Jedna od najdirljivijih kur�anskih pripovijesti koja govori o ?istoti, veli?ini i postojanosti vjerni?ke li?nosti, svakako je ona o trojici ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su izostali iz bitke na Tebuku. Naime, pohod na Tebuk bio je ispit koji je u potpunosti razotkrio munafike ili licemjere iz muslimanskih redova, koji su izmi�ljali razli?ite isprike samo da ostanu u Medini i da ne idu u borbu. Me?utim, zajedno sa licemjerima, u Medini su ostala i trojica ashaba koji, kako ?e se kasnije ispostaviti, nisu bili munafici. No, radi provjere njihove iskrenosti morali su biti sankcionisani. 

A snakcija, koju im je odredio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bila je potpuna izolacija iz muslimanske zajednice i zabrana svakog vida kontakta i komunikacije s njima. Bio je to ispit mnogo ve?i od odlaska na Tebuk, jer su njih trojica postali usamljenici u vlastitim porodicama i cjelokupnoj muslimanskoj zajednici. Osim dru�tvene izolacije, nakon izvjesnog vremena,  njihovim suprugama bilo je nare?eno da se odvoje od njih i da ih napuste. Postali su potpuno odba?eni i usamljeni u Medini, sve dok im Allah nije dao izlaz u iskrenoj tevbi i pokajanju koje je Allah usli�ao.  O njima je objavljen ajet koji je zapravo potvrdio njihovu iskrenost i postojanost u vjeri i onda kad su potpuno bili odba?eni, i koji je otkrio da je njihov izostanak iz pohoda bio samo trenutak ljudske slabosti, a nikako znak licemjerstva.  To je 118. ajet iz sure Et-Tevba, u kojem stoji: ��A i onoj trojici koja su bila izostaka, i to tek onda ka dim je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u du�ama njihovim i kad su uvidjeli da nema uto?i�ta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubudu?e kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.��

A sada zamisli da si ti jedan od ove trojice, da si izop?en iz dru�tva i da s tobom niko ne smije progovoriti?! To je  neopisiv psiholo�ki pritisak i osje?aj gri�nje savjesti bez ikakve mogu?nosti da ti neko pru�i utjehu i ubla�i taj pritisak. Usamljenost i tjeskoba ih je gu�ila i ?inila obezglavljenim, dok su ih, prilikom slu?ajnog susreta, pogledi muslimana �ibali ukorom i prezirom, a oni nisu imali prihvatljiv izgovor u svoju odbranu, ?ak ni kod svojih supruga i djece, a kamo li kod ostalih muslimana. Takav pritisak bi te�ko ko mogao izdr�ati. Ali, ba� onda kada im je zemlja postala tijesna i kada su mislili da su izgubljeni, do�lo je olak�anje i to direktno od Milostivog, Allaha d�.�.

Zato, o ti, koji se osje?a� usamljeno u tamnici svoje du�e pune o?aja i tjeskobe, zatra�i pomo? od svoga Milostivog Gospodara, i u svojoj dovi toplo i iskreno, reci: ��Moj Allahu!��, pa ?e� vidjeti da ?e te On osloboditi tjeskobe i o?aja kao �to je oslobodio trojicu ashaba.

Ne budi naivan i glup kao slon

Uobi?ajeno je da se mladun?ad slonova u?e kretanju na vrlo ograni?enom prostoru. Naime, njihov dreser sve�e konopac za nogu mladun?eta, a zatim taj konopac sve�e za stub koji je zaboden duboko u zemlji. Na po?etku svaki sloni? poku�ava da otrgne u�e, jer se osje?a zarobljenim, no, u�e je suvi�e jako da bi ga mladun?e slona moglo prekinuti. Nakon izvjesnog vremena sloni? se pomiri s ?injenicom da on nije u stanju prekinuti konopac kojim je vezan za stub i da mu je su?eno da se kre?e u prostoru ?iju du�inu mu je odredila du�ina konopca kojim je vezan za stub.

Kada slon poraste i kada dostigne te�inu od pet tona, on bi s lahko?om mogao prekinuti u�e kojim je vezan, ali on to vi�e i ne poku�ava zbog ranije spoznaje i iskustva iz mladosti kada i pored silne �elje i nastojanja  nije mogao prekinuti to u�e. Na taj na?in mogu?e je najslabijim konopcem vezati i ukrotiti i najve?e slonove.

