Subota, JULY 21, 2018
tekstovi_logo

Uticaj medija na odgoj djece


Televizija kao najmasovniji medij toliko je prisutna u svim domovima da se tretira gotovo kao novi ?lan porodice. Njoj se kadkad prijadaje i vie prava nego to se pridaje djeci, na primjer. Ona moraju biti mirna kada roditelji prate vijesti ili dnevnik, a na zajedni?kom porodi?nom okupljanju neizostvano je uklju?en i TV i, ukoliko on uspije privu?i panju prisutnih, nita od razgovora i druenja.

Djeca najve?i dio svog slobodnog vremena provode pred televizorom. Tamo svakako da ima svega sem edukativnih emisija koje su njima potrebne i koje bi oni trebali pratiti.

Umjesto njih mogu vidjeti obilje muzi?kih spotova, reklama, filmova, serija, i uglavnom nepoeljne oblike ponaanja i osobine kojima su bombardovana dok sjede ispred TV-a. Televizija kao mas-medij umjesto prvobitne informativne i edukativne uloge dobila je novu marketinku, ideoloku i destruktivnu ulogu. Marketinka ima za cilj da po svaku cijenu promovie odre?ene proizvode direktno u promo-bloku rezervisanom za reklame, ili indirektno u pauzama koje slijede dok traje odre?eni film, serija i sl. Ideoloke namjere o?ituju se svakojakim nastojanjima da se putem televizije, a sada i interneta, infiltriraju svi negativni modeli ponaanja i izopa?eni sistemi vrijednosti ?iji je cilj da razore porodicu, a samim tim i drutvo. Primjetno je, dakle, da se uloge televizija nadovezuju i nadopunjuju jedna na drugu. Destruktivna uloga medija odnosi se na promovisanje bluda, nasilja, preljube, zavisti, ljubomore, materijalizam, kra?u, ubistva isl. Ve?ina amoralnih stvari predstavlja se normalnim i prirodnim, a novac je shva?en kao neodvojivi dio ivota. Ako se u tom duhu odgajaju uku?ani, onda je normalan slijed o?ekivanje konflikta i sukoba. A kada se razori porodica kao nukleus drutva, onda je na pomolu i unitenje cjelokupne drutvene zajednice kojom je, tako razorenom, mnogo lake vladati.

Zbog svega prethodno navedenog mi ?emo u ovom naem kratkom izvodu, seminarskoj vjebi iz oblasti pedagogije, pokuati da navedemo bar osnovne negativne uticaje medija na djecu u kojima ?uemo se zadrati na terenu elektronskih i tampanih medija te njihovog sadraja i uticaja na djecu od televizije kao najmasovnijeg i najrasprostranjenijeg medija dananjice preko tampanih medija-novina do interneta.

UTICAJ FILMA I SERIJA: Kao neraskidiv element televizijskog programa kome su i djeca u mnogoj mjeri usljed nedostatka kontrole, nezainteresovanosti i nepanje roditelja izloena svakako je film i serija. Filmovi obiluju naj?e?e scenama nasilja, ubistava, kra?e, prostitucije, scenama uzimanja droga,alkohola i drugih opojnih sredstava, a ni serije nisu mnogo druga?ije. U njima je jedini segment razlike taj to traju mnogo due, niu svoje doga?aje iz dana u dan i njima direktno uti?u na gledateljstvo koje u velikoj mjeri sa?injavaju djeca.

irom svijeta devetogodinjaci u mnogim kolama nose sa sobom oruje i noeve motivisani eljom da se dokau pred svojim vrnjacima, a to su, svakako, vidjeli na televiziji, reklamama, filmovima, serijama itd. jer su djeca bombardovana raznim vidovima nasilja koje im televizija ovim putem nudi. Sedmogodinji de?ak iz Novog Beograda, imitiraju?i scenu vi?enu na televiziji, obesio je mla?u sestru za radijator u njihovom stanu, dok je majka bila u kupatilu. Objasnio je da su se igrali... Tim stru?njaka koji je posle ove tragedije radio sa de?akom zaklju?io je da on nije svestan da je ubio sestru, jer je "izmeao" film i stvarni ivot.

