Srijeda, NOVEMBER 21, 2018
tekstovi_logo


islamicJedna od najdirljivijih kuranskih pripovijesti koja govori o ?istoti, veli?ini i postojanosti vjerni?ke li?nosti, svakako je ona o trojici ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su izostali iz bitke na Tebuku. Naime, pohod na Tebuk bio je ispit koji je u potpunosti razotkrio munafike ili licemjere iz muslimanskih redova, koji su izmiljali razli?ite isprike samo da ostanu u Medini i da ne idu u borbu. Me?utim, zajedno sa licemjerima, u Medini su ostala i trojica ashaba koji, kako ?e se kasnije ispostaviti, nisu bili munafici. No, radi provjere njihove iskrenosti morali su biti sankcionisani. 

A snakcija, koju im je odredio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bila je potpuna izolacija iz muslimanske zajednice i zabrana svakog vida kontakta i komunikacije s njima. Bio je to ispit mnogo ve?i od odlaska na Tebuk, jer su njih trojica postali usamljenici u vlastitim porodicama i cjelokupnoj muslimanskoj zajednici. Osim drutvene izolacije, nakon izvjesnog vremena,  njihovim suprugama bilo je nare?eno da se odvoje od njih i da ih napuste. Postali su potpuno odba?eni i usamljeni u Medini, sve dok im Allah nije dao izlaz u iskrenoj tevbi i pokajanju koje je Allah usliao.  O njima je objavljen ajet koji je zapravo potvrdio njihovu iskrenost i postojanost u vjeri i onda kad su potpuno bili odba?eni, i koji je otkrio da je njihov izostanak iz pohoda bio samo trenutak ljudske slabosti, a nikako znak licemjerstva.  To je 118. ajet iz sure Et-Tevba, u kojem stoji: A i onoj trojici koja su bila izostaka, i to tek onda ka dim je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u duama njihovim i kad su uvidjeli da nema uto?ita od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubudu?e kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.

A sada zamisli da si ti jedan od ove trojice, da si izop?en iz drutva i da s tobom niko ne smije progovoriti?! To je  neopisiv psiholoki pritisak i osje?aj grinje savjesti bez ikakve mogu?nosti da ti neko prui utjehu i ublai taj pritisak. Usamljenost i tjeskoba ih je guila i ?inila obezglavljenim, dok su ih, prilikom slu?ajnog susreta, pogledi muslimana ibali ukorom i prezirom, a oni nisu imali prihvatljiv izgovor u svoju odbranu, ?ak ni kod svojih supruga i djece, a kamo li kod ostalih muslimana. Takav pritisak bi teko ko mogao izdrati. Ali, ba onda kada im je zemlja postala tijesna i kada su mislili da su izgubljeni, dolo je olakanje i to direktno od Milostivog, Allaha d..

Zato, o ti, koji se osje?a usamljeno u tamnici svoje due pune o?aja i tjeskobe, zatrai pomo? od svoga Milostivog Gospodara, i u svojoj dovi toplo i iskreno, reci: Moj Allahu!, pa ?e vidjeti da ?e te On osloboditi tjeskobe i o?aja kao to je oslobodio trojicu ashaba.

Ne budi naivan i glup kao slon

Uobi?ajeno je da se mladun?ad slonova u?e kretanju na vrlo ograni?enom prostoru. Naime, njihov dreser svee konopac za nogu mladun?eta, a zatim taj konopac svee za stub koji je zaboden duboko u zemlji. Na po?etku svaki sloni? pokuava da otrgne ue, jer se osje?a zarobljenim, no, ue je suvie jako da bi ga mladun?e slona moglo prekinuti. Nakon izvjesnog vremena sloni? se pomiri s ?injenicom da on nije u stanju prekinuti konopac kojim je vezan za stub i da mu je su?eno da se kre?e u prostoru ?iju duinu mu je odredila duina konopca kojim je vezan za stub.