Mo�da se ova pri?a odnosi i na tebe tako?er. Mo�da si jo� uvjek svezan u tjesnacu o?aja i frustracije nekim tankim konopcem poput onog kojim je veliki slon bio vezan za stub. Razlika je samo u tome �to je konopac kojim si ti vezan sa?injen od druga?ijeg materijala. Naime,  on je sa?injen od tvojih uvjerenja i predod�bi koje si stekao u djetinjstu i koje su se duboko urezale u tvoje bi?e. Ako se ova pri?a uistinu odnosi na tebe, onda je dobra vijest u svemu tome �to postoji na?in da promjeni� to mjesto o?aja i tjeskobe. Kako? Postoje tri razli?ita na?ina da to u?ni�:

Prvo, Mo�e� koristiti afirmativne izraze (fraze), pozitivne predod�be i stvarati vlastite imaginacije, kako bi pokazao da istinski upravlja� svojim motivima, postupcima, i da si ono �to stvarno �eli� biti.

Drugo, mo�e� stvoriti unutra�nju, djelotvornu i pozitivnu sliku i predod�bu koja ?e u stvari biti odraz tvojih te�nji, djela i onoga �to ti �eli� biti i �to �eli� posti?i.

Tre?e, mo�e� jednostavno promijeniti svoje pona�anje.

To su tri na?ina koji ?e te izvesti iz mjesta na kojem si ve? dugo okovan. Zato stalno poku�avaj da se oslobodi� tih okova, i ne odustaj! Ne budi naivan i glup kao slon.

Ibn Tejmijin ��izlet�� u zatvor

Kada su Tatari osvojili Bagdad, poru�ili su i opusto�ili grad ubijaju?i sve pred sobom: mu�karce, �ene, starce i djecu. Ljudi su bezglavo bje�ali ispred tatarskih hordi kako bi izbjegli mu?enje i masakriranje.  To je bilo vrijeme op?e panike, mete�a i straha. U tom burnom vremenu, kada su �ivi zavidjeli mrtvima, u Haranu, zapadno od Damaska, rodio se Tekijuddin Ahmed ibn Abdul-Halim ibn Tejmijje, 10. rebiul-ewela, 661.godine po Hid�ri, �est godina nakon pada Bagdada, da bi kasnije postao najpoznatiji u?enjak svoga vremena.

Ibn Tejmije je bio poznat po snazi svoga imana, rije?itosti, hrabrosti i ogromnom znanju. On je bio veliki izazov za svoje neprijatelje i ?inio im se poput gromade pred kojom su bile nemo?ne njihove sablje i pera, podjednako. Zato su se obi?ne muslimanske mase po?ele okupljati oko njega. Vrijeme je provodio dr�e?i predavanja u mesd�idu, podu?avaju?i ljude vjeri, propisima halala i harama i ?vrsto staju?i u odbranu Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta. Me?utim, njegovi neprijatelji i oponenti uvjek su bili u zasjedi. Izme?u ostalog, oni su uspjeli izazvati mr�nju i sukob izme?u njega i vladara Egipta i �ama, Ruknuddina Bejbersa, zbog ?ega je doveden u Egipat da mu se sudi pred velikim brojem kadija i dr�avnih uglednika. Bio je to montirani proces u kojem pravda nije imala nikakvih �ansi pored zuluma i spletki licemjera i dvorskih ulizica. Ibn Tejmije je znao da ?e bit osu?en, samo nije znao koliku kaznu ?e mu odrezat. Osu?en je na godinu i �est mjeseci zatvora u samici. Nakon �to je iza�ao iz zatvora uprili?ena je nau?na debata izme?u njega i njegovih oponenata, a okon?ana je velikim trijumfom Ibn Tejmije. No, i pored toga, njegovi protivnici ga nisu ostavljali na miru, pa su iznudili sultanovu naredbu kojom se Ibn Tejmije ima protjerati u �am. U �amu je boravio izvjesno vrijeme, a onda se opet vratio u Egipat, u Aleksandriju, i opet je ba?en u tamnicu u kojoj je proveo �est mjeseci. U Egiptu je Ibn Tejmije bio izlo�en raznim vrstama torture i �ikaniranja sve dok se nije nastanio u Kairu, gdje je memlu?ki sultan Nasir Muhamed bin Kalavun (1285-1341.), objavio proglas kojim se Ibn Tejmije progla�ava nevinim  i osloba?a krivice za sve optu�be i potvore koje su na njega izne�ene od strane nekih u?enjaka. Osim toga, sultan Nasir mu je dao priliku da se osveti i tra�i pravo kod svojih oponenata, ali je Ibn Tejmije odbio tu ponudu i velikodu�no oprostio sve uvrede i potvore. To je osobina velikih ljudi i iskrenih vjernika koji su sklopili trgovinu sa Allahom d�.�. i ne zanima ih ni�ta drugo osim Allahovog zadovoljstva i nagrade. U Kairu je dr�ao predavanja iz fikha i tefsira, pozivaju?i muslimane da ostave novotarije i da se ?vrsto dr�e Kur�ana i sunneta. Sedam godina nakon toga, on se ponovo vratio u Damask. Tamo je izdao fetvu, pravnu deciziju, s kojom se nisu slagali neki u?enjaci, pa je sultan tra�io od Ibn Tejmije da povu?e tu fetvu, ali se on nije pokorio sultanovoj naredbi,  i ustrajao je u svom stavu, govore?i: ��Zabranjeno nam je tajiti znanje.��

Ta fetva ga je ko�tala jo� �est mjeseci zatvora. Nakon �to je iza�ao iz zatvora ponovio je i potvrdio svoju fetvu, ne odstupaju?i ni milimetra od svojih principijelnih stavova koji su bili utemeljeni na Kur�anu i sunnetu. Me?utim, njegovi protivnici  iskoristili su Ibn Tejmijinu ��tvrdoglavost�� da ga okrive za ��pogre�an�� stav u vezi jo� jednog �erijatskog pitanja, a to je pitanje posje?ivanja kaburova dobrih ljudi (evlija), o kojem je Ibn Tejmije imao negativan stav tvrde?i da takvo ne�to nije utemeljeno na Kur�anu i sunnetu. I uspjeli su u svojoj namjeri, Ibn Tejmije je zajedno sa svojim bratom, ponovo zavr�io u zatvoru. ?ak su mu zabranili pisat knjige, oduzimaju?i mu papir i mastilo. No, sve to nije ubilo njegovu odlu?nost niti smanjilu njegove ambicije. Umjesto tintom, pisao je ugljenisanim komadima drva koje je pronalazio na razli?itim mjestima. Ostale su poznate njegove rije?i: ��Ako me zatvore, to je moja osama sa Allahom, ako me ubiju, to je �ehadet na Allahovom putu, a ako me portjeraju, to je moj turizam na Allahovom putu.��

Ibn Tejmije je umro 728. godine po Hid�ri, kao neustra�ivi mud�ahid, istinski u?enjak i pobo�njak. Njegovoj d�enazi prisustvovalo je vi�e od 500 000 ljudi. Njegov nau?ni opus prelazi 300 djela, iz fikha, usuli-fikha, tefsira, akaida, logike, filozofije i drugih nau?nih disciplina.

Po�tovani ?itao?e, razmisli malo o ovom velikanu i baklji nade koju je zapalilo svjetlo imana u njegovom srcu. Mo�da ti pomogne da se oslobodi� tjeskobe i o?aja.