Ovaj slu?aj, mada ekstreman, nije usamljen kod nas. Stru?njaci koji se bave ovom problematikom tvrde da je porodica, potpuno razbijena, u trci za opstankom, vaspitanje djeteta prepustila "magi?noj kutiji". Vrijednosti su izmjenjene, a nedostatak roditeljske panje dijete je zamijenilo idolima koji su uvek tu za njih - junacima iz filmova, serija, reklama...

Amerikanci su u pravu kad televiziju nazivaju najkrvavijom bebisiterkom na svetu. Televizija podraava novi oblik ponaanja i podsti?e agresivnost djece. Ako dete gleda film neprimjeren njegovom uzrastu, moe da pobrka stvarnost sa matom. To jest, dijete razmilja - ono to moe onaj na televiziji mogu i ja - ako on moe da leti, ako njega mogu da ubiju, pa da oivi... Tome su prvenstveno podloni maliani i zato treba da se ograni?i ta i koliko dijete moe da gleda. Ono unosi u sebe njihove poglede na dobro, lijepo, poteno, odnosno na nepoteno, runo, zabranjeno itd. I to postaje sastavni dio dje?je li?nosti te ?e se ponaati prema tome i u odsustvu roditelja.

Dijete je gledanjem razli?itih filmskih, a njemu neprimjerenih sadraja, prinu?eno i da ?uje bezbroj psovki i pogrdnih rije?i koje ?e polako usvajati i primjenivati i u svom rje?niku. Sem psovki, scena ubistava, krvoproli?a i plja?ke, gotovo da ne postoji film koji se moe ponuditi mla?oj gledateljskoj populaciji bez scena vo?enja ljubavi dvoje odraslih ljudi, poljubaca i ostalih nemorlanih scena kojima bismo, njegov mali i jo nedovoljno razvijeni da to prihvati, um trebali potedjeti. Stoga se ?esto i deava da dijeca danas oponaaju?i TV zvijezde, glumce i pjeva?e u osnovnim i srednjim kolama rano stupaju u intimne odnose to svakako negativno uti?e na njihov psiho-fizi?ki razvoj. Mnoge djevoj?ice su dolazile i do ginekolokih stolova, abortusa i ostalih traumati?nih problema zbog svega navedenog a u ?emu je televizija svakako imala velik svoj udio.

U onoj mjeri, u kojoj je dijete preputeno da samo gleda razli?ite sadraje, bez komunikacija sa okolinom, moe se re?i da TV negativno uti?e. Gledaju?i na televiziji stil ivljenja, oblike ponaanja, stil obla?enja i na?ine opho?enja, djeca bez razmiljanja to prihvataju i oponaaju udaljavaju?i se tako od svog sistema vrijednosti, svoje kulture i identiteta.

UTICAJ TV REKLAMA NA DJECU: Ako obratimo panju na reklamne spotove bilo naih ili stranih TV stanica, primjeti?emo da ni jedna obi?na reklama za gume, sok, vodu, slatki ili deterdent ne moe da se snimi bez prikaza neke razgoli?ene ene, a da o enskim ?arapama, kupkama, mlijeku za tijelo i minki i ne govorimo uop?e. Sve to ostavlja traga na dje?iju svijest, a kako ?e se to kasnije ili moda odmah iz te njihove male svijesti manifestovati bi?emo i sami ako ve? nismo potencijalni svjedoci.

Koliko je snaan uticaj televizije na djecu pokazuju rezultati istraivanja posebno onog koje je sproveo nau?nik Bandura. Naime, istraivanje je pokazalo da su se djeca kojoj su prikazivane emisije s nasiljem ponaala agresivno imitiraju?i tako ono to su vidjela na televiziji. Koliko je jak uticaj televizije na psihu i ponaanje djeteta pokazuju i primjeri iz svakodnevnog ivota. Nakon to je gledao muzi?ki spot u kome poznati pjeva? nasred autoputa prelazi dok oko njega jure automobili, jedan dje?ak je izaao na ulicu i oponaao ga. Drugi je sko?io sa stepenita nakon to je popio energetsko pi?e red bul, ali nije mogao da poleti kako se u reklami navodi, ve? je dobio gips na nozi, ?ega naravno u reklami nije bilo.

Proizvo?a?ima TV-reklama nije vano da li ?e neko dijete htjeti da iz radoznalosti isproba ono to je vidjelo i bukvalno shvatilo ili da se identifikuje sa nekom poznatom li?no?u i tako bude u modi. Marketinkim kompanijama jedino je vano da pridobiju publiku odnosno kupce ne vode?i ra?una o negativnim posljedicama. Nadeda Milenkovi?, komunikolog, stru?njak za marketing i autor knjige "Kako najlake upropastiti sopstveno dete" smatra da su poruke koje televizija alje svojim programima krajnje bizarne. Ako samo pogledamo reklame, sve ?e nam biti jasno. ta moe dete da nau?i i kakvu poruku da dobije ako vidi vrnjake, naminkane samo da bi, kao ?avol?i??i, reklamirali reklame. Ili, ta re?i za spot o devoj?ici koja "njuka" omekiva? za rublje i ?ak se i navukla na njega? I o njenom drugu iz kolskog autobusa (koje ina?e svakog dana vi?ate na naim ulicama, zar ne?) koji ne "provaljuje" da mu je ona na kraju preotela demper, nego nas naivno uverava kako njih dvoje razmenjuju garderobu (ali ne videsmo njega u njenoj haljinici).

Kad su jo od malena takve seka-perse, onda ne treba da nas ?udi to to posle, umesto da izvravaju bra?ne obaveze, ostaju s pivom, ili, jo gore - s devojkom razmenjuju recepte za pranje vea.1

Naravno, TV- stanica ne brine kakvu ?e poruku reklama da poalje. Neka o tome brinu oni koji reklame pla?aju. U borbi za klijentelu TV- stanice moraju i da se reklamiraju. Podaci o gledanosti uvijek su dobar argument.

Televizija suava vidike ne samo djeci ve? i odraslima, stavljaju?i se u ulogu manipulatora posebno kada je rije? o reklamama. Na primjer, ukoliko na Tv-u vidimo reklamu za obi?an deterdent, ?im u?emo u prodavnicu prvo ?emo ka njemu pruiti ruku i prvo ?emo njega potraiti. U podsvijesti postajemo robovi tih malih ?etvrtastih maina.

UTICAJ MUZI?KIH EMISIJA NA ODGOJ DJETETA: Analizom sadraja bilo koje muzi?ke emisije sa nae lokalne, regionalne ili satelitske televizije odmah ?emo do?i do lahko uo?ljivih ?injenica da od tog, nama svakodnevno plasiranog materijala, nema ni?ega to bismo mogli ponuditi i naoj djeci da sluaju (i gledaju). Savremeni dje?ak i djevoj?ica suo?eni su sa eksploatacijom nemorala te posmatranjem goliavih, poluodjevenih ili skoro nimalo odjevenih ena koje su, po svoj prilici, u ulozi porodi?ne striptizete, kako se uvijaju pred njihovim o?ima. Djevoj?ice ?esto znaju imitirati njihove pokrete, a mnogi umno ograni?eni roditelji se dive rije?ima koje je njihova djevoj?ica tako dobro zapamtila, a koje je alosno sluati da izlaze iz usta jednog tako nevinog i ?istog stvorenja kakvo je dijete poput: dodirni me, topim se u tvojim rukama i sl.

Svakako da te polugole, stra?u i pohlepom vo?ene nemorlane ene ne mogu biti primjer u bilo ?emu bilo kojem djetetu. No, uprkos tome, roditelji ne posve?uju dovoljno panje ovom negativnom elementu kada je u pitanju pravilan odgoj njihovog djeteta i sasvim nemarno se odnose prema pomenutom problemu.

UTICAJ TELEVIZIJE NA INTELEKT DJETETA: Osim to veliko interesovanje za TV smanjuje interesovanja djece za druenje, igru ili sport, dijete se i pasivizira, uspavljuje mu se duh, a uspjehe junaka sa TV-a doivljava kao svoje. Na taj na?in dijete gubi svijest o realnim deavanjima.

