i zaboravu njegovog naputanja to uzrokuje srcanu okrutnost. Neki islamski ucenjaci kau da za srce nema nita korisnije od posjecivanja kabura, prisustvovanja sijelima gdje se tumaci vjera, isticanja biografija pobonih ljudi i cestog podsjecanja na smrt. Biljei se da se neka ena poalila hazreti Aii na osoro srce pa joj je ona kazala: - Razmiljaj o smrti i to ce ti raznjeiti srce. Gledanje umrlog je takode put do omekavanja srca, jer onaj ko gleda kako neko umire i njegovu smrtnu agoniju, odbacice iz srca poudu i naklonost prema dunjaluku, tijelo ce zaposliti ibadetom i trudice se da smrt to spremnije doceka.

Smrtne muke

Uzvieni veli: Smrtne muke ce zbilja doci to je neto od cega ne moe pobjeci.
U trenucima odvajanja due od tijela, kada nastupi smrtna agonija, tada ce se covjeku razotkriti istina i on ce konacno shvatiti ono to je prije arogantno odbijao. Njegova smrt je poput vrata izmedu dva svijeta; onoga koji naputa i onoga u koji nastupa. On ce definitivno spoznati da stvari koje je zapustio i gledao kao udaljene ili nerealne, sada postaju vidljiva stvarnost, a stvari koje su izgledale velike i veoma vane u ovom svijetu, odatle nestaju poput sjena. Sada se suocio s onim to je tokom cijeloga ivota zaobilazio i izbjegavao. I dobri i loi, sada su svjesni realnosti u pravom smislu rijeci. Tada ce se covjek suociti sa svojom nemoci i uvidjet ce da je njegovih pet minuta definitivno prolo. To ce biti gorko suocenje s istinom da je dunjalucko preputanje neobuzdanim hirovima i negiranje buduceg ivota bila zabluda. Sada on, s potpunim uvjerenjem, uvida kako se taj buduci ivot pred njim razotkriva.

Biljei se da je Omer bin Abdul-Aziz, Allah mu se smilovao, pisao jednom svom prijatelju, savjetujuci ga i porucujuci mu: Savjetujem vam da se Allaha bojite i trajno budete svjesni Njegovog motrenja na vas. Opskrbite se takvalukom i cestitocu, jer ste u boravitu koje ce uskoro propasti sa svim svojim stanovnicima, a Allah je vlasnik ahiretskih prostranstava i svih strahota koje tamo imaju. Pitace vas i o najsitnijim stvarima koje ste pocinili. Tako vam Allaha, Allahu se okrenite, Allahovi robovi! Neka vam je na pameti neizbjena i neminovna smrt. Dobro posluajte Allahove rijeci: Svako ivo bice ce smrt okusiti. Sve to je na zemlji prolazno je. A kako ce tek biti kada im meleki budu due uzimali udarajuci ih po obrazima i po ledima njihovim.
O teini smrti govori predaja supruge Allahova poslanika, s.a.v.s, u kojoj ona pripovijeda da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, pred sobom imao jednu posudu s vodom u koju je stavljao ruke a onda potirao lice, govoreci: Nema boga osim Allaha; doista postoji smrtna agonija, potom je podigao ruke i molio: Uzvienom Tvorcu sve dok mu dua nije izala i ruke klonule.


U drugoj predaji koju biljei imami Tirmizi, majka pravovjernih, hazreti Aia, takvo stanje Poslanika, a.s, je prokomentarisala rijecima: Mislim da niko nece imati lahku smrt nakon to sam vidjela teinu smrti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Prenosi se da je Musaa, alejhis-selam, kada mu je dua napustila tijelo, Allah upita: Kako si iskusio smrt, Musa? - Osjecao sam se kao ptica koju su ivu stavili na vatru pa se pece, niti umire pa da se urahati, niti moe pobjeci pa da se spasi. A Isa, alejhis-selam, je rekao svojim ucenicima: Havarijjuni, molite Allaha da vam olaka smrtne muke.