Nelson Mandela � neustra�ivi borac za slobodu

Nelson Mandela ro?en je 18.jula 1918. u mjestu Trnaskei u Ju�noj Africi. Njegov otac, Henry Mandela, bio je ?lan Transkei vije?a i predsjednik Skup�tine vije?a glavnog poglavara Tembua. Nakon smrti njegovog oca brigu o njemu preuzeo je poglavar Tembua, njegov dajd�a, koji ga je zapravo odredio za nasljednika.  Ju�na Afrika je tada stenjala pod vla�?u koja je bila utemeljena na rasnoj diskriminaciji i aparthejdu, crnci nisu imali pravo glasa, niti su mogli u?estvovati u politi?kom �ivotu i upravljanju dr�avnim poslovima. Mandela je jo� kao student osjetio patnje svoga naroda, pa je 1944. godine sa skupinom istomi�ljenika osnovao Ligu mladih koja je sebi postavila zadatak da postane masovni pokret obespravljenih crnaca. On je 1947. godine izabran za generalnog sekretara Lige mladih. Podstaknuta pobjedom Nacionalne partije 1948. godine, do koje je do�lo zbog apartheida u samoj osnovici dru�tva, Liga mladih inspirisala je akcijsko djelovanje koje je: bojkot, �trajk, neposlu�nost gra?ana i nesaradnju, ozna?ilo svojim oru�jem, �to je prihva?eno kao zvani?ni program ANC-a. Krajem 1951. godine Liga mladih  je usvojila plan akcija za kampanju nepo�tovanja zakona apartheida. Mandela je putovao kroz cijelu zemlju da bi organizovao ove proteste. Zbog svog rada u toku ove kampanje izveden je pred sud, osu?en na devet mjeseci zatvora i prisilnog rada. Upravo u ovo vrijeme on je zavr�avao studij, te je dobio zvanje advokata. Zajedno sa prijateljem Oliver Tamboom otvorio je advokatsku kancelariju u Johannesburgu. Zbog njegovih zasluga u toku kampanje imenovan je za predsjednika Lige mladih u regionu Transvaal, a krajem 1952. godine za zamjenika predsjednika Lige za cijelu Ju�nu Afriku.

Vlada je poku�ala da Mandeli oduzme advokatsku dozvolu na osnovu optu�bi koje su protiv njega podignute. Ipak, Vrhovni sud je odlu?io da je on ?asno slu�io svojim crnim sugra?anima, te da nije u?inio ni�ta zbog ?ega bi mu se oduzela advokatska licenca. U to vrijeme, 50-tih godina dvadesetog stolje?a, Mandela je bio �rtva razli?itih formi pritiska i tla?enja. Bio je hap�en i zatvaran. Nakon Sharpeville masakra 1960. godine, Liga mladih je zabranjena, a Mandela, pod optu�bom da je po?inio veleizdaju, biva zatvoren. Nakon izlaska iz zatvora on je sa vo?stvom Lige mladih osnovao vojni ogranak u slu?aju nasilnog rije�avanja stvari.

Mandela je uprkos zabrani napustio zemlju i putovao nekoliko mjeseci. Osim Etiopije, on je posjetio i Al�ir gdje je prisustvovao ?asovima vojne obuke za ?lanove vojnog krila njegove organizacije. Kratko nakon povratka u Ju�nu Afriku Mandela je uhap�en pod optu�bom da je pozivao na ilegalni �trajk i da je dr�avu napustio bez va�e?eg paso�a.

Na kraju ovog sudskog procesa Mandela je osu?en na pet godina zatvora. Dok je odslu�ivao ovu kaznu, pozvan je pred sud i u toku procesa optu�en je za sabota�u. Nakon toga, ponovo mu je su?eno i osu?en je na do�ivotnu robiju. Me?utim, ni to ga nije bacilo na koljena niti se predao. Ostao je ustrajan u borbi za slobodu svog naroda, i �to je vrlo va�no, on na rasizam nikada nije odgovarao rasizmom. Nije ?ak popustio ni izazovu izlaska iz zatvora ukoliko pristane na ucjenu koju su mu vlasti nudile. On je odbio pomilovanje i ukidanje do�ivotne robije, i nije prihvatio protuuslugu da odustane od oru�ja i borbe za prava crnaca i da prizna Bantu-politiku. On im je dostojanstveno odgovarao da zatvorenici ne mogu sklapati nikakve ugovore i da samo slobodni ljudi mogu ravnopravno pregovarati.

Taj neustra�ivi borac za slobodu i ljudska prava, kona?no je oslobo?en, 11. februara 1990. godine. I odmah po izlasku iz zatvora on je po?eo sa radom za ostvarivanje ciljeva koje je sebi postavio prije ?etrdeset godina.

Nelson Mandela je 1993. dobio Nobelovu nagradu za mir, a 1994. godine nakon prvih op?ih izbora u Ju�noj Africi postao je predsjednikom Ju�ne Afrike.