Odrastanje uz ratne poklike u svakodnevnim izvjetajima sa ratita, tako?er, ima svoju cijenu. Posebnu opasnost predstavlja generacija koja je odrasla gledaju?i svakodnevno "rat uivo" na TV ekranima. Ubijanje, prizori iskasapljenih tijela, raspirivanje me?unacionalne mrnje bile su scene koje smo svi mi, a samim tim i mnogo mla?a djeca gledali uz doru?ak, ru?ak i ve?eru. Nau?ni saradnik Instituta za pedagoka istraivanja u Beogradu, Stevan Krnjaji?, navodi da je televizija kod nas toliko mo?na da je dovoljno samo pojavljivanje na ekranu, pa i ako je u pitanju viestruki ubica, posta?e nekome idol. Prof. dr. Dragoljub Zori?, redovni profesor na smjeru za bosanski i srpski jezik i knjievnost na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, pri?a o iskustvu svoje koleginice koja radi u nekoj osnovnoj koli u Uicu, da je jednom dala djeci doma?i zadatak na temu - ta bi elio da bude kad poraste? Na njeno zaprepa?enje, najve?i dio ?aka je u svom sastavu napisao da bi elio da bude Legija, to je ona objasnila utiskom pod kojim su djeca bila u to vrijeme kada se sudilo ubicama pokojnog ?in?i?a i kada je Legija i njegovo hapenje bilo u centru medijske panje.

Djeca u predkolskom uzrastu, koja provode najvie vremena uz televizijski program su i najpodlonija imitiranju. Televizija ima odre?enu drutvenu vrijednost koja je itekako bitna u naoj sredini. Ako sociolozi budu u pravu, zahvaljuju?i tome, kroz nekoliko godina ima?emo takozvanu "urbanu gerilu" sastavljenu od djece koja su odrasla na takvim sadrajima, bez jasnih ciljeva....Pri tom, ne?e biti bitno iz kog socijalnom miljea dolaze, da li su njihove porodice bogate ili siromane.

Televiziju ve? odavno nazivaju zaglupljuju?om i ve? due vremena se razmatra da li i u kojoj mjeri gledanje televizije smanjuje inteligenciju. Neki su smatrali da televizija zaista zaglupljuje, neki da moe da dekoncentrie, ali ne i da zaista smanji ne?iju inteligenciju.

Me?utim, sve donedavno to su bila samo pojedina?na miljenja. ta se promijenilo? Sprovedeno je istraivanje koje je trajalo 30 godina i u koje je bilo uklju?eno hiljadu djece s razli?itim porijeklom, razli?itom inteligencijom i razli?itim navikama u gledanju televizije. Evo do kojih se rezultata dolo: jedna od najo?iglednijih stvari koje su se pokazale u toku istraivanja jeste da djeca koja mnogo gledaju televiziju rijetko upisuju i zavravaju fakultete.

To se odnosi na djecu razli?itih imovinskih stanja, tako da materijalni faktor nije presudan. Ako govorimo o zavravanju fakulteta u roku ili i prije roka, pokazalo se da sedam odsto djece koja gledaju televiziju manje od sat vremena dnevno najvie kvalifikacije sti?u do dvadeseteste godine. Sedam odsto se moe u?initi kao mali procjenat, ali ovdje govorimo o zemljama poput Novog Zelanda, gdje svakako nije uobi?ajeno da svako ide na fakultet ili da nastavi kolovanje i nakon fakulteta.

Kao najpogubnije pokazalo se pretjerano gledanje televizije od ranog djetinjstva. Istraivanje je pokazalo da ?ak i veoma inteligentna djeca, koja su uz to iz dobrostoje?ih porodica (dakle, definitivno bi trebalo da budu dovoljno pametna za fakultet i da im novac ne predstavlja problem za upisivanje), a koja puno gledaju televiziju, rje?e sti?u viu stru?nu spremu.

Zbog ?ega je to tako? Nau?nici imaju slede?a objanjenja: kao prvo, djeca gledaju televiziju umjesto da u to vrijeme rjeavaju doma?e zadatke i obnavljaju kolsko gradivo. Ona pred televizorom provode vrijeme koje bi mogla da provedu u u?enju, ?itanju, druenju s prijateljima... Kao drugo, pretjerano gledanje televizije dovodi do poreme?aja panje i ponaanja, to tetno uti?e na uspjeh u koli - djeca imaju smanjenu sposobnost pra?enja nastave i agresivnija su.

ANALIZA PROGRAMA ZA DJECU: Mnoge bajke, basne i pripovjetke kojima su se djeca unazad nekoliko decenija zabavljala ?itaju?i ih, razmiljaju?i i mataju?i o pojedinim likovima, televizija ih je danas preto?ila u video zapise koji su uskratili djeci taj dio matanja zamijenivi ga kratkotrajnim vizuelnim i lahko zaboravljivim doivljajima.

Televizija je, kao najmo?niji medij, "apsorbovala" je sva saznanja i predstavila ih djeci uverljivo, kao stvarno i mogu?e. Televizija je, ustvari, izraavaju?i se ivom slikom, zvukom i tonom, rije?ima neminovno, na?inom prezentacije, promijenila i shvatanje o izmatanom. Ona je "izmatano i ?udesno" prividno pribliila djetetu, ali je u pogledu recepcije osiromaila i sputala dijete nude?i mu "izmatano i ?udesno" kao gotov, konkretizovan i zaujvek dat "svijet". Dijete je nekad "zamiljalo", u skladu sa intelektualnim i emotivnim sposobnostima, an?ele i ?avole, vetice i vampire, kraljevi?e i princeze, zle ma?ehe i dobre pastorke, adaje i krilate babe, nemani svake vrste kakve samo mata moe stvoriti. Dete je, sluaju?i ili ?itaju?i, irilo granice realnosti, nadogra?ivalo realnost na subjektivan na?in, po svojoj meri i tako se, opredeljuju?i se za dobro i ?ove?no, lepo i moralno i samo duhovno bogatilo. Televizija je po?ela pri?anje u ivim slikama; zadrala je re?, ali je vizuelno doga?aj u?inila stvarnim. ?ak i ono to je bilo teko zamislivo da se moe ekranizovati razgovor ivotinja u basnama u crtanim filmovima, animacijom, lako je postalo filmska stvarnost. U TV pri?ama su vanzemaljci konkretizovani tako da tek neto imaju sli?no sa stvarnim ?ovekom, kornja?e (Ninda kornja?e) su predstavljene u sasvim novoj nameni, svinja je u crta?ima toliko deformisana da ju je teko i prepoznati u pore?enju sa stvarnom, umesto Sneane i sedam patuljaka dobili smo Huga, Hugolinu i decu... predstave o divljim i doma?im ivotinjama toliko su u osnovi izmenjene da dete, naro?ito gradsko dete, neminovno u susretu sa stvarno?u ose?a veliki rascep u dui i razo?aranje.

TV je moderno dijete umrtvila, vezala ga za fotelju, prikovala za jedno mjesto, ograni?ila njegov vidik i liila svih napora ?ak i napora da zamilja!

U TV crta?ima za djecu, a to nisu jedini materijali (moda je prestrogo govoriti o TV anrovima, jer nigdje nema tolike mjeavine anrova kao na TV-u), na primjer, ima previe agresije, kra?a, ubistava, nereda i lahkog ivota bez rada da je slika stvarnosti potpuno deformisana, ponekad liena ma i najmanje stvarnosti.

TV je transformacijom fantasti?nih sadraja negirala klasi?ne vrijednosti. Ona je dijete oslobodila svih napora, pa ?ak i potrebe da "zamilja". Poto je na ekranu "potpuna iluzija stvarnosti" TV tehnicizam je olijenio duh djeteta, u?inio da bude konzument i trivijalnih sadraja i izgubi smisao za istinske vrijednosti. Dijete nije u mogu?nosti da bira umjetni?ki sadraj prema svojim sklonostima, ve? mu TV name?e sadraje. Takvim postupkom dijete gubi motivaciju, postaje lijeno, inertno i zapada u intelektualnu tupost. TV-prikazuje likove u fantasti?nim scenama koji razrjeavaju opasnosti "pritiskom na dugme". Nisu, dakle, potrebni nikakvi napori: ni snaga, ni izdrljivost, ni snalaljivost, ni pametovanje sve ?e to u?initi maine!

I jezik u prikazivanju fantasti?nih sadraja prepun je neznanja (Ninda kornja?e, napad br. 35. "Moj malj nikad nije promaio!", a na slici se vidi najobi?nija sekira). Najzad, umesto nekada, na primer, filmovane bajke Kameni cvet, koja se primala u trajanju od najvie dva sata, sada je dete-recipijent primorano da prati junake u "serijama", a to zna?i smiljenu vremensku okupaciju de?ijih fizi?kih i duhovnih vrednosti.5

Dakle, od sveukupnog televizijskog programa za djecu, na raspolaganju im preostaje samo po koji crtani film (vrlo rijetko animirani) koji odgledaju u jednom dahu i sem koga je prostor koji sakuplja njihovu panju ograni?en na serije i filmove za odrasle, odnosno muziku, reklame isl.

UTICAJ TAMPANIH MEDIJA NA ODGOJ DJETETA: I tampani mediji imaju svoj udio u odgoju djece koji ?esto zna biti vie negativan nego pozitivan. Naslovnice raznih magazina su prepune skandaloznih fotografija, psovke ili nekih drugih oblika nedoli?nog govora i ponaanja. Uglavnom se reklamiraju putem TV-a, a to je na?in na koji djeca budu upoznata sa njima, ili putem donoenja u ku?u takvih i njima sli?nih novina, argonski prozvanih uta tampa. Me?utim, i u mnogim, da ih tako nazovemo, ozbiljnijim dnevnim i sedmi?nim novinama koje roditelji kupuju radi i?itavanja razli?itih informacija, mogu se na?i mnoge kolor fotografije goliavih i, slobodno ih moemo nazvati, bludnih ena i to, kao to je slu?aj sa Blicom, uglavnom bude na tre?oj strani sa udarnim vijestima iz zemlje ili svijeta gdje se pored na?e i neka fotka striptizete ili umjetnice. Takve novine bivaju predmet koji ide iz ruke u ruku od najstarijih do najmla?ih ?lanova porodice te djeca bivaju sa takvim izvorom nemorala susretnuta jo od malih nogu, a sve se to moe negativno odraziti na njihov moral i odgoj u budu?nosti.

Me?utim, mnogi kiosci sa novinama ?isto pornografske sadrine nalaze se u neposrednoj blizini osnovnih i srednjih kola, dakle, uz samu kolsku ogradu i djeca su prakti?no prisiljena da svakim danom na putu do i oko kole gledaju izloene novine sa velikim nemoralnim fotografijama te tako dolaze u iskuenje i da ih kupe i i?itavaju. Ne znam koliko je na zakon precizan po ovom pitanju, ali kada se radi o zakonu zemalja sa Zapada, izri?ito se zabranjuje prodaja takvih novina u radijusu od nekoliko stotina metara oko srednjih i osnovnih kola, fakulteta i svih omladinskih udruenja. No, kod nas postojao takav zakon ili ne, ?injeni?no je da prodavci tih novina su smjestili svoje kioske uz samu kolsku ogradu i da ih reprezentuju djeci bez ikakve selekcije. Takvih primjera iz naeg grada ima puno.

Sem toga, djeci su umjesto ranijih Tik-tak novina tipi?no dje?ije sadrine, danas ponu?ene broje druge novine koje tretiraju teme apsolutno neprimjerene njihovim godinama. Na primjer, u mnogim naim osnovnim kolama djeci se nude novine To si ti. Nekom povrnom analizom tih novina lahko uo?avamo da se 98% sadrine tih novina svodi na ljubavnu poeziju, ljubavne teme tipa Kako da osvoji njegovo srce, zatim psiho-testove sa naslovima Koliko je jaka tvoja ljubav kao i mnoga zabrinjavaju?a pitanja mladih ?itateljki koja upu?uju nekakvim pedagozima. Jedno takvo pitanje koje sam pro?itala, upu?eno od strane neke zabrinute djevoj?ice glasilo je ovako: Imam 14 i po godina, moj de?ko je 4 mjeseca stariji od mene, on eli da stupimo u intimne odnose, a ja se ne?kam jer me je sramota da mu priznam da sam jo uvijek devica pa se bojim da ?e me izvrgnuti poruzi i ispri?ati drugima to. ta da radim?...i nakon toga ide ifra. Sli?na pitanja postavljaju dvanaestogodinjaci, a koja idu ?ak i do onog kako da koristim kondom? A da i ne govorimo o obilju fotografija na kojima su naslikani parevi u nekakvim...nedoli?nim pozama.

Sem ovako, za mene okantnih, pitanja i tema, te dje?ije novine su pune raznih bajalica, tipa sudbina u kocikama, ili Povei brojeve i vidi koji ti je sre?an dan..i sl.to opet sigurno negativno djeluje na djecu unose?i u njih izvjestan osje?aj sugestivnsti i nesigurnosti te sklonosti raznim vra?arima i gatarama.

S pravom moemo konstatovati da djeci nije ponu?eno nikakvo adekvatno glasilo niti se njihovi nastavnici trude u tome jer tu nezainteresovanost najbolje oslikavaju time to svjesno nude djeci novine ovog tipa. Ostaje jedino na roditeljima da paze ta njihova djeca ?itaju, da ih provjeravaju i ukoliko do?e do toga da primjete neadekvatne i po odgoj loe stvari kod njih, da im daju objanjenje zato to ne moe tako te da se trude da im taj nedostatak vannastavne literature nadoknade na neki drugi primjereniji na?in.

UTICAJ INTERNETA I VIDEO IGRICA: Ova dva elementa svrstala sam pod jednim naslovom iz razloga to su donekle sli?ni i uglavnom ih vee kompjuter kao sredstvo pomo?u kog se duenje sa njima ostvaruje.

Kada govorimo o Internetu svakako da moemo nabrojati mnoge korisne stvari koje nam nudi, ali isto toliko i tetnih. One su utoliko jo tetnije ako se na?u u rukama ili pred o?ima onih koji su nedovoljno zreli da mogu sami razlu?iti ta je dobro, a ta ne. Internet je pun, sem onih korisnih, i mnogih tetnih web-sajtova, a pod tetnim prvenstveno mislim na nemoralne. U kontakt se s njima dolazi uglavnom namjernim otvaranjem takvih stranica, a moe da se desi da se i neka sama otvori u uglu ekrana naprosto da nas napomene da i toga ima za one koji su zainteresovani. Me?utim, djeca vjerovatno od svih programa Interneta najvie koriste mIRC odnosno ?at (ili kako ve?) kojim se uspostavlja komunikacija sa bilo kime iz bilo koje zemlje, grada, godita i bilo kog profila. Prema posljednjim podacima iz medija, ?ak 40% te djece zavre kao rtve trgovine ljudima, sexualnog zlostavljanja ili pedofilije. Stoga je neophodna maksimalna panja i kontrola kori?enja a i onoga to se koristi na internetu jer djeca mogu biti ?esto prevarena i zloupotrijebljena bez op?e upu?enosti o ?emu se tu zapravo radi, dakle, nesvjesno.

Kada govorimo o videoigricama kojima djeca posve?uju punu panju, najnovije istraivanje pokazuje da igranje nasilnih videoigrica, ?ak samo 20 minuta, desenzibilira ljude kad je u pitanju stvarno nasilje, odnosno, njihovi igra?i otupljuju na brutalnost u svakodnevnom ivotu. Nau?nici su otkrili da u?enici koji su igrali nasilne videogrice nakon 20 minuta su imali slabije fizioloke reakcije na prikaze stvarnih slu?ajeva nasilja. To zna?i da se osoba manje emocionalno uznemiri kada gleda stvarnu brutalnost. Mnogi roditelji vjeruju da nasilne videoigrice ne?e utjecati na ponaanje njihove djece. Profesor univerziteta Carnagey upozorava da mnogi sadraji u medijima koje djeca gledaju su puni nasilja. U dje?ijim filmovim a i igricama nasilje je naj?e?e upakovano u slatke i prijateljske likove i dizajn, upozorava on.1 Stru?njaci upozoravaju da ova nenamjerna desenzibilitacija kao posljedica izloenosti nasilju na medijima moe imati istinski uticaj na razvoj djeteta.
Autor: Sanela Kariik


Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POUKE I PORUKE

POSJETITE MINBER.BA