Kada slon poraste i kada dostigne teinu od pet tona, on bi s lahko?om mogao prekinuti ue kojim je vezan, ali on to vie i ne pokuava zbog ranije spoznaje i iskustva iz mladosti kada i pored silne elje i nastojanja  nije mogao prekinuti to ue. Na taj na?in mogu?e je najslabijim konopcem vezati i ukrotiti i najve?e slonove.

Moda se ova pri?a odnosi i na tebe tako?er. Moda si jo uvjek svezan u tjesnacu o?aja i frustracije nekim tankim konopcem poput onog kojim je veliki slon bio vezan za stub. Razlika je samo u tome to je konopac kojim si ti vezan sa?injen od druga?ijeg materijala. Naime,  on je sa?injen od tvojih uvjerenja i predodbi koje si stekao u djetinjstu i koje su se duboko urezale u tvoje bi?e. Ako se ova pri?a uistinu odnosi na tebe, onda je dobra vijest u svemu tome to postoji na?in da promjeni to mjesto o?aja i tjeskobe. Kako? Postoje tri razli?ita na?ina da to u?ni:

Prvo, Moe koristiti afirmativne izraze (fraze), pozitivne predodbe i stvarati vlastite imaginacije, kako bi pokazao da istinski upravlja svojim motivima, postupcima, i da si ono to stvarno eli biti.

Drugo, moe stvoriti unutranju, djelotvornu i pozitivnu sliku i predodbu koja ?e u stvari biti odraz tvojih tenji, djela i onoga to ti eli biti i to eli posti?i.

Tre?e, moe jednostavno promijeniti svoje ponaanje.

To su tri na?ina koji ?e te izvesti iz mjesta na kojem si ve? dugo okovan. Zato stalno pokuavaj da se oslobodi tih okova, i ne odustaj! Ne budi naivan i glup kao slon.

Ibn Tejmijin izlet u zatvor

Kada su Tatari osvojili Bagdad, poruili su i opustoili grad ubijaju?i sve pred sobom: mukarce, ene, starce i djecu. Ljudi su bezglavo bjeali ispred tatarskih hordi kako bi izbjegli mu?enje i masakriranje.  To je bilo vrijeme op?e panike, metea i straha. U tom burnom vremenu, kada su ivi zavidjeli mrtvima, u Haranu, zapadno od Damaska, rodio se Tekijuddin Ahmed ibn Abdul-Halim ibn Tejmijje, 10. rebiul-ewela, 661.godine po Hidri, est godina nakon pada Bagdada, da bi kasnije postao najpoznatiji u?enjak svoga vremena.

Ibn Tejmije je bio poznat po snazi svoga imana, rije?itosti, hrabrosti i ogromnom znanju. On je bio veliki izazov za svoje neprijatelje i ?inio im se poput gromade pred kojom su bile nemo?ne njihove sablje i pera, podjednako. Zato su se obi?ne muslimanske mase po?ele okupljati oko njega. Vrijeme je provodio dre?i predavanja u mesdidu, podu?avaju?i ljude vjeri, propisima halala i harama i ?vrsto staju?i u odbranu Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta. Me?utim, njegovi neprijatelji i oponenti uvjek su bili u zasjedi. Izme?u ostalog, oni su uspjeli izazvati mrnju i sukob izme?u njega i vladara Egipta i ama, Ruknuddina Bejbersa, zbog ?ega je doveden u Egipat da mu se sudi pred velikim brojem kadija i dravnih uglednika. Bio je to montirani proces u kojem pravda nije imala nikakvih ansi pored zuluma i spletki licemjera i dvorskih ulizica. Ibn Tejmije je znao da ?e bit osu?en, samo nije znao koliku kaznu ?e mu odrezat. Osu?en je na godinu i est mjeseci zatvora u samici. Nakon to je izaao iz zatvora uprili?ena je nau?na debata izme?u njega i njegovih oponenata, a okon?ana je velikim trijumfom Ibn Tejmije. No, i pored toga, njegovi protivnici ga nisu ostavljali na miru, pa su iznudili sultanovu naredbu kojom se Ibn Tejmije ima protjerati u am. U amu je boravio izvjesno vrijeme, a onda se opet vratio u Egipat, u Aleksandriju, i opet je ba?en u tamnicu u kojoj je proveo est mjeseci. U Egiptu je Ibn Tejmije bio izloen raznim vrstama torture i ikaniranja sve dok se nije nastanio u Kairu, gdje je memlu?ki sultan Nasir Muhamed bin Kalavun (1285-1341.), objavio proglas kojim se Ibn Tejmije proglaava nevinim  i osloba?a krivice za sve optube i potvore koje su na njega izneene od strane nekih u?enjaka. Osim toga, sultan Nasir mu je dao priliku da se osveti i trai pravo kod svojih oponenata, ali je Ibn Tejmije odbio tu ponudu i velikoduno oprostio sve uvrede i potvore. To je osobina velikih ljudi i iskrenih vjernika koji su sklopili trgovinu sa Allahom d.. i ne zanima ih nita drugo osim Allahovog zadovoljstva i nagrade. U Kairu je drao predavanja iz fikha i tefsira, pozivaju?i muslimane da ostave novotarije i da se ?vrsto dre Kurana i sunneta. Sedam godina nakon toga, on se ponovo vratio u Damask. Tamo je izdao fetvu, pravnu deciziju, s kojom se nisu slagali neki u?enjaci, pa je sultan traio od Ibn Tejmije da povu?e tu fetvu, ali se on nije pokorio sultanovoj naredbi,  i ustrajao je u svom stavu, govore?i: Zabranjeno nam je tajiti znanje.

Ta fetva ga je kotala jo est mjeseci zatvora. Nakon to je izaao iz zatvora ponovio je i potvrdio svoju fetvu, ne odstupaju?i ni milimetra od svojih principijelnih stavova koji su bili utemeljeni na Kuranu i sunnetu. Me?utim, njegovi protivnici  iskoristili su Ibn Tejmijinu tvrdoglavost da ga okrive za pogrean stav u vezi jo jednog erijatskog pitanja, a to je pitanje posje?ivanja kaburova dobrih ljudi (evlija), o kojem je Ibn Tejmije imao negativan stav tvrde?i da takvo neto nije utemeljeno na Kuranu i sunnetu. I uspjeli su u svojoj namjeri, Ibn Tejmije je zajedno sa svojim bratom, ponovo zavrio u zatvoru. ?ak su mu zabranili pisat knjige, oduzimaju?i mu papir i mastilo. No, sve to nije ubilo njegovu odlu?nost niti smanjilu njegove ambicije. Umjesto tintom, pisao je ugljenisanim komadima drva koje je pronalazio na razli?itim mjestima. Ostale su poznate njegove rije?i: Ako me zatvore, to je moja osama sa Allahom, ako me ubiju, to je ehadet na Allahovom putu, a ako me portjeraju, to je moj turizam na Allahovom putu.

Ibn Tejmije je umro 728. godine po Hidri, kao neustraivi mudahid, istinski u?enjak i pobonjak. Njegovoj denazi prisustvovalo je vie od 500 000 ljudi. Njegov nau?ni opus prelazi 300 djela, iz fikha, usuli-fikha, tefsira, akaida, logike, filozofije i drugih nau?nih disciplina.

Potovani ?itao?e, razmisli malo o ovom velikanu i baklji nade koju je zapalilo svjetlo imana u njegovom srcu. Moda ti pomogne da se oslobodi tjeskobe i o?aja.