Mno�tvo je mudrosti, u toku borbe za slobodu svog naroda, izrekao ovaj ?ovjek, a mi ?emo ovom prilikom spomenuti samo neke:

��Ja sam u dubini moje du�e ?ovjek optimista, mada ne znam da li je to moja prirodna ili ste?ena osobina. Jedan od znakova tog optimizma jeste i taj da ?ovjek uvjek dr�i glavu uspravno s pogledom usmjerenim visoko prema nebu, i da uvijek kora?a naprijed. Do�ivio sam mnogo te�kih trenutaka u �ivotu zbog kojih sam skoro bio izgubio vjeru u ljudskost, ali se nikada nisam predao o?aju. Jer, o?aj je put u neuspjeh i sigurnu smrt.��

��Shvatio sam da hrabrost ne zna?i odsustvo straha, ve? trijumf nad njim. Nije hrabar onaj ?ovjek koji ne osje?a strah, ve? onaj koji ga uspije pobjediti.��

��Proveo sam dugo vremena na putu borbe za slobodu i ulo�io ogroman trud da ne posustanem i ne padnem. Priznajem da su mi koraci ponekad bili nesigurni i kao da su me htjeli izdat. Me?utim, ja sam kroz tu borbu otkrio jednu veliku tajnu, a to je da slobodan ?ovjek, ma koliku planinu osvojio, shvati da iza nje dolazi nova, isto tako velika planina, koju mora osvojiti.��

Ovo je pri?a o velikom borcu koji je u potpunosti vjerovao u slobodarsku ideju i principe za koje se borio. I nisu ga sprije?ili crni oblaci o?aja, koji su ponekad u potpunosti prekrivali nebo iznad njegovog �ivota, da ustraje u svojoj borbi i kao veliki pobjednik stigne na cilj kojem je toliko te�io.

Nadao se spasu na mjestu pogubljenja

Prenosi se da je Muhamed ibn Hasan ibn Muzafer ispri?ao sljede?e: ��Bio sam prisutan na jednom ?udnovatom skupu u vrijeme kada je namjesnik Damaska, ispred abasijskog halife Muktedira,  bio poznati zulum?ar Nezuk. Naime, on je tom prilikom  okupio ljude kako bi javno pogubio neke zatvorenike i time pokazao svoju snagu i zapla�io ljude. Oholo i nadmeno je iza�ao pred okupljenu masu, a onda je naredio  da dovedu nekoliko zatvorenika koje je njegov d�elat u tren oka pogubio, bez da su imali mogu?nost prigovora i tra�enja isprike. Nakon toga doveli su mladi?a u cvijetu mladosti, koji se, kad je iza�ao pred Nezuka, nasmijao.  Zadivljen njegovom hrabro�?u, pri�ao sam mu i rekao: ��Mladi?u, kakva je to luda hrabrost u ovom odsutnom trenutku?! Smije� se na mjestu gdje bi trebalo plakat. Ima� li mo�da neku �elju?�� On mi je mirno odgovorio: ��Volio bih da mi neko donese pe?enu ov?iju glavu i vru?u poga?u.�� Ja sam onda zamolio nadzornika koji je nadgledao i rukovodio tim ?udnim procesom, da odgodi pogubljenje mladi?a dok mu ne ispunim �elju. Ponizno sam ga molio i preklinjao, i on mi je na kraju dozvolio, rekav�i mi uz cini?ni osmijeh: ���ta mu to vrijedi kad ?e za nekoliko trenutaka biti ubijen.�� Odmah sam na�ao i poslao ?ovjeka koji se neo?ekivano brzo vratio sa glavu�om i poga?om u rukama.  Stavio ih je pred mladi?a, a on je po?eo tako mirno i slasno da jede kao da se oko njega ni�ta ne de�ava.  D�elat sa sabljom stajao je pored njega i ?ekao da zavr�i s jelom. Ponovo sam pri�ao mladi?u i rekao mu: ��Tako smireno jede� i ne razmi�lja� o onome �to te ?eka nakon jela?!�� Tada je on uzeo jedan kamen?i? i bacio ga u zrak, a zatim mi je s osmijehom rekao:  ��Dok ovaj kamen padne na zemlju mo�e se desiti stotinu izlaza iz ove nevolje.�� I tako mi Allaha, on nije ni zavr�io svoj govor kada se za?uo stra�an krik nakon kojeg su ljudi javili da je Nezuk mrtav. Umro je od straha. Okupljeni ljudi su iskoristili taj mete�, provalili su u zatvor i oslobodili sve zarobljenike. Ja sam uzjahao svoga konja i pobjegao sa mjesta doga?aja. Kad sam prelazio preko jednog mosta na putu do moje ku?e, osjetio sam blagi dodir na ramenu, a zatim sam ?uo glas ?ovjeka koji mi je rekao: ��Zar ne, prijatelju, mi smo o Allahu imali ljep�e mi�ljenje od tebe.�� Okrenuo sam se i ugledao onog istog mladi?a, koji mi se onda zahvalio na onome �to sam u?inio za njega. To je bio na� zadnji susret.��

Imati lijepo mi�ljenje o Allaha i onda kada ti sablja visi iznad glave, eto to je istinska nada i pouzdanje u Allahovu milost i pomo?. Ako vjerni?ka nada nije takva, onda ona prakti?no i ne postoji.

Ambicije koje su gradile povijest

Pro?itaj i dobro zapamti sljede?e primjere:

Omer ibn Abdul-Aziz uspio je izvr�iti takvu reform i preporod u islamskoj dr�avi, da sli?an primjer povijest i ne pamti. Uspostavio je mir i sigurnost u dr�avi za sve gra?ane podjednako i svi su se osje?ali slobodno i ponosno, a u cijeloj dr�avi, koja se prostirala od Kine do Atlanskog okeana, vladalo je takvo blagostanje da uop?e nije bilo sirotinje i nije se imala kome sadaka udijeliti. I to za svega dvije godine i pet mjeseci�

Abdur-Rahman ed-Dahil je, nakon propasti emevijske dinastije, pobjegao iz �ama ispod abasijske sablje, kada su ovi tra�ili njegovu glavu. Me?utim, on se nije mirio sa tim stanjem i nije �elio ni�ta drugo osim uspjeh. I nije mnogo pro�lo, a on se obreo na pirinejskom poluotoku, ta?nije u �paniji, gdje je osnovao novo emevijsko carstvo i hilafet koji je trajao vjekovima. U njegovo vrijeme je islamska dr�ava Endelus do�ivjela procvat na svim poljima: politi?kom, ekonomskom, nau?nom i kulturnom. Zrake tog svjetla znanja i sveop?eg napretka, obasjale su kasnije Evropu i omogu?ile joj da iza?e iz tmina neznanja i zaostalosti.  Na krilima islamske kulutre i civilizacije Endelusa, Evropa je do�ivjela renesansu i procvat na kojem se temelji i dana�nja dominacija evropske kulture i civilizacije.

Dje?ak Salahudin, koji je jo� uvjek dojio maj?ino mlijeko, bio je zajedno sa svojim ocem, amid�om i ostalom porodicom, u skupini koja je pod pla�tom no?i bje�ala ispred pogubljenja koje im je pripremio vladar zulum?ar. Kada je dijete ogladnilo po?elo je vri�tati i plakati i zamalo nije otkrilo njihov polo�aj, da ga njegov amid�a nije stavio u drveni sanduk i ljuljao dok se dijete nije u�utilo. Nije pro�lo mnogo godina kada je taj protjerani dje?ak, nakon veli?anstvenog trijumfa nad krsta�kom vojskom, oslobodio Mesd�idul-Aksa na kojem se nakon nepunog stolje?a ponovo zavijorila zastava tevhida. Dovoljno je re?i da je Salahudin Ejjubi napravio takav podvig, koji danas nisu u stanju u?initi milijarda i trista miliona muslimana.

Upitan je jedan milioner: ��Kako si postao milioner?�� Odgovorio je: ��Pomo?u dvije stvari, ko ih bude imao kod sebe posti?i ?e ono �to sam ja postigao: odlu?io sam da budem milioner,  a zatim sam poku�ao da budem milioner. I uspio sam!�� Uspjeh tra�i mudre, pronicljive i odva�ne ljude koji imaju uzvi�ene ambicije i koji nisu zadovoljni sa postoje?im stanjem. Njihove te�nje i ambicije su poput visokih brda koje ni�ta ne mo�e pomjeriti ni sru�iti.

Autor: Selva el-Udejdan

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites