Ponedjeljak, JULY 16, 2018
tekstovi_logo


amraGledam ovu nau zajedni?ku sliku i suze mi niz lice idu. Zato kaem zajedni?ku'? Kaem iz razloga to sam zalijepila tvoju sliku sa svojom i maminom, mi nemamo onu pravu zajedni?ku sliku. Nije bio vakat tada, nego kad si preselio u svoj novi dom prekriven zelenim busenjem, kad si mi sa svojim jaranima osigurao miran ivot, doao je vakat slikanja. Imam dosta slika iz djetinjstva, ali fali mi ba ta jedna, s tobom.

U sje?anju se vrti nekoliko slika i tvoj glas. Voljela bih te slike i glas povu?i u stvarnost da su tu non-stop, da nikad ne izblijede, da ih ne zaboravim.

Zna, oduvijek sam voljela tr?karati kod majke preko brda jer tuda ste me ti i mama vodili za ruke i podizali u vis. Sje?am se kako su nam lica bila nasmijana i sretna. Odavno ve? ne idem brdom, moda je staza i zarasla. Ne mogu podnijeti tu teinu u grudima kada pro?em stazom sama, ili samo s mamom, a nekada smo skupa nas troje njome ili. Nisu osje?aji isti. Sad je bol.
Sje?am se naeg razgovora dok sam te pratila prema starom drvetu ahleta. Pitala sam te kud ide. Zapjevuio si neku pjesmicu, sje?am se da je tekst iao ovako Kuda ide, babo, sa pukom u ruci, evo idem, sine, gori Bosna, napali je vuci. A potom me stavio na svoja ramena i nastavio pjevuiti ?uva?u te, ujko moja, od minobaca?a.

Taj dan sam ispratila svog vojnika. Ispratila sam te nasmijanog, a do?ekala pospanog, s crnom ta?kom na ?elu. Progurala sam se kroz narod do tebe. Strah me bilo da se ne prehladi, nekako mi ono zeleno platno sa zlatnim slovima to si bio pokriven njime izgledalo plaho tanko. Povukla sam mamu za dimije i pitala: to babo spava vani? Ona me uzela u naru?je i zajecala.

Nita shvatala nisam. Kako i da shvati dijete sa 2,5 godine zato mu babo spava vani ili zato mama pla?e ako babo spava. Moda joj ao to spava vani, ili to nije dobro pokriven, ili to se isprljao, a nije htjela da ga probudi umivaju?i mu tu crnu ta?ku sa ?ela. Kako da shvati zato je toliki narod doao da gleda babu tako usnulog, jo na to sve pla?u?i. Ne shvata dijete ni zato ga boli tu u malim dje?ijim grudima dok mae s prozora gledaju?i kako babu narod na rukama nosi onako usnulog.

Nisam shvatala nita ni kad je mama rekla da vie ne?e do?i ku?i, ali da ?emo te mi posje?ivati u tvojoj novoj ku?i. Nisam ni shvatila zato se sakriva ispod zemlje i zelenog busenja kad mi do?emo kod tebe. Nisam shvatala.
Nisam shvatala ni prvi dan kole zato moje drugare i drugarice u kolu dovode mame i babe a mene samo mama, govorila sam joj da ti kae da iza?e ispod zemlje, da do?e i ti u kolu. Nisam shvatala ni to zato sva djeca tr?e u zagrljaj o?evima i mamama, a ja samo mami, niti zato mojim drugaricama iz sela babe cijepaju drva, a meni mama, zato njima babe daju pare za sendi?, a meni mama, zato djeca iz komiluka ive, jedu i s mamom i babom, a ja samo s mamom. Mnogo je tih ZATO?!

Sada shvatam sve. Shvatam i zato si, babo, spavao, i zato sam me je boljelo u grudima dok su te odvodili usnulog od ku?e, i zato me je mama vodila u kolu, i zato su mi se djeca smijala kad me dje?ak udario pa je mama umjesto tebe dola na razgovor kod u?iteljice, i zato je cijepala drva, i zato mi je davala pare, i zato smo ivjele same, i zato me zove milion puta na dan samo da se uvjeri da sam dobro ako smo razdvojene, i zato pla?e na praznike, na neke doga?aje kad bi i ti, babo, trebao biti tu, i zato no?as 7.7. nije spavala, i zato pla?e kad napravim neki pokret koji podsje?a na tebe, i zato pla?e na tu?im svadbama kad gleda kako otac grli k?erku jer zna da mene ti, babo, nikada vie na ovom hladnom dunjaluku ne?e zagrliti. Sad sve shvatam.

Sad shvatam da mi je cijelo vrijeme mama pokuavala upotpuniti prazninu koju si, babo, ostavio za sobom. Njen trud je ogroman, ali uvijek ?e boljeti to prazno mjesto pored nje.
Danas je punih 18 godina, babo, kako te vidjela nisam, osjetila tvoj miris, snaan zagrljaj. Imam tih par slika, i tvoj glas u sje?anju, to mi ivot zna?i. Nanizao se ?erdan od osamnaest tekih, pretekih godina, babo. Osamnaest.

Babuka, moj prijatelj je imao samo mjesec dana kada je ostao bez svog babe. Njemu je mnogo tee, on ga nije ni upoznao, nema uspomenu na vrijeme provedeno s njim, nije mu pri?ao, pjevuio, igrao se s njime, mislim jeste, ali on je bio beba, ne sje?a se. I on ima o?eve slike da spaja kao i ja, da pravi sretnu porodicu. On ne ivi sam s mamom, Uzvieni Gospodar mu je podario i brata i tri sestre. Jednu sestru, cvijet iz Svoje ba?e Uzvieni je ubrao da Mu krasi, aBd, Dennetske dvore. Mnogo sam ih zavoljela, postali su dio mene, kao da smo porodica. Nadam se da vas je Uzvieni Gospodar, tebe, njihovog babu Osmana i seku Lejlu, po?astio zajedni?kim druenjem u Dennetu, kao nas na dunjaluku.

Teko mi sve ovo pada, babo, boli me, ali jo vie me boli kad gledam i ?ujem da mnoga djeca iz nae mile Bosne jo nisu do?ekala svoje o?eve, niti znaju gdje je njihov novi dom prekriven zelenim busenjem, ne mogu ih ni posjetiti. Neka djeca ?ak ni sama nisu preivjela grozni rat. Mnogo me boli, babuka moj. Mnogo nas je to dijelimo istu ili sli?nu sudbinu. Mnogo. I samo mi razumijemo jedni druge i znamo kako do?ekujemo nove zore.
Ostah te eljna, babuka moj, ostah, ali snagu mi ulijeva nada da ?emo se ponovo sastati u Dennetu, skupa sa tvojim drugovima, ehidima, sa svim nevinim insanima ?iji su se ivoti ugasili zbog ne?ije zlobe. Dobro je pisac rekao da je u ljudima sve kameno, a u kamenu nita ljudsko.

Tvoja Amra
07.07.1995. 07.07.2013.

I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: Mrtvi su! Ne, oni su ivi, ali vi to ne znate! (El Bekare, 154.)



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POUKE I PORUKE