Nelson Mandela neustraivi borac za slobodu

Nelson Mandela ro?en je 18.jula 1918. u mjestu Trnaskei u Junoj Africi. Njegov otac, Henry Mandela, bio je ?lan Transkei vije?a i predsjednik Skuptine vije?a glavnog poglavara Tembua. Nakon smrti njegovog oca brigu o njemu preuzeo je poglavar Tembua, njegov dajda, koji ga je zapravo odredio za nasljednika.  Juna Afrika je tada stenjala pod vla?u koja je bila utemeljena na rasnoj diskriminaciji i aparthejdu, crnci nisu imali pravo glasa, niti su mogli u?estvovati u politi?kom ivotu i upravljanju dravnim poslovima. Mandela je jo kao student osjetio patnje svoga naroda, pa je 1944. godine sa skupinom istomiljenika osnovao Ligu mladih koja je sebi postavila zadatak da postane masovni pokret obespravljenih crnaca. On je 1947. godine izabran za generalnog sekretara Lige mladih. Podstaknuta pobjedom Nacionalne partije 1948. godine, do koje je dolo zbog apartheida u samoj osnovici drutva, Liga mladih inspirisala je akcijsko djelovanje koje je: bojkot, trajk, neposlunost gra?ana i nesaradnju, ozna?ilo svojim orujem, to je prihva?eno kao zvani?ni program ANC-a. Krajem 1951. godine Liga mladih  je usvojila plan akcija za kampanju nepotovanja zakona apartheida. Mandela je putovao kroz cijelu zemlju da bi organizovao ove proteste. Zbog svog rada u toku ove kampanje izveden je pred sud, osu?en na devet mjeseci zatvora i prisilnog rada. Upravo u ovo vrijeme on je zavravao studij, te je dobio zvanje advokata. Zajedno sa prijateljem Oliver Tamboom otvorio je advokatsku kancelariju u Johannesburgu. Zbog njegovih zasluga u toku kampanje imenovan je za predsjednika Lige mladih u regionu Transvaal, a krajem 1952. godine za zamjenika predsjednika Lige za cijelu Junu Afriku.

Vlada je pokuala da Mandeli oduzme advokatsku dozvolu na osnovu optubi koje su protiv njega podignute. Ipak, Vrhovni sud je odlu?io da je on ?asno sluio svojim crnim sugra?anima, te da nije u?inio nita zbog ?ega bi mu se oduzela advokatska licenca. U to vrijeme, 50-tih godina dvadesetog stolje?a, Mandela je bio rtva razli?itih formi pritiska i tla?enja. Bio je hapen i zatvaran. Nakon Sharpeville masakra 1960. godine, Liga mladih je zabranjena, a Mandela, pod optubom da je po?inio veleizdaju, biva zatvoren. Nakon izlaska iz zatvora on je sa vo?stvom Lige mladih osnovao vojni ogranak u slu?aju nasilnog rijeavanja stvari.

Mandela je uprkos zabrani napustio zemlju i putovao nekoliko mjeseci. Osim Etiopije, on je posjetio i Alir gdje je prisustvovao ?asovima vojne obuke za ?lanove vojnog krila njegove organizacije. Kratko nakon povratka u Junu Afriku Mandela je uhapen pod optubom da je pozivao na ilegalni trajk i da je dravu napustio bez vae?eg pasoa.

Na kraju ovog sudskog procesa Mandela je osu?en na pet godina zatvora. Dok je odsluivao ovu kaznu, pozvan je pred sud i u toku procesa optuen je za sabotau. Nakon toga, ponovo mu je su?eno i osu?en je na doivotnu robiju. Me?utim, ni to ga nije bacilo na koljena niti se predao. Ostao je ustrajan u borbi za slobodu svog naroda, i to je vrlo vano, on na rasizam nikada nije odgovarao rasizmom. Nije ?ak popustio ni izazovu izlaska iz zatvora ukoliko pristane na ucjenu koju su mu vlasti nudile. On je odbio pomilovanje i ukidanje doivotne robije, i nije prihvatio protuuslugu da odustane od oruja i borbe za prava crnaca i da prizna Bantu-politiku. On im je dostojanstveno odgovarao da zatvorenici ne mogu sklapati nikakve ugovore i da samo slobodni ljudi mogu ravnopravno pregovarati.

Taj neustraivi borac za slobodu i ljudska prava, kona?no je oslobo?en, 11. februara 1990. godine. I odmah po izlasku iz zatvora on je po?eo sa radom za ostvarivanje ciljeva koje je sebi postavio prije ?etrdeset godina.

Nelson Mandela je 1993. dobio Nobelovu nagradu za mir, a 1994. godine nakon prvih op?ih izbora u Junoj Africi postao je predsjednikom June Afrike.