Pitamo se, ako su Allahovi poslanici i Njegovi miljenici bili izloeni takvim stanjima, zato bismo ih onda mi bili potedeni? Oni su i u vrijeme ovosvjetskog ivota takode bili izloeni najvecim kunjama i uz tu posljednju dunjalucku tegobu Svevinji ih eli potpuno ocistiti i upotpuniti mjesto koje im je pripremio. Bez obzira na teke situacije kroz koje su prolazili, oni su uvijek bili zadovoljni odredbama Gospodara, d., pa i u tim smrtnim mukama, zbog cega im Svemoguci uvecava nagradu i podie dennetske poloaje, prije negoli napuste ovaj svijet.
U jednoj predaji navodi se da je Allah, d, , rekao: Nikog ne izvedem s dunjaluka, ako mu elim dobro, a da mu ne podmirim sve grijehe koje je pocinio, bolecu njegova tijela, nevoljom koja zadesi njegovu porodicu i djecu, siromatvom, smanjenom opskrbom, i tako dok od njegovih grijeha ne ostane koliko je zerra (trun), pa ako i ostane na njemu grijeha, oteam mu smrt tako da pred mene dode cist od grijeha kao to je bio na dan kad ga je mati rodila. Suprotno tome Uzvieni je za grenike rekao: Tako mi Moje velicine i dostojanstvenosti, nijednog roba kojeg hocu kazniti ne izvedem s dunjaluka a da ga ne podmirim za svako dobro koje je uinio tako to mu dam zdravlje i snagu u tijelu, udobno ivljenje, bogatstvo i sigurnost, pa kada ostane koliko je zerra dobrih dijela, Ja mu ublaim smrt, tako da pred Mene dode bez ijednog dobrog djela koje bi ga zatitilo od Dehennema.
U hadisu koji prenosi Abdullah bin Mesud, stoji: Vjernikova smrt se poznaje po oroenosti cela znojem, jer imao je grijeha koji mu se prataju u smrtnim trenucima.


Sam susret s melekom smrti je straan i teak. Ebu Nuajm, u Hil-jetu biljei hadis Mekhula od Vasile bin Eskaa da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dua, prizor meleka smrti je tei od hiljadu udaraca macem.
Kadi Ebu Bekr bin Arebi, navodi predaju u kojoj stoji da, kada nastupi Smak svijeta i nakon to pomru sva stvorenja, Allah Uzvieni ce meleku smrti uzeti duu kada ce on reci: - Tako mi Tvoje velicine i dostojansvenosti, da sam o smrtnim mukama znao ono to sad znam, nikad ne bih izvadio duu ni jednom vjerniku.

ISKUENJA NA SAMRTI

U duhovnom uspinjanju covjeka isprecava se ejtan sa svojim pomocnicima i postavlja mu razna iskuenja. Oni covjeku narocito dolaze na samrti i pokazuju mu se u likovima onih osoba koje je on posebno volio i potovao, a koje su umrle prije njega.
Biljei se od Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: Covjek, kada je na umrlu, dodu mu dva ejtana, pa mu jedan sjedne s lijeve, a drugi s desne strane. Onaj koji mu je s desne strane dode mu u liku njegova oca i kae mu: - Sinak, bio sam milostiv prema tebi i volio sam te, ali te molim da umre kao krcanin jer je to najbolja vjera.- Onaj s llijeve strane mu dode u liku njegove majke i kae mu: - Sinak, moj trbuh ti je bio stanite, moja prsa pojilite, moje krilo odmaralite, ali te molim da umre kao jevrej, jer je njihova vjera najbolja.

Tada Allah, kome hoce, dozvoli da se tako izjasni i propadne. Upravo za taj trenutak vezuju se rijeci Uzvienog: Gospodaru na, ne dopusti srcima naim da skrenu, kad si nam vec na pravi put ukazao. To znaci, ne dopusti da budemo zavedeni i da nam srca posrnu u smrtnim iskuenjima, nakon toliko provedenog vremena u robovanju Tebi Jedinom. Onome koga Allah hoce da ostavi na pravome putu - obaspe ga svojom milocu, a tada se pojavi i melek Dibril koji rastjera ejtane, odagna zabrinutost umiruceg i vrati mu raspolocenje pa se on nasmije. Melek Dibril mu tada rekne: - Covjece, zar me ne poznaje? Ja sam Dibril a ovo su tvoji neprijatelji, ejtani. Umri kao cisti vjernik i sljedbenik Ibrahimovog milleta. U tom trenutku nema nita drae covjeku od ovog meleka. U tom kontekstu treba posmatrati rijeci Uzvienog kad kae: i daruj nam svoju milost; Ti si, uistinu, onaj koji mnogo daruje! a potom mu bude izvadena dua.


Cuo sam Ebu Abbasa Ahmeda b. Omera Kurtubija, iz Aleksandrije, kako kae: - Bio sam kod brata naeg ucitelja, Ebu Dafera Ahmeda b. Muhammeda b. Muhammeda Kurtubija, u Kordobi, kada je bio na samrti, pa mu je receno: - Reci Lailahe illallah, a on je odgovarao: - Ne, ne! Kada je doao sebi, receno mu je ta je govorio, a on rece: - Dola su mi dva ejtana, jedan s desne a drugi s lijeve strane, pa mi je jedan govorio: - Umri kao idov jer je njihova vjera najbolja, a drugi mi je govorio: - Umri kao krcanin jer njihova je vjera najbolja, - a ja sam im odgovarao: - Ne, ne. Zar meni govorite tako neto?!

Svojom sam rukom pisao Tirmizijinu i Nesaijinu zbirku hadisa i zabiljeio hadis Vjerovjesnika, s.a.v.s,: Uistinu ce ejtan doci nekome od vas, kad bude na umoru, i reci mu: -Umri kao krcanin! Umri kao idov! pa im odgovorite: Ne, vama dvojici.
Stoga je neophodno da covjek tokom cijelog ivota moli svoga Stvoritelja za ucvrcenje na pravom putu jer su razum i srce u posjedu Njegovom i On ih okrece onako kako je Njemu volja. Dokaz tome su rijeci Uzvienog: I neka znate da se Allah uplice izmedu covjeka i srca njegova.


Poslanik, s.a.v.s, je kako navodi hazreti Aia, radijallahu anha, cesto ucio ovu dovu: (JA MUKALLIBEL-KULUBI SEBBIT KALBI ALA TAATIKE) O Ti koji srcima upravlja, ucvrsti moje srce u pokornosti Tebi. Upitala sam ga: Toliko cesto uci i ponavlja ovu dovu, da imam osjecaj da se boji?! A kako da se ne bojim, o Aia, kada su srca ljudi medu prstima Silnog, pa kada hoce da preokrene srce nekog covjeka, On to i ucini.
U takvim dramaticnim trenucima, poeljno je, kod onog ko je na samrti, biti priseban i govoriti rijeci protkane dovom i zikrom, jer na sve izgovoreno meleki aminuju. Ummu Selema, radijallahu anha, pripovijeda: Allahov poslanik, s.a.v.s, je uao kod Ebu Seleme, a njegov pogled je vec bio ukocen, pa mu je zatvorio oci a potom rekao: - Kada dua izade pogled je prati. Tada su neki ukucani poceli glasno plakati, a Resulullah, s.a.v.s, rece: - Ne prizivajte sebi nita osim dobra, jer meleki aminuju na sve ti izgovorite. a zatim je dodao: - Boe moj, oprosti Ebu Selemi, podigni mu deredu medu onima koji su uputu slijedili i budi mu zastupnik medu potomcima. Oprosti i nama i njemu, o Gospodaru svjetova i ucini mu kabur prostranim i svijetlim.

IZLAZAK DUE IZ TIJELA

Ubade bin Samit, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Ko voli susret s Allahom i Allah voli susret s njim, a ko mrzi susret s Allahom i Allah mrzi susret s njim. Aia, radijallahu anha, rece: - Nama zaista smrt nije draga. Na to joj Poslanik, alejhissalatu vesselam, odgovori: - Ne razumije se to tako. Vjernik na samrti bude obradovan Allahovim zadovoljstvom i pocastima, i ne bude mu nita drae od onoga to je pred njim pa eli susret s Allahom, a i Allah eli susret s njim. A nevjernik na samrti bude obavijeten o Allahovoj patnji i kaznama pa mu ne bude nita mre od onoga to je pred njim, pa mrzi susret s Allahom, a i Allah mrzi susret s njim.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, s.a.v.s, rekao: Zaista smrti prisustvuju meleki, ako je covjek bio dobar, kau joj: - Izadi, o ti dobra duo! Kada izade dua vjernika presretnu je dva meleka i s njom se popnu na nebesa.
Rastavljanje tijela od due za vjernika je lake nego za nevjernika. Bezzar u Musnedu od Ebu Hurejre biljei da je Resulullah, s.a.v.s, rekao: Muminu na samrti, dodu meleki s posudom u kojoj je miris miska i rejhana i dua izade poput dlake iz tijesta, kae joj se: O ti smirena duo vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan. Na takvu se duu stavi miris miska i rejhana, prekrije se svilom i ode se s njom do mjesta sretnih (illijjun). A kjafiru, na samrti, dodu meleki s posudom u kojoj je vatra uarena i grubo mu duu icupaju. Kae se: - O duo pokvarena, izlazi ljuta sa srdbom na sebi prema Allahovoj kazni i patnji. Takva se dua stavi na vatru uarenu, poklopljena u toj posudi ide do mjesta nesretnih (siddin).
Kelbi veli: Melek smrti uzima duu iz tijela, potom je preda melekima milosti, ako je umrli bio vjernik, ili melekima kazne ako je umrli bio nevjernik.


Prenosi Ibn Mubarek od Ebu Ejjuba el-Ensarije da je rekao: Kada se uzme vjernicka dua docekuju je oni Allahovi robovi koji su ranije preselili, a kojima je milost ukazana, kao to se docekuje onaj to radosnu vijet donosi. Pohitaju joj, govoreci jedni drugima: - Ostavite vaeg brata dok se ne odmori, bio je u tekoj agoniji. Pridu mu i pitaju: - ta je uradio taj i taj, i ta je sa tom i tom, je li se udala?
Kada ga upitaju o covjeku koji je prije njega umro, rekne: - Umro je. Oni odgovore: - Svi smo Allahovi i Njemu se vracamo. Otiao je majci propasti, zle li matere i loeg li odgoja. Njima se predoce djela njegova (umrlog), pa ako budu dobra, radosni kau: - Gospodaru na, ovo je tvoja blagodat Tvome robu, pa mu je ucini stalnom. Ako vide loa djela, kau: - Gospodaru na, ispitaj svoga roba. U drugoj se predaji navodi da reknu: - Gospodaru na, oprosti mu.

Stav ehli sunneta vel demata o ovom pitanju je da meleki duu umrlog podignu Allahu, i da je On ispita. Ako je bila od sretnih, kae im: - Idite sa njom i pokaite joj njeno boravite u Dennetu. Odu sa njom u Dennet za toliko vremena koliko je dovoljno umrlog okupati. Kada umrlog okupaju, i u kefine umotaju, dua se vrati i smjesti izmedu kefina i tijela. Kada ga ponesu na tabutu on cuje razgovor ljudi, onih to spominju njegovo dobro i njegovo zlo. Kada se stigne do kabura i kada se denaza klanja dua se vrati u tijelo, dodu mu dva meleka i ispituju ga, o cemu ce kasnije biti rijeci, ina-Allah.
Gospodaru na, ucini nam smrti cas lahkim, kabur prostranim i svijetlim, ispitivanje uspjenim, smiluj nam se i nastani nas u Denneti firdevsu sa precima i potomstvom naim, u drutvu vjerovjesnika, ehida i istinoljubaca, o Ti Koji si od plemenitijih najplemenitiji i od milostivih najmilostiviji. Amin!



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POUKE I PORUKE

POSJETITE MINBER.BA