Četvrtak, SEPTEMBER 21, 2017
tekstovi_logo

Smrt - da li smo spremni zanju ?


Smrt je uistinu surova i jeziva stvarnost. S njom će se suočiti svako živo biće i ne može je niko izbjeći.Ona se dešava svakog trenutka i svi će  joj u oči pogledati, bez izuzetka.

"Svako će  živo biće  smrt okusiti i Nama će  se poslije vratiti." – kaže se u Kur'anu.
Život ima samo jedan kraj, i svi će  umrijeti, ali će  se nakon toga mjesto povratka razlikovati.
"..Skupina u Džennet, a skupina u Džehennem" (Eš-Šura 7)
U smrti je podsjećanje i upozorenje i ona je dovoljna kao opomena. Rekao je Poslanik s.a.w.s.:
"Smrt je dovoljna kao savjetnik."
Smrt je najjezivija propovjed, najuzasnija stvar, čaša sa najneukusnijim i najmržim napitkom.Ona je događaj koji ruši sve strasti i prekida sve rahatluke i želje.
Ali, na veliku žalost, mi smo smrt zaboravili ili se pravimo da smo je zaboravili. Mrzimo spomen na nju i preziremo susret s njom, iako smo uvjereni da će  se neminovno desiti. Čudno je kako čovjek, koji pameti ima, udobno živi i ne sprema se za smrt.A gleda kako smrt pobjeđuje i savladava njegove prijatelje i komšije.  Onaj ko je zaokupljen dunjalukom, predan njegovim varljivim čarima, zaljubljenik u njegove prohtjeve, nema sumnje da mu je srce  nemarno prema sjećanju na smrt, a kada se podsjeti na nju, mrzi je i bježi od nje.Onaj ko se danas ne prisjeća smrti i ne sprema se za nju, sutra će  ga iznenaditi, dok bude u nemaru prema njoj i zaokupljen nečim drugim.

Kaže Malik ibn Dinar:
"Kada bi ljudi znali sta ih sutra čeka, nebi nikada osjetili slast života."
Svaki vjernik koji danas strahuje sutra će  biti siguran, zbog prihvatanja pouke i zbog svojih dobrih djela. Ali nazalost, mnogi ljudi uzaludno potrose svoj život u onome zbog čega nisu stvoreni, a kada ih smrt iznenadi uzviknu:
"Gospopdaru moj, povrati me!  Da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio." (El-mu'minun 99)
O nemarni čovječe , koliko si ti samo daleko od ovoga dana? Zašto ne radiš dok imaš dovoljno vremena i dok uživaš u zdravlju svoga tijela, i dok ti se melek smrti jos nije primakao?
Prizori koje vidimo na mezarjima najveći su vaz i najveća pouka. Onaj kolji nosi dženazu danas, sutra će  biti nošen, a onaj koji se danas vrati kući sa mezarja, sutra će  biti onaj od koga se ljudi vraćaju i ostavljaju ga usamljenog i prepuštenog njegovim djelima. Ako budu dobra, dobra će  biti i nagrada, a ako budu loša, kazna će  biti žestoka. Dok je sam usamljen pod zemljom, čovjekov prijatelj u kaburu samo je njegovo dobro djelo. Ali, malo je onih koji pouku uzimaju i rijetki su oni koji su marljivi.
Ko se nada kratkom životu i kome je smrt uvijek na umu,
kao da je gleda, bez sumnje radit će  za ahiret i iskoristiti svaki trenutak svoga života u pokornosti Allahu dz.s. Žalit će  za svakim trenutkom kojeg je uzalud potrošio bez dobrog djela koje ga je moglo približiti Uzvišenom Allahu dž.š., a bit će  sretan zbog djela koja je uradio i veseo zbog prelaska u vječni život.
Ovakav, uistinu, zaslužuje da mu se zavidi.

Mudri Lukman govorio je svome sinu:
"O sine, nešto za što ne znaš kada će  te zadesiti, spremi se za njega prije nego te iznenadi."
Neki od dobrih predhodnika govorili su:
"Znaj, kada pred čovjekom ne bi bilo ni brige ni straha ni kazne, osim smrtnih muka, dovoljno bi bilo da mu zagorča život i učini ga nesretnim, te da odbaci svoj zaborav i nemar."
Ova stvar uistinu zaslužuje da se o njoj dugo razmišlja i da se za nju uveliko sprema, a kako i ne, kada znamo da poslije smrti dolaze kabur i njegove tmine, Sirat i njegova oštrina, obračun i njegova žestina. Strahote, čiju veličinu ne zna niko osim Allaha Uzvišenog.

Kabur je prva stanica ahireta. A mi, šta je s nama, pa smo zaboravili da se pripremimo za njega, a do naše selidbe ostaje samo da kažu:
"Umro je taj i taj."  Kaže poslanik sallallahu alejhi ve sellem.:
"Kabur je najstravičniji od svih prizora koje sam vidio."
Kaže poslanik sallallahu alejhi ve sellem.:
"Kabur je prva stanica ahireta, pa onaj ko u njemu bude spašen, lakše će  mu biti ono sto dolazi poslije. A onome ko ne bude spašen u kaburu, teže će  biti ono što dolazi poslije."  Dragi brate, samo jednom razborito razmišljanje o kaburu, tako mi Allaha, daće  ti pravu sliku dunjaluka . Zar da nakon ponosa i imetka, nakon posluge i pratnje, nakon dvoraca i kuća, čovjekov kraj bude u ovoj tjesnoj i tamnoj rupi.
Dragi brate, pogledaj i razmisli o stanju mrtvih i njihovom bolu. Tako mi Allaha, doći će ti ovaj dan, kao što je i njima došao, i doživjet ćeš ono što su i oni doživjeli, pa zato uzmi pouku i spremi se. Ne budi nemaran i ne zaboravi gdje ćeš se vratiti.
Zamisli sebe na mjestu ukopanog mejta. Tako mi Allaha, uistinu je velika blagodat što ti je Allah pružio priliku da uzmeš pouku od drugih, a tebe nije učinio poukom drugima. Data ti je prilika da se obračunaš sa samim sobom i da se pripremiš za taj obračun, pa hajde, iskoristi ovu priliku dok slobodnog vremena ima.

Prenosi se od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao:  "Kada se dženaza postavi i kada je ljudi ponesu na ramenima, ako bude dobra, reći će : Požurite sa mnom, požurite sa mnom! Ako ne bude dobra, reći će  onima koji je budu nosili: Teško meni, gdje me nosite? Svako će  čuti njen glas, osim čovjeka, a kad bi ga čovjek čuo, pao bi u nesvijest."
Allahov robe, zamisli da tebe nose, u kojem od ova dva stanja bi volio da budeš?
Kaže poslanik sallallahu alejhi ve sellem:
"Tako mi Allaha, kada bi znali ono što ja znam, malo bi se smijali, a mnogo bi plakali i ne bi se u postelji sa zenama naslađivali, i izašli bi na poljane skrušeno Allaha moleći i plačući i svoje glave bi zemljom posipali."
Ove riječi upućene su ashabima radijallahu anhum, pa šta je s tobom, nemarni čovječe , koji uzalud vrijeme tračiš. Zabavljaš se, činiš grijehe prema Allahu danju i noću kao da pred tobom nema ni smrti, ni kabura, ni proživljenja, ni stajanja pred Allahom, i kao da nema Sudnjeg dana. Prenosi se u jednom predanju da će  čovjeku koji je bio razvratnik i griješnik, kada bude spušten u kabur, zemlja reći:
"Tako mi Allaha, dok si hodao po meni, bio si mi najmrži insan, a danas si došao u moju utrobu pa ćeš vidjeti šta ću stobom uraditi."
Zamisli sebe, Allahov robe, u ovom pustom i tamnom kaburu kako slušaš ove rijeci. Tada ti neće  koristiti ni kajanje, ni vika, ni plač, niti jecanje.

Prenosi se u hadisu da će mejtu, kada bude spušten u kabur, doći  dva meleka i pitati ga o njegovom Gospodaru, vjeri i poslaniku. Pa ako bude od onih koji su umrli sa grijesima i nepokornošću neće  uspjeti dati odgovor. Kabur će mu se stijesniti tako da će mu se rebra jedna s drugim pomiješati i bit će udaren željeznim maljem kojim bi se brdo moglo pretvoriti u prah. Otvorit će mu se prozor prema Džehennemu i vidjet će svoje mjesto u njemu. Osjećat će njegovu vrućinu i njegove žarke vjetrove i ostat će u svome kaburu u patnji, u skladu sa svojim djelima. A ako mejt bude od onih koji su Allahu bili pokorni i dobra djela činili, Allah će ga učvrstiti i olakšati mu odgovor, učinit će njegov kabur svijetlim i prostranim, vidjet će svoje mjesto u Džennetu i kabur će mu se učiniti kao jedna od Džennetskih bašča, sve do Sudnjeg dana.
Pa Allahov robe, odaberi mjesto koje želiš? Šta ti je lakše: -Pokornost Allahu ili strahote koje čekaju nepokorne???  Tako mi Allaha, pokornost tvome Gospodaru je mnogo lakša.
Dragi brate! Da li ti je na umu trenutak rastanka, kada budeš ispraćao ovaj dunjaluk posljdnjim pogledom, a dočekivao ahiret sa svim njegovim strahotama i teškoćama?  I tada, polazak u udobnost, lijepu opskrbu i džennetske blagodati ili u vatru užarenu i vodu ključalu i oganj prženi?
Zato od sada, dok vremena ima i dok su mogućnosti, radi djela koja će te, uz Allahovo dopuštenje, spasiti dolazećih strahota da ovaj dunjaluk napustiš smiren, veseo i radostan zbog susreta sa svojim Gospodarem i vječnih blagodati koje ti je Allah pripremio.

I za kraj navest ćemo još jedan hadis Posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda a.s a on kaže:
«Doći će zeman kad će moj Ummet voljeti petero, a zaboraviti petero
-voljeće Dunjaluk a zaboraviće Ahiret,
-voljeće bogatstvo, a zaboraviće na polaganje računa
-voljeće ono što je stvoreno, a zaboraviće Stvoritelja,
-voljeće grijehe, a zaboraviće na tevbu (pokajanje) i
-voljeće dvorce, lijepe zgrade, a zaboraviće na kabur."
Vrijeme neumitno teče i u vječnosti će nam vrijediti samo iskreni uzdasi naših dova upućenih Gospodaru naših života i svemira cijelog.
Bože nas, primi naše dove! Mi smo griješni, a Tvoj oprost je neizmjeran. Ti si milostiv i voliš one koji se samo Tebi obraćaju.


Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POUKE I PORUKE

POSJETITE MINBER.BA