Mnotvo je mudrosti, u toku borbe za slobodu svog naroda, izrekao ovaj ?ovjek, a mi ?emo ovom prilikom spomenuti samo neke:

Ja sam u dubini moje due ?ovjek optimista, mada ne znam da li je to moja prirodna ili ste?ena osobina. Jedan od znakova tog optimizma jeste i taj da ?ovjek uvjek dri glavu uspravno s pogledom usmjerenim visoko prema nebu, i da uvijek kora?a naprijed. Doivio sam mnogo tekih trenutaka u ivotu zbog kojih sam skoro bio izgubio vjeru u ljudskost, ali se nikada nisam predao o?aju. Jer, o?aj je put u neuspjeh i sigurnu smrt.

Shvatio sam da hrabrost ne zna?i odsustvo straha, ve? trijumf nad njim. Nije hrabar onaj ?ovjek koji ne osje?a strah, ve? onaj koji ga uspije pobjediti.

Proveo sam dugo vremena na putu borbe za slobodu i uloio ogroman trud da ne posustanem i ne padnem. Priznajem da su mi koraci ponekad bili nesigurni i kao da su me htjeli izdat. Me?utim, ja sam kroz tu borbu otkrio jednu veliku tajnu, a to je da slobodan ?ovjek, ma koliku planinu osvojio, shvati da iza nje dolazi nova, isto tako velika planina, koju mora osvojiti.

Ovo je pri?a o velikom borcu koji je u potpunosti vjerovao u slobodarsku ideju i principe za koje se borio. I nisu ga sprije?ili crni oblaci o?aja, koji su ponekad u potpunosti prekrivali nebo iznad njegovog ivota, da ustraje u svojoj borbi i kao veliki pobjednik stigne na cilj kojem je toliko teio.

Nadao se spasu na mjestu pogubljenja

Prenosi se da je Muhamed ibn Hasan ibn Muzafer ispri?ao sljede?e: Bio sam prisutan na jednom ?udnovatom skupu u vrijeme kada je namjesnik Damaska, ispred abasijskog halife Muktedira,  bio poznati zulum?ar Nezuk. Naime, on je tom prilikom  okupio ljude kako bi javno pogubio neke zatvorenike i time pokazao svoju snagu i zaplaio ljude. Oholo i nadmeno je izaao pred okupljenu masu, a onda je naredio  da dovedu nekoliko zatvorenika koje je njegov delat u tren oka pogubio, bez da su imali mogu?nost prigovora i traenja isprike. Nakon toga doveli su mladi?a u cvijetu mladosti, koji se, kad je izaao pred Nezuka, nasmijao.  Zadivljen njegovom hrabro?u, priao sam mu i rekao: Mladi?u, kakva je to luda hrabrost u ovom odsutnom trenutku?! Smije se na mjestu gdje bi trebalo plakat. Ima li moda neku elju? On mi je mirno odgovorio: Volio bih da mi neko donese pe?enu ov?iju glavu i vru?u poga?u. Ja sam onda zamolio nadzornika koji je nadgledao i rukovodio tim ?udnim procesom, da odgodi pogubljenje mladi?a dok mu ne ispunim elju. Ponizno sam ga molio i preklinjao, i on mi je na kraju dozvolio, rekavi mi uz cini?ni osmijeh: ta mu to vrijedi kad ?e za nekoliko trenutaka biti ubijen. Odmah sam naao i poslao ?ovjeka koji se neo?ekivano brzo vratio sa glavuom i poga?om u rukama.  Stavio ih je pred mladi?a, a on je po?eo tako mirno i slasno da jede kao da se oko njega nita ne deava.  Delat sa sabljom stajao je pored njega i ?ekao da zavri s jelom. Ponovo sam priao mladi?u i rekao mu: Tako smireno jede i ne razmilja o onome to te ?eka nakon jela?! Tada je on uzeo jedan kamen?i? i bacio ga u zrak, a zatim mi je s osmijehom rekao:  Dok ovaj kamen padne na zemlju moe se desiti stotinu izlaza iz ove nevolje. I tako mi Allaha, on nije ni zavrio svoj govor kada se za?uo straan krik nakon kojeg su ljudi javili da je Nezuk mrtav. Umro je od straha. Okupljeni ljudi su iskoristili taj mete, provalili su u zatvor i oslobodili sve zarobljenike. Ja sam uzjahao svoga konja i pobjegao sa mjesta doga?aja. Kad sam prelazio preko jednog mosta na putu do moje ku?e, osjetio sam blagi dodir na ramenu, a zatim sam ?uo glas ?ovjeka koji mi je rekao: Zar ne, prijatelju, mi smo o Allahu imali ljepe miljenje od tebe. Okrenuo sam se i ugledao onog istog mladi?a, koji mi se onda zahvalio na onome to sam u?inio za njega. To je bio na zadnji susret.

Imati lijepo miljenje o Allaha i onda kada ti sablja visi iznad glave, eto to je istinska nada i pouzdanje u Allahovu milost i pomo?. Ako vjerni?ka nada nije takva, onda ona prakti?no i ne postoji.

Ambicije koje su gradile povijest

Pro?itaj i dobro zapamti sljede?e primjere:

Omer ibn Abdul-Aziz uspio je izvriti takvu reform i preporod u islamskoj dravi, da sli?an primjer povijest i ne pamti. Uspostavio je mir i sigurnost u dravi za sve gra?ane podjednako i svi su se osje?ali slobodno i ponosno, a u cijeloj dravi, koja se prostirala od Kine do Atlanskog okeana, vladalo je takvo blagostanje da uop?e nije bilo sirotinje i nije se imala kome sadaka udijeliti. I to za svega dvije godine i pet mjeseci

Abdur-Rahman ed-Dahil je, nakon propasti emevijske dinastije, pobjegao iz ama ispod abasijske sablje, kada su ovi traili njegovu glavu. Me?utim, on se nije mirio sa tim stanjem i nije elio nita drugo osim uspjeh. I nije mnogo prolo, a on se obreo na pirinejskom poluotoku, ta?nije u paniji, gdje je osnovao novo emevijsko carstvo i hilafet koji je trajao vjekovima. U njegovo vrijeme je islamska drava Endelus doivjela procvat na svim poljima: politi?kom, ekonomskom, nau?nom i kulturnom. Zrake tog svjetla znanja i sveop?eg napretka, obasjale su kasnije Evropu i omogu?ile joj da iza?e iz tmina neznanja i zaostalosti.  Na krilima islamske kulutre i civilizacije Endelusa, Evropa je doivjela renesansu i procvat na kojem se temelji i dananja dominacija evropske kulture i civilizacije.

Dje?ak Salahudin, koji je jo uvjek dojio maj?ino mlijeko, bio je zajedno sa svojim ocem, amidom i ostalom porodicom, u skupini koja je pod platom no?i bjeala ispred pogubljenja koje im je pripremio vladar zulum?ar. Kada je dijete ogladnilo po?elo je vritati i plakati i zamalo nije otkrilo njihov poloaj, da ga njegov amida nije stavio u drveni sanduk i ljuljao dok se dijete nije uutilo. Nije prolo mnogo godina kada je taj protjerani dje?ak, nakon veli?anstvenog trijumfa nad krstakom vojskom, oslobodio Mesdidul-Aksa na kojem se nakon nepunog stolje?a ponovo zavijorila zastava tevhida. Dovoljno je re?i da je Salahudin Ejjubi napravio takav podvig, koji danas nisu u stanju u?initi milijarda i trista miliona muslimana.

Upitan je jedan milioner: Kako si postao milioner? Odgovorio je: Pomo?u dvije stvari, ko ih bude imao kod sebe posti?i ?e ono to sam ja postigao: odlu?io sam da budem milioner,  a zatim sam pokuao da budem milioner. I uspio sam! Uspjeh trai mudre, pronicljive i odvane ljude koji imaju uzviene ambicije i koji nisu zadovoljni sa postoje?im stanjem. Njihove tenje i ambicije su poput visokih brda koje nita ne moe pomjeriti ni sruiti.

Autor: Selva el-Udejdan



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POUKE I PORUKE

POSJETITE MINBER.BA